Arhiv tekstova

»Sva ljudska bića rođena su slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima... Svi imaju pravo na život, slobodu i sigurnost... Svi su jednaki pred zakonom...«, samo su neka od načela Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a, a koja su ugrađena u temeljne pravne akte većine modernih država svijeta.  Prije 68 godina donesena je Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a, povijesni dokument od 30 članaka koji je odigrao značajnu ulogu u podizanju razine zaštite ljudskih prava. Unatoč napretku u razdoblju u više od šest desetljeća, ljudska prava socijalno ugroženih, starijih i nemoćnih osoba i manjinskih skupina, ugrožena su u razvijenim, a posebice u brojnim nerazvijenim zemljama širom svijeta. Zaštita prava i sloboda nacionalnih manjina sastavni je dio međunarodne zaštite ljudskih prava i kao takva spada u domenu međunarodne suradnje. Kakva je situacija u Srbiji kada je riječ o slobodama i ljudskim pravima, pitali smo naše sugovornike.

 

Političko predstavljanje se ne ostvaruje

 

Kada su u pitanju ostvarivanja ljudskih prava nacionalnih manjina, predstavnici nacionalnih vijeća često ističu da manjinske zajednice, uključujući i Hrvate u Srbiji, ne koriste u dovoljnoj mjeri svoja prava. Na onom području gdje Hrvati žive u većem broju kao i pripadnici drugih nacionalnih manjina, lakše i češće ostvaruju svoja prava. Hrvatska zajednica se u pogledu razine ostvarivanja ljudskih prava, nalazi negdje u sredini u odnosu na druge regije, ocjenjuje predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić. 

»Nacionalne manjine koje već desetljećima ostvaruju svoja manjinska prava i koje imaju već svoje izgrađene institucije, (Mađari, Slovaci, Rumunji), su donekle na višoj razini u odnosu na prava koja ostvaruju Hrvati u Republici Srbiji. S druge strane, kolege iz Bošnjačkog i Romskog nacionalnog vijeća imaju još uvijek problem dostizanja onog stupnja ostvarivanja manjinskih prava koji je dostupan hrvatskoj zajednici. Postoje i druge manje brojne zajednice koje uslijed svoje male brojnosti imaju poteškoća da bilo koja od ovih prava u praksi efikasno i ostvaruju. Mi se nadamo da će jedan od mehanizama koji će biti stavljen na raspolaganje nacionalnim manjinama i njihovim vijećima, a to je Fond za nacionalne manjine, poslužiti upravo toj svrsi. Da nacionalne manjine koje još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri razvile ili zaokružile svoj institucionalni okvir, na što svi imamo pravo na temelju postojećeg Zakona, mogu kroz taj Fond ostvariti neophodna sredstva kako bi se međusobno izjednačili«, kaže Sarić Lukendić. 

Također, kao jednu od bitnih stvari navodi, da se prava pripadnika manjina u jednom društvu mogu ostvarivati ukoliko većina prihvati te pripadnike nacionalne manjine kao ravnopravne građane koji žive u ovoj državi i redovno izmiruju svoje obveze: 

»Jedan od važnih segmenata na kojem posebno inzistira Hrvatsko nacionalno vijeće jeste ostvarivanje prava na političko predstavljanje. To je jedini način da se pripadnici hrvatske zajednice uključe u proces donošenja odluka i samim tim da snose i dio odgovornosti za realiziranje tih odluka. To je na temelju Ljubljanskih smjernica jedan od mehanizama da se potencijalno u ranoj fazi smanjuje potencijalna napetost koja može postojati na međuetničkoj razini. Jedna od aktivnosti, a što je trenutno iznimno aktualno i tiče se upravo ostvarivanja prava nacionalnih manjina, vezana je za pisanje akcijskog plana za poglavlje 23 u čemu aktivno sudjelujemo. Problem je što se brojna prava koja su deklaratorno propisana zakonima o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, još uvijek teško provode u praksi. Bilo iz razloga da zakoni tu materiju ne razrađuju u dovoljnoj mjeri, jer  ne daju i mehanizme za ostvarivanje tih prava. Zato je tu najveća zadaća svih nas u radnoj skupini da definiramo set aktivnosti gdje se stvari trebaju mijenjati, a sve s ciljem da se dostignu oni standardi koji već dulji niz godina važe u Europskoj uniji. Također, jedna od ozbiljnih zadaća HNV-a jeste i pitanje informiranja hrvatske zajednice o pravima koja su nam zakonom dana i o načinima na koja se ta prava mogu ostvariti«, zaključuje Sarić Lukendić.

 

Veća pažnja problemima manjina

 

Srbija je prema mišljenju predstavnika civilnog sektora i novinara još uvijek opterećena predrasudama, što je i očekivano s obzirom na to da smo post-ratno društvo, te ocjenjuju da je danas teško biti pripadnik manjine. 

»U našem društvu je još uvijek dominantan ekstremno nacionalistički ideološki obrazac, koji se izražava ne samo djelovanjem navodno marginalnih neonacističkih organizacija, nego se često ispoljava i od elite i političara, intelektualaca i akademskih građana. Samim tim u takvom društvu u kojem je biti drugi i drugačiji samo po sebi hereza, nije lako biti ni manjina ni marginalna grupa. Moj dojam je, nažalost, da u posljednje vrijeme ekstremizam dobiva ponovno na zamahu i da država šalje negativne poruke kada je u pitanju različitost. Vrh onoga što se događa u posljednje vrijeme i što svakako ne pridonosi promociji ljudskih prava jeste kada predstavnici vlasti dočekuju haške optuženike, zatim šetnje zabranjenih desničarskih grupa, kao i sudski procesi kojima se rehabilitiraju zločinci iz Drugog svjetskog rata«, ističe predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić. 

Predstavnici nevladinih organizacija ističu da stupanj ostvarivanja ljudskih prava ovisi o više stvari i da bi trebali najprije definirati kut iz kojeg promatramo ljudska prava. Tako, primjerice, možemo govoriti o sustavnoj zaštiti ili kršenju ljudskih prava, koje ne dolazi od države: 

»U tom slučaju postavlja se pitanje zašto neka država ne sprječava kršenje ljudskih prava? I ako govorimo o općem stanju ljudskih prava u Srbiji, sustavno gledano, imamo jako velike probleme koji se mogu uočiti u različitim segmentima. Najčešće je to povreda na pravičnom suđenju, suđenje koje nije u razumnom roku i to su oblasti prava u kojima mi imamo značajne probleme. Ukoliko govorimo o eventualnoj diskriminaciji nacionalnih zajednica, svakako je to u prvom redu prema albanskoj nacionalnoj manjini. Ne treba zanemariti ni romsku nacionalnu zajednicu koja je veoma diskriminirana u našem društvu, ali i u regiji«, rekao je direktor Vojvođanskog građanskog centra Željko Stanetić. 

Kao jednu od važnih stvari u procesu efikasnijeg ostvarivanja ljudskih prava, nevladine organizacije ističu podizanje svijesti građana o ljudskim pravima: 

»U regiji postoje određene različitosti, ovisno o podneblju. Što se tiče regije Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, načelno gledano ljudska prava su jednako ugrožena mada bismo mogli reći da su najviše ugrožena ljudska prava u BiH, a da je najbolja situacija u Republici Hrvatskoj«, ističe Stanetić.