18.12.2015
Oda radosti
Ovaj novinarski posao ima i svojih dobrih strana. Znam da se o onoj ružnijoj strani uvijek govori, jer ono dobro i lijepo se, naravno, podrazumijeva. A kada kažem da ovaj novinarski posao ima i onih dobrih strana mislim pri tome na mogućnost da se isprate mnoga lijepa i zanimljiva događanja. Znam, nije to isto kao kada ih pratite kao običan gledatelj, jer uvijek razmišljate unaprijed, od koga uzeti izjavu, kako koncipirati tekst, kako ga napisati (a da ne liči na onaj prethodni), jesu li dobre fotografije i još tko zna koliko pitanja u glavi, koja vam ne daju da samo sjedite i uživate. Ali i tako okrnjeni užitak ipak je užitak. Ovu priču sam počela jer sam htjela kazati da me je za manje od mjesec dana ovaj novinarski posao odveo na čak tri kazališna gostovanja iz Hrvatske. Sva tri puta gosti su nam prikazali odlične predstave (u jednom slučaju to je bila opereta). Donijeli su nešto novo, vidjeli smo kako to rade neki drugi u nekim drugim i većim kazalištima. I obradovalo me je što je svaki puta teatar bio pun. Obradovala me je i najava jednog od čelnika Grada Osijeka da će razmjena tih kulturnih sadržaja biti ne samo u domeni kazališne umjetnosti. Obradovala me je i najava takozvanog kulturnog autobusa na relaciji Osijek – Sombor za sve one koji žele posjetiti neko od kulturnih dešavanja u onom drugom gradu. Nije daleko, pa računam, ne bi trebalo biti ni skupo. Obradovalo me je i to što danima nisam mogla na kazališnoj biletarnici podići svoje novinarske ulaznice, jer uvijek je bio red za karte. Obradovao me je i kazališni susret u Nazoru i neki ljudi koji su mjesecima dio svog slobodnog vremena odvojili da bi pripremili jednu predstavu. Obradovao me je Božićni koncert u Monoštoru i mališani kojima nije bilo teško ukrasti malo vremena od igre i računala zarad pripreme Božićnog koncerta. Obradovao me je prvi Božićni sajam u udruzi Nijemaca u Somboru s interesantnim rukotvorinama, a sve primjereno dolazećem Božiću. I što me je to još obradovalo? A da, obradovala me je najava dolaska jednog anonimnog (!?) investitora koji otvara pogon u Somboru i uveliko na burzi rada testira i bira buduće radnike. Jeste i to vijest za radovanje, napose za one koji će dobiti posao u tom poduzeću. Radujem se i što će trg između muzeja i kazališta uskoro biti završen, što je obnovljena evangelička crkva.
Vidite koliko mi je malo potrebno za radost. Je li i vama isto? A nekada nam fali i to malo. Što bi bilo da tražimo nešto više od toga?