Arhiv tekstova

Tri dana prije kraja 2015. godine Pokrajina Vojvodina je dobila svoj proračun, o kome se, kao nikada ranije, tjednima vodila polemika i politička prepucavanja na relaciji vlast u Beogradu i vlast u Novom Sadu. Na stranu politika i na stranu vječita prepucavanja pozicije i opozicije, ali brojke kazuju da je ove godine vojvođanska kasa »tanja« za skoro pet milijardi dinara, što će se prije sveg odraziti na kapitalne projekte. Istovremeno, moglo se čuti i to da će proračun biti manji za 40 posto. Ta različita tumačenja ovise o tome na koji način se iščitavaju proračunske stavke. To svakako onim običnim ljudima koji ne znaju, niti moraju znati sve finese javnih financija i kreiranja proračuna vjerojatno unosi popriličnu zabunu, ali definitivno novca će zaista i biti manje, ali, na sreću, ni blizu onim katastrofičnim najavama, koje su nas sve navele na pitanje kako će u narednoj godini funkcionirati sve ono što se financira iz vojvođanske kase. 

 

Novca manje, ali poticaji poljoprivredi nepromijenjeni

 

Ove godine pokrajinski proračun iznosit će 57,8 milijardi dinara, ali više od 35 milijardi dinara su transferna sredstva kojima Pokrajina realno ne raspolaže. Za Branislava Bugarskog, pokrajinskog tajnika za međuregionalnu suradnju i lokanu samoupravu koji je u skupštini obrazlagao proračun, to je primjer maćehinskog odnosa Republike prema Pokrajini. 

»Pokrajina  realno raspolaže sa svega 11 milijardi dinara. U raspolaganju tim sredstvima mi smo se vodili našim interesima, a to je da najviše investiramo u poljoprivredu, da očuvamo projekte koje smo započeli, da čuvamo kvalitetu života naših građana i da očuvamo politiku potpore trećem djetetu koji je isto tako u ovom vrlo skromnom financijskom okviru. Vezane su nam ruke glede jačanja zdravstvenog sistema u Vojvodini zato što ne možemo financirati one programe koje ne želi financirati Ministarstvo zdravlja. I to su osnovna ili najveća ograničenja. Mi bismo željeli imati pravih sedam posto koje definira Ustav u članku 184, mi bismo željeli da možemo investirati 200 milijuna eura u infrastrukturu u Vojvodini, i onda bi naravno kvaliteta života i sve ostalo izgledalo potpuno drugačije«, kazao je Bugarski. 

Proračunski rashodi planirani su u istom iznosu kao i prihodi i za dvije milijarde dinara manji su od rashoda iz 2015. godine. Kada je riječ o pokrajinskim tajništvima, najveće smanjenje prihoda imat će tajništvo za kulturu i javno informiranje koji će imati za oko 530 milijuna dinara manje nego u 2015. godini. Jedna od rijetkih oblasti gdje se neće toliko osjetiti manjak prihoda u kasi je poljoprivreda i vojvođanski poljoprivrednici i ove godine moći će računati na približno iste poticaje kao i u prethodnoj.

 

Nesporazum na relaciji Beograd – Novi Sad

 

O tome što točno treba pripasti Vojvodini i gdje nastaje problem glede financiranja Pokrajine razgovarali smo s novinarom i urednikom bloga vojvodjanska.rs Denisom Kolundžijom. 

»Vojvodini pripada dio poreza na dohodak građana, odnosno na dobit pravnih lica – sve zajedno, oko 11,1 milijarda dinara, te transferi za zaposlene u naobrazbi, lokalnoj samoupravi na teritoriju APV te kapitalni transferi – u visini od 35,5 milijardi dinara. I to je ono što se iz državne kase našlo u  proračunu APV za 2016. godinu«, kaže Kolundžija. 

On pojašnjava da je suština problema vezana za vojvođanski proračun u tome što od usvajanja Ustava 2006. godine ne postoji konsenzus o tome što je vojvođanski proračun. 

»Prema članku 184. Ustava i odredbi o tome da vojvođanski proračun mora iznositi najmanje sedam posto republičkog u Novom Sadu to shvaćaju da Vojvodina mora raspolagati – u prijevodu: da može potrošiti – najmanje sedam posto proračuna Srbije; u Beogradu pak sve ove godine pokazuju da je za njih pokrajinski proračun kako ono što Pokrajina imao pravo sama potrošiti, tako i novac koji kroz vojvođanski proračun samo prolazi – a to su plaće za zaposlene u naobrazbi i transferna sredstva za lokalne samouprave. Po ovom drugom (beogradskom) tumačenju, vojvođanski proračun je svih ovih godina bio u okvirima Ustavom zagarantiranih sedam postotaka. Po tumačenju u Vojvodini, pokrajinski proračun je od 2007. svake godine bio zakinut za impresivnu količinu novca, pa je tako taj dug, prema podacima koje iznose dužnosnici Pokrajinske vlade, do danas narastao na fantastične dvije milijarde eura«, pojašnjava sugovornik Hrvatske riječi. On potvrđuje da je od 2010. godine ovo najmanji pokrajinski proračun. U 2010. godini vojvođanska kasa poslije rebalansa bila je 60,8 milijardi dinara, u 2011. 61,8 milijardi dinara, u 2012. godini poslije dva rebalansa pokrajinska kasa »narasla« je čak do  82,6 milijardi i od tada je konstantno padala do ovogodišnjih 57,8 milijardi dinara. 

Posljedice ovako malog proračuna bit će najvidljivija u  malom obimu ulaganja u kapitalne projekte. 

 

Nedostižnih sedam posto

 

Naš sugovornik nije optimist da bi se uskoro mogao riješiti problem financiranja Vojvodine. »Posljednjeg dana 2015. navršilo se sedam godina otkako je istekao posljednji propisani rok za usvajanje Zakona o financiranju APV. Posljednje tri godine taj zakon nije bilo moguće donijeti uslijed nepostojanja kvalitetne komunikacije između Pokrajinske i Vlade Srbije. No, podsjećam, taj zakon, očito, nije bilo moguće donijeti ni u vrijeme kada je DS bio stožerna stranka i u Pokrajinskoj i u Republičkoj vladi. Politička kompatibilnost Novog Sada i Beograda, vidimo, ne mora predstavljati ključni preduvjet za donošenja tog zakona, i barem iz tog razloga trenutno postoje blage sumnje u to da bi se stvari mogle konačno promijeniti nakon predstojećih pokrajinskih izbora na kojima SNS očekuje pobjedu. No, čak i da do toga dođe, ostaje ne tako blaga sumnja u to da to će neko buduće rješenje do kraja biti kvalitetno, odnosno da će ono Vojvodini donijeti najmanje onoliko novca za trošenje koliko to predviđa Ustav. Osigurati Vojvodini proračun od, recimo, 58 milijardi dinara, u koji, međutim, ne bi ulazila transferna sredstva, iz više razloga, a svi su opravdani, zvuči kao dobra bajka«, zaključuje Kolundžija.