Arhiv tekstova

Znate zašto obični ljudi općenito obraćaju vrlo malo pažnje na problem globalnog zatopljavanja koji prijeti da, prije ili kasnije, uništi naš planet? Zato što nitko od tih običnih ljudi ne vidi rješenje, ne vidi što može napraviti i smatra da su i oni mali napori koji se svakodnevno mogu učiniti nedovoljni. Defetizam znači da ne vjerujete u uspjeh ili pobjedu, znači malodušnost i obeshrabrenost, izgubljenost i zbunjenost. Tribina na temu »Izazovi manjinskih medija«, koja je prošlog tjedna održana u Subotici reflektirala je, većinom, upravo ovaj stav. Država je ukinula lokalne medije kroz proces privatizacije (reforma javnog servisa), a sad se smanjenjem financiranja prijeti i tiskanim manjinskim medijima kao što je to Hrvatska riječ. Predsjednik Demokratskog Saveza Hrvata Vojvodine (DSHV) i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov kaže da je glas manjina »glas vapijućeg u pustinji«. 

 

Odgovornost političara?

 

»Izazovi su preveliki, a mogućnost utjecaja na te izazove je premali. Izazov manjinskih medija danas je opstanak a utjecaj na opstanak, budući da su oni bez moći, budući da su oni koje oni predstavljaju bez velike moći ili nikakve, zbog razičitih deficita kada je u pitanju uključenost predstavnika manjina u proces donošenja odluka«, rekao je Žigmanov.

U nastavku izlaganja rekao je da će medijska scena na lokalnoj razini, kada su u pitanju elektronički mediji, biti »krhka, slaba i ovisit će o političkoj volji onih koji su na vlasti«.

»Neće predstavnici manjina moći utjecati na obim sredstava, odluke koje će biti donošene bit će u mreži onih koji već imaju dobijene frekvencije. Politička klasa pojedinih manjinskih zajednica će se ili smeškati ili će raditi svoje poslove, a vidjeli smo i sada da se politička klasa koja vlada Srbijom neće ni na koji način referirati na ono što se katastrofalno dogodilo kada su u pitanju manjinski mediji u elektroničkom obliku u manjinskim zajednicama«.

I što sad? Iako je krivce lako imenovati za lošu politiku države prema manjinama, i za najavljeno smanjenje sredstava za medije na manjinskim jezicima, ukoliko se predstavnici i medija i politike obeshrabre da je nemoguće djelovati i postići neke, bilo kakve, rezultate, na taj način sami sebe amnestiraju od odgovornosti da može biti bolje i da se može nešto promijeniti. 

 

Kvaliteta postojećeg sadržaja

 

Nakon što je bilo jasno da će Radio Subotica biti privatiziran ili ugašen, hrvatska zajednica u Subotici je kroz udrugu Cro-info nastojala pokrenuti program koji će biti alternativa radijskom programu na hrvatskom jeziku. Napravljen je portal, koji je u začetku i koji nema puno dnevnih pa ni tjednih informacija, analiza i komentara, i  TV program na Yu eco televiziji. Financiranje su dobili od AP Vojvodine i Grada Subotice, republičko Ministarstvo za sada ih nije podržalo. 

»Imamo mlade ljude koji su više nego kompetentni za ovaj program. Nije lako ići po terenu i skupljati dnevne vijesti, ali uspjeli smo napraviti korektan program na dnevnom nivou«, rekao je na tribini Ivan Ušumović koji vodi udrugu Cro-info, a uz to je i zastupnik DSHV-a u Skupštini grada i vodi informiranje pri Hrvatskom nacionalnom vijeću (HNV). 

Ušumović, kritizirajući državni javni servis kaže kako »na RTS-u nemamo čak ni pristojnu emisiju o građanima Srbije koji su nacionalne manjine. Postoji samo jedna emisija ‘Građanin’ koja se pušta u nekom terminu koju ni jednom nisam pogledao jer nije bila interesantna, ni sadržajno ni nikako«. Medijska praksa pokazuje da je upravo kvaliteta sadržaja ono čime se neki program može nametnuti, a to je ono na što se može utjecati i na postojećim manjinskim medijima. Pomoćnik pokrajinskog tajnika za kulturu i javno informiranje Kalman Kuntić rekao je da je bolje da imamo i loše informiranje nego da nismo uopće informirani. No, ono što je Kuntić upitao na tribini jest imaju li manjinske zajednice volju i namjeru sačuvati nivo informiranja. 

»Ako treba i redefiniran s promjenama na tehnološkom i tehničkom planu, da sačuvate ono što imate. Ne vjerujem da će se u potpunosti obezvrijediti i samim time uništiti informiranje na jezicima manjina«, rekao je Kuntić. 

 

Nećemo ukinuti medije, ali...

 

Financiranje medija je regulirano Zakonom o javnom informiranju i medijima iz 2015. godine i predviđeno je projektno financiranje kroz javno raspisane natječaje. Postoje tri izuzeća, od kojih su jedno mediji kojima su osnivači vijeća nacionalnih manjina. 

»Upravo je to osporeno, pa bih sve one koji upravo govore da to kako pokrajinska administracija financira medije nije u skladu sa zakonom uputio na sljedeće: Zakon o vijećima nacionlanih manjina, članak 116 – mediji se imaju financirati na temelju istih normativa i na temelju istih sredstava koja su bila pre prenošenja osnivačkih prava. Stvari su jasne. Dok postoji postojeća zakonska regulativa, to jednostavno ne može stajati. Možda možemo vršiti redefiniciju nečega, ustanovljavanje je li postojeći model dovoljan, efikasan, može li se vršiti redistribucija sredstava«, kaže Kuntić.

To znači da se neće ukidati informiranje na manjinskim jezicima, ali da se financijska sredstva mogu smanjiti ili drugačije dijeliti, što je također oblik uništavanja manjinskih medija. 

»Po mom dubokom uvjerenju, sada je neophodno da svi ljudi, udruge i organizacije koji su zaista zainteresirani da pronađu zajedničke imenitelje i izvrše pritisak na državu kako bi se riješio ovaj problem. Vjerujem da je osnovni problem financiranje medija na jezicima manjina«, rekao je Nedim Sejdinović iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV).  

Uz najave da će se mijenjati način financiranja manjinskih medija, Kuntić kaže da je ipak moguće da je sve to dio preizborne kampanje: 

»Možda potreba da se u praskozorje izbora pokaže kako je pokrajinska administracija nesposobna, pa ne može servisirati svoje obveze. Ako je samo to, onda ima spasa jer će nova administracija napraviti rebalans proračuna«.