Arhiv tekstova

Na koncu godine razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća Slavenom Bačićem o radu ove institucije, kako bismo došli do pregleda nastojanja i rezultata u oblasti ostvarivanja manjinskih prava ovdašnjih Hrvata.

HR: Kako ocjenjujete rad HNV-a u ovoj godini koja je na kalendarskom izmaku? Koje biste aktivnosti, postignuća izdvojili kao najvažnije?

Novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća radi u složenijim uvjetima nego u prošlome sazivu: najprije, riječ je o trendu ograničenja manjinskih prava, što se osobito ogledalo u prošlogodišnjoj odluci Ustavnog suda koji je oslabio nadležnosti nacionalnih vijeća ili pak završetku privatizacije, preciznije gašenja lokalnih radijskih programa koji su informirali i na manjinskim jezicima, što je, kada je riječ o vojvođanskim Hrvatima, najviše pogodilo Subotičane, a zatim i Hrvate u Somboru i Baču. Manje je proračunskih dotacija, novi je sastav Vijeća, Izvršnog odbora, kao i drugih tijela, a tu je i katkada destruktivni odnos pojedinih vijećnika na sjednicama Vijeća ili uopće struja u zajednici. Unatoč tomu, provodili smo politiku i aktivnosti koje smo započeli 2010. godine: uspostavljen je profesionalni i funkcionalni sustav pred koji se od donošenja Zakona o nacionalnim vijeća 2009. stavljaju sve složenije i mnogobrojnije zadaće. Organizirali smo se u timski i kvalitetan rad po odborima čiji će se plodovi vidjeti u predstojećem razdoblju. Angažirali smo mnoge mlade stručne kadrove, koji sudjeluju u procesu pisanja strategija, izrade kvalitetnijih udžbenika, prevođenja naslova koji još nedostaju, izrade nacionalnih dodataka za postojeće udžbenike, obrazaca pedagoške dokumentacije, izradi ishoda postignuća učenika, kao i organiziranju i podizanju kvalitete natjecanja. Pokrenuli smo i inicijativu pomoći našim studentima u Osijeku i Zagrebu vezanu za stipendije i smještaj u domovima. S oko dvije trećine proračuna i dalje izravno financiramo različite aktivnosti pripadnika naše zajednice – godišnji natječaj za kulturne udruge, pomaganje medija, sufinanciranje prijevoda i tiskanja udžbenika, dotiranje iznosa za autobusne karte za djecu koja polaze nastavu na hrvatskom, poticaji za upis u prve razrede, smještaj u učeničkim domovima, stručna usavršavanja učitelja i nastavnika kao i osnaživanje djece i zaposlenih kroz studijske ekskurzije, smotre i seminare. Kao i svake godine, u suradnji s Crvenim križem i gradom Zagrebom stotinjak naše djece je ljetovalo u Novom Vinodolskom, a surađujemo i s udrugama koje na sličan način osnažuju našu djecu, roditelje i kadar. Nastavili smo organizaciju dvaju regionalnih kulturnih manifestacija, Srijemci Srijemu i Šokci i baština, odgovorno obavljali osnivačka prava spram dvije ustanove čiji smo osnivači – Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ itd. 

HR: Koji je još bio važan segment rada HNV-a?

Godinu su označili prije svega završetak Akcijskog plana za poglavlje 23 pristupanja Srbije Europskoj uniji i izrada prijedloga Akcijskoga plana (AP) za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Tijekom procesa izrade AP za nacionalne manjine skupa smo s Pokrajinskim tajništvom za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne zajednice, te Anom Tomanovom – Makanovom, predsjednicom Koordinacije nacionalnih vijeća, bili nositelji procesa u ime manjinskih zajednica.

HR: Nedavno je formirana i posebna radna skupina za pripremu teksta nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina iz 2002. godine. Koji su rokovi za završetak tog posla i koje se izmjene predviđaju?

Radna skupina za izradu izmjena i dopuna ovog zakona prvi sastanak imala je u Šapcu 21. i 22. prosinca. Najavljene promjene bit će uglavnom tehničke naravi, usuglašavanje s kasnije donesenim Ustavom i Zakonom o nacionalnim vijećima, te uređenje prava na upis podataka o nacionalnoj pripadnosti u javne isprave i službene evidencije, kao rezultat novoga Zakona o Registru zaposlenih, izabranih, imenovanih, postavljenih i angažiranih osoba kod korisnika javnih sredstava, koji sada sadržava i odredbu o nacionalnosti, a postoji i mogućnost promjene definicije nacionalnih manjina. Kao ekspertu OESS-a, izrada prvog teksta nacrta povjerena je dr. Vladimiru Đuriću s beogradskoga Instituta za uporedno pravo, što baš i nije obećavajuće. Podsjećam da je radio u Službi za ljudska i manjinska prava 2006. – 2008. u vrijeme dok ju je vodio Petar Lađević, koje baš i nije bilo pozitivno ozračje za manjinska prava, a bio je i sudionik dvaju simpozija o Bunjevcima 2006. i 2008. čiji su suorganizatori bili SANU, odnosno Matica srpska.

HR: Hoće li se tim izmjenama u praksi unaprijediti položaj nacionalnih manjina u Republici Srbiji?

Ne mislim da treba očekivati veće pomake, jer je riječ o sustavu manjinskih vijeća koji se razvija gotovo desetljeće i pol u određenom smjeru, premda ćemo nas pet predstavnika manjina u Radnoj skupini pokušati koliko je god moguće učiniti da ne dođe do smanjenja stečenih prava, odnosno nastojati ih unaprijediti.

HR: U tijeku je izrada prijedloga Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina vezano za poglavlje 23. pristupnih pregovora s Europskom unijom. Hoće li se tim planom riješiti kompleksnost problema udžbenika na hrvatskom jeziku i model financiranja manjinskih tiskanih medija?

U Hrvatskoj riječi je u nekoliko navrata pisano o prvom sastanku Radne skupine za izradu prijedloga toga Akcijskoga plana u Vršcu 14. i 15. studenog, na kojima je započeta rasprava o primjedbama na Vladin prijedlog nacrta AP kojeg je izradio prof. dr. Saša Gajin, a također ste u prošlome broju pisali i o javnoj raspravi o nacrtu AP. Iz tekstova su čitatelji mogli vidjeti na kakve zapreke manjine nailaze kod vlasti. Poslije prvog sastanka u Vršcu održano je još nekoliko sastanaka u Beogradu – 23. i 30. studenog u bivšoj palači Federacije tj. zgradi SIV-a (danas palača Srbija) te 3. i 9. prosinca u prostorijama Visokoga savjeta sudstva, na kojima su atmosfera i stajališta vlasti iz sastanka u sastanak bili sve gori i gori, tako da konačni tekst nacrta ne odražava stvarne potrebne manjina. Dovoljno je samo reći da je nedovršeni tekst stavljen na javnu raspravu preko internetske stranice Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave 3. prosinca, a da je 9. prosinca održan posljednji sastanak na kojem je utvrđena konačna verzija nacrta za javnu raspravu, koji je je na internetsku stranicu Ministarstva postavljen 11. prosinca!? Ništa manje apsurdno je i što je rok za javnu raspravu 23. prosinca, za kada je zakazan sastanak radne skupine koja će razmotriti prijedloge i sugestije s javne rasprave!? Ne trebam posebno naglašavati da je nemoguće izraditi odgovarajući prijedlog AP takvim tempom i za 2 mjeseca, no, vidjet ćemo što će učiniti Vlada, koja donosi Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, a koji onda ide pred Europsku komisiju. Razvidno je da se zbog rokova u svezi otvaranja poglavlja 23, koje bi trebalo među prvima biti otvoreno, jer je među onima koje zahtijevaju najviše rada i reformi za zatvaranje, nastojalo pošto-poto do konca godine sastaviti nekakav AP za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, te otuda gorak okus da cijeli proces odiše simulacijom manjinskih prava. Dakle, upitno je hoće li postojeći tekst AP, zbog otpora članova radne skupine iz Ministarstva prosvjete, Ministarstva kulture i informiranja te Sekretarijata za zakonodavstvo, imati pozitivnog učinka po obrazovanje i informiranje manjina. No, unatoč tomu, AP za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, kao i dio o pravima nacionalnih manjina AP za poglavlje 23, sadržava i neke dobre odredbe. Primjerice, o osnutku katedre za hrvatski na novosadskom Sveučilištu, te ćemo iskoristiti sve načine da ih što je moguće više iskoristimo, pa tako i glede pitanja koja ste naveli.

HR: O financiranju pripreme i tiskanju udžbenika na hrvatskom jeziku trebala bi brinuti država, a ne HNV. Jesam li u krivu? Od bivšeg predsjednika Tadića, pa do premijera Vučića čuli smo obećanja da će se taj problem riješiti, a problem nije riješen ni do danas.

Naravno da je tako, ali praksa je pokazala drukčije, tj. bez angažmana i sredstava HNV-a, te financijske pomoći Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske to nije moguće riješiti zbog nevoljnosti Ministarstva prosvjete. Valja uvijek naglašavati da ono što je HNV posljednjih godina radio i radi u svezi udžbenika nije uopće zakonska nadležnost nacionalnih vijeća u području obrazovanja. Međutim, ta činjenica nerijetko se maliciozno prešućuje u različitim istupima kojima je cilj neutemeljeno diskreditiranje postojećeg saziva HNV-a, što čine one destruktivne struje u zajednici koje sam spominjao. 

HR: Prihvaćaju li se prijedlozi predstavnika manjinskih zajednica tijekom rada na izradi spomenutog prijedloga Akcijskog plana ili je u pitanju tek »lakirovka«? Izrazili ste više puta nezadovoljstvo da se prijedlozi manjina ne prihvaćaju... kako će se onda završiti taj proces?

Kako sam već rekao, i iz tekstova Hrvatske riječi i iskustva s dugih sastanaka Radne skupine, razvidno je kruto stajalište prema prijedlozima nacionalnih manjina, prije svega spram ključnih tema: financiranje udžbenika, omogućavanje održivosti lokalnih medija na manjinskim jezicima, politička reprezentacija numerički manjih nacionalnih manjina i jačanje nadležnosti nacionalnih vijeća. Vjerojatno to proizlazi iz činjenice da su vlasti ovome poslu pristupile nevoljno, jer je iz Bruxellesa određeno da se o pravima nacionalnih manjina mora sastaviti poseban AP budući da su odredbe iz AP za poglavlje 23 nedovoljne. Pa, kada se već moralo, onda se konstantno restriktivno prilazilo prijedlozima manjina, što je kulminiralo napuštanjem predstavnika Bošnjačkog nacionalnog vijeća iz Radne skupine, zajedničkim Priopćenjem koordinacije nacionalnih vijeća od 8. prosinca i vrlo oštrom raspravom na početku posljednjeg sastanka od 9. prosinca, između predstavnika manjina i vlasti, tijekom koje su više predstavnika manjina u Radnoj skupini otvoreno izrazili nezadovoljstvo načinom rada Radne skupine. U svakom slučaju, u pravu ste, vlasti to pokušaju »odraditi« upravo onako kako ste to i imenovali, ali, kako sam već istaknuo, borit ćemo se za svaki segment manjinskih prava, unatoč tomu što nacrt prijedloga Akcijskoga plana ne odražava sve potrebe manjina. 

HR: Postoji republički Savjet za nacionalne manjine. Dobro zvuči što takvo tijelo postoji, ali kakvi su konkretni doprinosi tog tijela glede boljitka ovdašnjih manjinskih zajednica?

Nikakvi! Točno je da se ovo tijelo prvi put sastalo nakon šest godina, imali smo ukupno tri sastanka, ali bez učinka. Naime, poslije konstituirajućega sastanka, na drugome na kojemu je predsjedavao premijer dogovoreni su razgovori predstavnika manjina s resornim ministarstvima (prosvjete, kulture i informiranja te vanjskih poslova), o rješavanju otvorenih pitanja, ali razgovori nisu rezultirali bilo kakvim napretkom zbog nepopustljivosti vlasti prema zahtjevima manjina. Treći sastanak je služio samo radi najave rada na Akcijskom planu, te izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava nacionalnih sloboda i Zakona o nacionalnim vijećima.

HR: O garantiranom parlamentarnom zastupstvu po svemu sudeći još nema ni riječi od vladajuće stranke u srbijanskom parlamentu. Zbog čega je to tako?

To je jedno od najvažnijih poglavlja Akcijskoga plana. Naime, postojeći sustav tzv. prirodnog praga osigurava prisustvo tek 3 mаnjine u nacionalnom parlamentu. Zаto prаvi izаzоv јеst osigurati sudjelovanje numerički manjih nаciоnаlnih mаnjinа u prеdstаvničkim tijеlimа nа svim razinama vlаsti, osobito nа nаcionаlnom. Nаime, političkа pаrticipаcijа nаcionаlnih mаnjinа ključаn je preduvjet zа održivu integrаciju nаcionаlnih mаnjinа u društvo i njihovu konstruktivnu ulogu u društvenom rаzvoju, jer bez demokrаtske političke zаstupljenosti nа svim razinama vlаsti mаnjine će se i dаlje osjećаti nа društvenoj mаrgini bez mogućnosti učinkovitoga sudjelovanja u političkom odlučivаnju. Dakle, iako bi političko predstavljanje brojčano manjih nacionalnih manjina moralo biti jedno od najvažnijih pitanja, vlasti su ih pokušale svesti tek na nekoliko aktivnosti – komparativnu analizu modela predstavljenosti manjina, identificiranje odgovarajućeg modela za Srbiju i njegovo dostavljanje Radnoj skupini za promjenu Ustava. Međutim, Koordinacija nacionalnih vijeća je na sastanku u Ečkoj 18. prosinca usuglasila tekst o ovoj temi, koji je na radnoj skupini djelomično prihvaćen, i to u ublaženoj formi. U tom dijelu ostalo je kao izdvojeno moje mišljenje kako pokazatelj rezultata planiranih aktivnosti može biti jedino broj predstavnika predstavnika brojčano manjih nacionalnih manjina izabran po identificiranome modelu, a ne pozitivno izvješće Savjetodavnoga komiteta za praćenje primjene Okvirne konvencije. Naravno, Srbija i dalje ne želi provesti bilateralni Sporazum o zaštiti manjina koji Hrvatima u Srbiji, poput Srba u Hrvatskoj, garantira zastupnička mjesta na svim razinama vlasti.

HR: Kako gledate na privatizaciju medija, a u kontekstu onih koji emitiraju ili su emitirali elektroničke programe na jezicima manjina, te isto tako i u kontekstu tiskanih medija?

Nesumnjivo je to dio širih nastojanja ograničenja medijskih sloboda, pa tako i onih za manjine, koji bi završio postojanjem, s jedne strane, samo republičkog i pokrajinskog javnoga servisa (RTS i RTV) koji financijski opstaju zahvaljujući državnom proračunu, i s druge strane privatnih medija, koji teško financijski opstaju i podložni su financijskim utjecajima gospodarskih ili političkih moćnika. U posljednja dva izvješća ekspertskih misija o situaciji u području prava manjina u Srbiji iz lipnja i rujna ove godine, tijekom kojih je HNV posjetio i ekspert profesor Rainer Hofmann, izražena je duboka zabrinutost zbog posljedica privatizacije lokalnih medija za informiranje na manjinskim jezicima i predloženo preispitivanje postojećeg zakonodavstva kao i mogućnost da lokalne samouprave izravno podržavaju emitere na manjinskim jezicima. Međutim, Ministarstvo kulture i informiranja nema razumijevanja za te prijedloge, a kamoli za potrebe manjina. Hrvatsku zajednicu najviše je pogodila neuspjela privatizacija Radio Subotice, koje će značiti i prestanak emitiranja emisije na hrvatskom koja je mukotrpno nastajala tijekom više od jednog i pol desetljeća, čime propada trud mnogih pripadnika naše zajednice utkan u ovu emisiju. Kao moguće rješenje vidim stabilno programsko financiranje vanjskih produkcija koje bi se onda emitirale na lokalnim radijskim i tv postajama, ali za to još uvijek nema sluha kod vlasti, ili značajnija i sustavna pomoć Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, o kojim modalitetima se naravno može raspravljati. Kada je riječ o tiskanim medijma, za razliku od dosadašnje prakse u Vojvodini, republičke vlasti imaju »dijametralno suprotno stajalište«, kako je na jednom sastanku Radne skupine rekao Saša Mirković iz Ministarstva kulture i informiranja, premda AP konstatira da je trenutačno »osigurana kontinuirana javna potpora za razne tiskane medije na manjinskim jezicima u Vojvodini«.

HR: Po svemu sudeći iz republičkog proračuna će se sljedeće godine doznačavati manje sredstava za pokrajinski proračun. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Hoće li zbog toga ispaštati i manjine, mislim na funkcioniranje profesionalnih ustanova, ali i na rad udruga?

To će biti još jedan oblik smanjenja stečenih prava manjina, a i protivno je Izvješću Europskog parlamenta o napretku Srbije za 2014. da se ne sužava autonomija Vojvodine. Budući da se iz pokrajinskog proračuna financiraju i manjinski tiskani mediji, zavodi za kulturu te različite kulturne aktivnosti nacionalnih manjina, jasno je kakav bi učinak imalo smanjenje pokrajinskog proračuna po manjinska prava u Vojvodini. No, nadam se da će ovaj problem biti apostrofiran u raspravi u Europskome parlamentu o nacrtu Izvješća o napretku Srbije za 2015., te da neće doći do takvih drastičnih rezanja autonomnih prava.

HR: Kako doživljavate Božić, što ovaj blagdan znači za Vas?

Božić je nadasve blagdan darivanja, radosti, ljubavi, praštanja i mira. Ne bismo ga smjeli svesti tek na običaje i obiteljska okupljanja ili još gore maniju kupnje na rasprodajama, već bismo se trebali voditi gornjim vrednotama.