Arhiv tekstova

Krajem prošle godine vijest za poljoprivrednike bilo je usvajanje Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a prvih dana ove godine vijest da je (konačno) zabranjen uvoz mesa najlošije kvalitete. Ono što bi se još moglo svrstati u vijest s razmeđa dvije godine je i to da će poljoprivrednici i ove godine dobiti manje od (famoznih) pet postotaka državnog proračuna. Što poljoprivredi donosi, ili je već donijela, 2016. godina?

 

Sve se vrti oko zemlje

 

Ono što je svakako tema broj jedan je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. S jedne strane nezadovoljni poljoprivrednici, a s druge strane Ministarstvo koje pojašnjava da razloga za nezadovoljstvo nema i da se uvodi red u korištenje državne zemlje. Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu dr.sc. Miladin Ševarlić kaže da je umjesto još jednog u nizu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu bolje bilo donijeti potpuno nov zakon. 

»Nažalost, umjesto potpuno novog zakona o poljoprivrednom zemljištu, u susret 1. rujnu 2017. godine kada će Srbija sukladno odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju morati prodavati nepokretnosti i poljoprivredno zemljište kupcima iz EU (iako neće biti članica te »vremešne gospođe koja je sve manje šarmantna, a sve više zahtjevna prema novim udvaračima«) baziranog na rješenjima koje postoje u EU–28  dobili smo još jedan u nizu zakona o izmjenama i dopunama... koji kvantitativno povećava zakonodavni učinak Parlamenta Srbije, a kvalitativno dugoročno pogoršava ne samo zemljišno zakonodavstvo već i buduću agrarno-političku situaciju u Srbiji«, kaže profesor Ševarlić. 

On pojašnjava da su neka od rješenja iz zemalja EU–28  zemljišni maksimum od 300  hektara u Danskoj, obveza vlasnika farme da s kućanstvom živi na gospodarstvu i kupaca da imaju domicilni status u državi gdje kupuju zemljište od najmanje pet godina, do zabrane prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima, uključujući i kupce iz drugih zemalja EU po izmjenjenom Ustavu Mađarske, kao punopravne članice EU, a što je sve sadržano u usporednoj analizi stjecanja svojine na poljoprivrednom zemljištu u EU i drugim zemljama, a koju je uradila grupa master studenata Pravnog fakulteta. Naš sugovornik smatra da je, kako kaže politički nametnutim parcijalnim rješenjima usvojenog Zakona, koji je prije svega u funkciji ostvarivanja lobističkih interesa male grupe financijskih moćnih inozemnih i domaćih investitora i brzopoteznom špekulativnom stjecanju svojine nad državnim poljoprivrednim zemljištem prije 1. rujna 2017. godine. Pri tome je zapostavljena (ne)odgovornost iste te države za zakonodavno reguliranje ekološki i gospodarski racionalnog korištenja, uređenja i zaštite 85  posto poljoprivrednog zemljišta koje je u posjedu poljoprivrednih poduzeća i obiteljskih gospodarstava.

 

Tanak proračun

 

Vijest s početka ove godine je zabrana uvoz mehanički otkoštenog mesa (MMO). S jedne strane to znači da potrošači više neće jesti prerađevine od najlošijeg mesa, ali s druge pitanje je može li ta zabrana pridonijeti makar i malo pomaku u oporavku svinjarske proizvodnje. Profesor Ševarlić slaže se da je to dobra, ali isto tako politički neodgovorna i zakašnjela vijest. 

»Dobra vijest, jer je potvrdila  u javnosti nedovoljno prisutne i od uvozničkih lobističkih  grupa u državnoj administraciji neuvažene tvrdnje stručnjaka o zdravstvenoj nepoželjnosti korištenja ‘junk food’ za ljude. Političko i društveno neodgovorne odluke – jer smo uveli zabranu uvoza MOM mesa, a ne i obvezu popisa u Srbiju već uvezenih enormnih količina i zabranu korištenja MOM-a u proizvodima za ljude, ili barem obvezu označavanja na deklaracijama takvih proizvoda da sadrže i sirovine koje se u pojedinim državama ne koriste ni u proizvodnji hrane za kućne ljubimce. Zakašnjela vijest, jer Srbija zbog sustavno uništavanog stočarstva, kao neophodne grane održive poljoprivrede ni za 15 godina nije uspjela  realizirati izvoz malog, ali za naše stočare nedostižnog kontingenta, od 8.000 tona ‘baby beef’ u EU. Naprotiv, izvoz junećeg mesa s 1.760 tona smanjen je na ispod 400 tona. To je, pored ostalog, posljedica i sudejstva uvozničkog i bankarskog lobija u Srbiji, potpomognutog inozemnim ‘ekspertskim’ agrarnim savjetodavcima«, kaže za naš list profesor Ševarlić. 

Kada je riječ o agrarnom proračunu i milijardama dinara koje su namijenjene poljoprivredi, naš sugovornik podsjeća da su od donošenja Zakona o poticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju iz 2009. godine, koji propisuje obim sredstava za poljoprivredu od pet postotaka proračuna Republike, svih šest donesenih zakona o proračunu Republike Srbije nezakoniti. 

»U prilog toj ocjeni govori činjenica da ‘rashodna strana’ nedavno usvojenog državnog proračuna za 20016. iznosi oko 1.120 milijardi dinara. Međutim, u istom to proračunu, za razdjel 23 – Ministarstvo poljoprivrede i zaštitu životnog okoliša udijeljeno je svega 40,5 milijardi, što znači da je samo u tekućoj godini poljoprivredi zakinuto 15,5 milijardi, umjesto pet sljeduje joj svega 3,62 posto. Najzad, ako iz proračuna Ministarstva poljoprivrede i zaštite životnog okoliša  izuzmemo 5,2 milijarde dinara  koje su namijenjene Upravi za zaštitu životnog okoliša, poljoprivreda je u 2016. godini oštećena za 20,7 milijardi dinara, te joj sljeduje svega 35,3 milijarde ili 3,15 postotaka proračuna Srbije«, iznosi računicu profesor Ševarlić. 

S obzirom na zaostale obveze prema poljoprivrednicima iz 2015. godine, a čiji iznos još uvijek nije javno priopćen, poljoprivreda će ove godine dobiti manje od tri posto proračuna Srbije.

Stari i novi problemi

 

Proizvođači mlijeka u ovu godinu ulaze sa starim problemima koji ovu proizvodnju opterećuju godinama unazad. Predsjednica Centralne asocijacije proizvođača mlijeka Vojvodine Sanja Bugarski za Hrvatsku riječ kaže da na početku godine proizvođači mlijeka očekuju da ministrica poljoprivrede Snežana Bogosavljević – Bošković ispuni obećenje i da Vlada Srbije  produži prelevmane (uvozne takse) za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz Europske unije. Da podsjetimo ti prelevmani uvedeni su polovicom prošle godine radi zaštite domaćih proizvođača mlijeka, a koliko je ta zaštita bila (i ostala) potrebna pokazuje i podatak da je u prvih pet mjeseci 2015. godine iz EU uvezeno skoro 3,5 puta više mlijeka u odnosu na isto razdoblje 2014.  godine. Kao jedan od problema ona navodi i nespremnost domaćih mljekara za izvoz na rusko tržište. 

»Dostupno nam je rusko tržište, ali naši prerađivači za njega nisu spremni. To je i logički, s obzirom na to da godinama unazad nisu razvijali proizvodnju dugotrajnih proizvoda, jer je zarada na tim proizvodima manja i na nju se duže čeka«, kaže Bugarski. 

Za mljekare je problem i Zakon o poticajima po kome je iznos premije za mlijeko definiran – do sedam dinara. 

»U Crnog Gori premija za mlijeko je 11 euro centi, koliko iznosi i u Bosni i Hercegovini«, pravi paralelu naša sugovornica, dodajući da je proizvodnja mlijeka najskuplja, jer da bi se od jedne krave dobilo 15 muznih krava treba 15 godina, a, primjerice, kod proizvodnje svinja to je nekoliko mjeseci.

Bugarski kaže da proizvodnju mlijeka i dalje opterećuju mnogi nepotrebni troškovi koji ionako malo plaćenu proizvodnju poskupljuju za 10 posto. Među tim nepotrebnim troškovima su cijepljenje od plavog jezika i kju groznice, što se ne radi nigdje u Europi. Ipak, oni koji su riješeni da istraju u ovoj proizvodnji riješeni su da se bore sa svim teškoćama. Tako je 15 farmera osnovalo svoju zadrugu, a naredni korak bit će otvaranja farme junadi i vlastite mljekare.