Arhiv tekstova

Ukupni prihodi proračuna Republike Srbije u narednoj godini planirani su u iznosu od  997, 7 milijarde dinara, dok će rashodi dostići 1.119,2 milijarde, što znači da će u narednoj godini biti ostvaren deficit od 121,8 milijardi dinara. Najveća prihodna stavka proračuna su porezni prihodi za koje se očekuje da će biti blizu 830 milijardi dinara. 

Skoro petinu proračuna »pojest će« zaposleni u javnom sektoru, četvrtina proračuna namijenjena je dotacijama socijalnim fondovima, a za razne subvencije država će izdvojiti 86 milijardi dinara. Ovako ukratko u brojkama izgleda državna kasa od koje mnogo toga ovisi – prije svega funkcioniranje obrazovanja, zdravstva, policije, isplata mirovina, plaća u javnom sektoru, investicije... Ministar financija Dušan Vujović ocijenio je nakon usvajanja da je proračun za 2016. godinu dobar način da se izađe iz 20 godina duge tranzicije i da je zasnovan na realnim projekcijama rasta društvenog proizvoda za 1,75 posto. Je li realno da društveni proizvod poraste u planiranom postotku, hoće li zaista biti otpuštanja u javnom sektoru, mogu li se građani nadati boljem životu u 2016. godini neke su od tema o kojima smo razgovarali s ekonomskim analitičarom i glavni urednikom NIN-a Milanom Ćulibrkom i profesorom javnih financija na beogradskom Fakultetu za ekonomiju, financije i administraciju doc. dr. sc. Goranom Radosavljevićem.

 

(Ne)ostvariv rast BDP-a  

 

Za razliku od Fiskalnog savjeta, koji smatra da planirana stopa rasta DP-a od 1,75 nije ostvariva, sugovornici Hrvatske riječi smatraju da se taj postotak može dostići, ali podsjećaju da ćemo se samo vratiti na nivo koji je Srbija imala prije poplava 2014. godine. 

»Za razliku od prethodnih godina, ovoga puta proračun je baziran na koliko-toliko realnim procjenama. Stopa rasta od 1,75 posto jeste realna, jer se još uvijek nismo vratili na nivo koji smo imali prije katastrofalnih poplava. Podsjetit ću da smo 2014. godinu završili s padom bruto društvenog proizvoda od 1,8 posto, ove godine imat ćemo rast od 0,7, te smo još uvijek jedan posto niže nego što je bilo prije poplava. Dakle, i s povećanjem od 1,75 posto samo malo ćemo povećati naš BDP, dok su istovremeno sve zemlje oko nas imale brži rast BDP-a. Nažalost, ta stopa rasta nije dovoljna, jer njome Srbija gubi utrku sa zemljama EU i okruženja i sve više se povećava ta razlika i po ukupnom BDP-u i onom po glavi stanovnika između Srbije i ostatka Europe«, kaže Ćulibrk. 

I profesor Radosavljević smatra da je planirano povećanje BDP-a ostvarivo, ali s druge strane, kako kaže, mora se imati u vidu da posljednjih pet godina nikada nije pogođen rast BDP-a. 

»Naš rast uglavnom se zasniva na rastu izvozne tražnje, što je sa stajališta platne bilance dobro, ali je sa strane proračuna upitno, jer su naši najveći izvoznici ujedno i najveći uvoznici. Tako da u 2015. imamo rast BDP-a, ali su porezni prihodi u realnom iznosu, unatoč značajnom povećanju poreza, negdje na nivou 2014. Zato ja što se tiče prihodne strane proračuna za narednu godinu ne bih bio preveliki optimist«, kaže  Radosavljević i navodi nas na sljedeće pitanje, a to je može li se povećati prihodna strana proračuna, a da se pri tome ne zavlači ruka u džepove ionako siromašnih građana. 

»Po mom sudu sve mogućnosti za povećavanje poreza smo iskoristili. Dva puta smo povećali PDV, nekoliko puta poreze na dobit, ukinuli porezne olakšice, povećali porez na imovinu, povećali akcize. Ali, ukoliko se recimo osvrnemo na 2011. godinu, ti porezni prihodi i pored svih povećanja, od tada u realnim iznosima nisu nešto značajno veći. Jedan od razloga je pad gospodarskih aktivnosti, a drugi je značajan rast sive ekonomije. Zato mislim da bi prvi korak države trebala biti reforma porezne uprave, a pri tome ne mislim na povećanje poreznih stopa, nego na povećanje efikasnosti rada porezne uprave i efikasniju naplatu poreza. Siguran sam da postoji mogućnost za veću naplatu poreza, a bez povećanja poreznih stopa, čemu se do sada pribjegavalo. Druga strana na kojoj bi se moglo uštedjeti je smanjenje rashoda, a tu mislim na rashode same države, na rashode za poticaje i kamate«, kaže naš sugovornik. On kaže da su rashodi u 2015. godini značajno smanjeni zbog smanjenja plaća i mirovina. 

»Moj komentar na to bio bi da su u ovoj godini štedjeli samo građani, jer su ostali rashodi proračuna porasli za oko dva posto. Ima prostora za uštede države i mislim da nam reforme tek predstoje«, kaže Radosavljević.

 

Nedodirljiv javni sektor

 

Smanjenje broja uposlenika u javnom sektoru nešto je o čemu se proteklih mjeseci najviše pisalo i govorilo. Licitiralo se s brojem prekobrojnih i rokovima kada će početi racionalizacija. Ako je suditi po proračunu racionalizacije, ili jednostavnije rečeno otpuštanja, će  biti naredne godine, a za otpremnine je planirano 15 milijardi dinara. No, pitanje je hoće li ova Vlada zaista imati snage da se uhvati tog problema, koji se uvijek nekako, iz tko zna kojih razloga (kao uostalom i platni razredi) gura »pod tepih«. 

»Ako ove godine nije bilo otpuštanja, ne bih se unaprijed kladio da će ga i u kom broju biti i naredne godine«, kaže Ćulibrk.  

»U dijelu Ministarstva financija koje se bavi razvojnim fondovima Europske unije, gdje godišnje prođe 500 milijuna eura, radi samo nekoliko ljudi. S druge strane, sigurno 50 šalterskih službenika sjedi u nekoj poreznoj upravi, koji su tu potrebni dva puta godišnje kada se plaća porez. Imate takvu situaciju, a i u jednoj i u drugoj upravi broj zaposlenih smanjit ćete s 10 posto. Hoću reći da nije bitno samo da se smanji broj zaposlenih, već je potrebno uraditi optimizaciju, jer samo smanjenje radi smanjenja neće donijeti nikakav pomak, naprotiv biće kontraproduktivno. Jesam za smanjenje broja zaposlenih, ali je političko pitanje hoće li i kako to biti provedeno i kakav će biti rezultat«, kaže Radosavljević. 

No, veliko je pitanje hoće li smanjenja broja zaposlenih biti u izbornoj godini, a naš sugovornik bliži je ocjeni da će se ta racionalizacija u 2016. godini samo najaviti, ali će se čekati da prođu izbori. 

»Po mom iskustvu iz ranijeg razdoblja vjerojatno će se činjenica da će broj uposlenih biti smanjen, napose u lokalnim samoupravama, koristiti i kao sredstvo ucjene tijekom izbora. Da sumiram: smanjenje broja zaposlenih je potrebno, ali je veliko pitanje hoće li dati efekte ukoliko se linearno provede«, kaže profesor javnih financija. 

 

Bolji život, ali kada?

 

Ono što obične ljude, koji su od cijele ove priče oko državnog proračuna i pratećih zakona vjerojatno najbolje upamtili povećanje akciza, interesira hoće li za njih 2016. biti bolja ili gora od ove 2015. godine. 

»S najavljenim povećanjem akciza, s novim nametima koji se planiraju, uzimajući u obzir rast nekih cijena i realno smanjenje plaća i mirovina, mislim da će naredna godina biti izazovna kao i ova. Prvi izazov je da se planirani proračun realizira, odnosno da se ne poveća planirani deficit. Drugi problem je naša vezanost za okruženje, što znači da ukoliko bude rasla potražnja za našim izvoznim proizvodima možemo očekivati rast BDP-a. Treći problem je pitanje što će se dešavati s cijenama naftnih derivata u 2016. godini, a od toga ovisi inflacija u Srbiji. Konačno, značajan faktor je i dinamika kojom će se provoditi reforme. Pri tome mislim na već spomenutu racionalizaciju u državnoj upravi. To su ta četiri izazova, ali ne ovisi samo o nama već i o okolnostima u svijetu i regiji. Hoće li se realizirati proračun i gospodarski rast ovisi o spremnosti vlasti da se uhvati u koštac sa svim tim rizicima. Tu treba gledati izbornu godinu u narednoj godini, zatim izborni ciklus koji se 2017. otvara predsjedničkim izborima, pa u 2018. godini ponovno republički izbori (ako ih ne bude u narednoj godini). A poznato je da se ključne reforme provode u prvoj godini vlasti i nešto malo manje u drugoj godini. Poslije toga, kako se približavaju izbori, želja za reformama sve je manja. Mnogo je izazova i vidjet ćemo što će biti«, kaže Radosavljević. 

Po riječima našeg sugovornika ohrabruje što je Srbija otvorila prva poglavlja s EU, što je signal investitorima da Srbija postaje stabilna zemlja. 

Milan Ćulibrk kaže da boljitka za obične ljude neće biti sve dok rast BDP-a bude manji od kamatnih obveza koje ima Srbija. 

»Vanjski dug Srbije je 24 milijarde. Taj dug vraćamo s kamatama od četiri, do pet posto i sav rast BDP-a odlazi na plaćanje kamata. Da bi u dogledno vrijeme ljudi zaista živjeli bolje stopa gospodarskog rasta mora biti veća od kamata koje plaćamo na javni dug«, zaključuje urednik NIN-a.