Arhiv tekstova

Nedavno su mediji, među kojima je i naš tjednik Hrvatska riječ, objavili priopćenje Fonda za humanitarno pravo, da je Prvi osnovni sud u Beogradu naložio Republici Srbiji da Stjepanu Oskomiću iz Kukujevaca u općini Šid isplati milijun dinara na ime naknade štete zbog etnički motiviranog ubojstva njegovih roditelja Agice i Nikole Oskomića u srpnju 1993. godine.U priopćenju se podsjeća, da su između 29. i 30. srpnja u srijemskom selu Kukujevci, Goran Vuković i Pavle Drašković, pripadnici dobrovaljačke jedinice iz Srbije, nasilno  ušli u kuću obitelji Oskomić. Kako se navodi, u kući su zatekli Stjepanove roditelje Nikolu i Agicu Oskomić i osamdesetsedmogodišnju Mariju Tomić, Agičinu tetku. Prilikom ulaska u kuću, Vuković i Drašković su ih vezali i udarali, da bi ih potom na svirep način ubili hicima iz pištolja u glavu. Za taj zločin Okružni sud u Srijemskoj Mitrovici je 26. travnja 1996. godine osudio Gorana Vukovića na kaznu zatvora od 15 godina za ubojstva iz niskih pobuda i izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a Pavla Draškovića na 10 godina za ubojstvo osobe slovačke nacionalnosti Stevana Krošlaka iz Sota, kao i za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Fond za humanitarno pravo podnio je u ime Stjepana Oskomića tužbu za naknadu nematerijalne štete od Republike Srbije zbog odgovornosti države za nesprečavanje akata nasilja. Prvi osnovni sud je presudom iz 2012. godine odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su protekli rokovi za podizanje takve tužbe. Apelacijski sud je tu presudu ukinuo u ožujku ove godine i naložio da se suđenje ponovi. Apelacijski sud u Beogradu je, odlučujući po žalbi odvjetnika Fonda za humanitarno pravo, utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe zakona o obligacijskim odnosima. Nakon više od devet godina sudskih procesa, Republika Srbija je pristala isplatiti milijun dinara Stjepanu Oskomiću zbog svirepog ubojstva njegovih roditelja.

 

Masovno iseljavanje

 

Do početka rata u cijeloj općini Šid živjelo je 21.000 Srba, 6.000 Hrvata, 3.000 Slovaka i oko 1.000 stanovnika drugih nacionalnosti. Osim u Šidu, većina Hrvata živjela je u okolnim selima: Moroviću, Gibarcu, Vašici i Kukujevcima, gdje je živjelo čak 95 posto Hrvata. Prva iseljavanja Hrvata zabilježena su u proljeće 1991. godine. Tijekom devedesetih godina iseljavanje se ubrzalo, a kulminiralo je upravo kada je u srpnju 1993. godine pobijena obitelj Oskomić. Niti uhićenje osumnjičenih za ubojstvo nije odvratilo mještane Kukujevaca da tih ratnih godina napuste svoje kuće. Među njima je bio i Stjepan Oskomić. Kada je otišao iz Šida bio je vrlo mlad, a danas se nerado sjeća svih tih događanja. Danas sa svojom obitelji živi u Zagrebu gdje radi i podiže svoju djecu. O temama vezanih za ratne devedesete i zločinu koji je počinjen nad njegovim roditeljima nerado priča. Kaže nam da ga razumijemo, da mu je mučno pričati o tragediji koja je zadesila njegovu obitelj: 

»Poslije prijetnji i fizičkog zlostavljanja mog oca u policiji u Šidu i bacanja ručne bombe u dvorište moje rodne kuće, nisam imao drugog izbora nego otići. Sada imam svoju obitelj, osjećaj je zatomio, ali ipak smatram da je pravda spora ali dostižna«, kaže nam Stjepan. 

Kako kaže, proces je započeo 2006. godine i najveću potporu u to vrijeme imao je od Fonda za humanitarno pravo: 

»Čekat ću potvrde Apelacijskog suda, Vrhovnog suda, pa ako treba ići ću i do Suda za ljudska prava u Strassburga. Ne mogu izbrisati sjećanja na te teške ratne dane koja su bila izrazito mučna. Pravda je spora ali dostižna – smatram da nijedna kazna nije dovoljna za takav zločin i nažalost nigdje se ne spominje ime organizatora tog zločina, a ono je dobro poznato.«

 

Devedesetih se nerado sjećam

 

Kako govori Stjepan, iz vremena predratnih godina iz Srijema i svojih rodnih Kukujevaca nosi lijepa sjećanja. Tamo je odrastao, družio se sa svojim vršnjacima ne sluteći što će ga zadesiti: 

»Sada odem samo povremeno, kada odlazim na sud. Ratnih devedesetih nerado se sjećam. Teško mi je, kao i svima onima koji su imali sličnu sudbinu. Smatram da svi koji su doživjeli takvo što moraju biti uporni u svojim nastojanjima kako bi istjerali pravdu do kraja. Iz svog osobnog iskustva znam da od nadležnih institucija i nema neke pomoći osim nevladinih udruga poput Fonda za humanitarno pravo, koji je iz mog kuta gledajući, ostvario svoj zadatak. Nema tog novca koji može nadoknaditi gubitak najbližih i smatram da je svota koja je presuđena, definitivno premala«, kaže nam na kraju razgovora Stjepan. 

Ovom prvostupanjskom presudom, na koju država ima pravo žalbe Apelacijskom sudu u Beogradu, u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev Stjepana Oskomića za naknadu štete. Ovo je prva presuda za naknadu štete u vezi sa zločinima prema Hrvatima u Srbiji počinjenim početkom devedestih godina.