Arhiv tekstova

Posljednjih tjedana svjedoci smo velikih rezova na medijskoj sceni. Ugašeni su ili su pred gašenjem elektronički mediji koji nisu prodani, što znači da je upitno informiranje građana o lokalnim temama, ali i informiranje nacionalnih zajednica, jer su među onim medijima koji će nestati iz etera i oni koji su emitirali upravo te programe. I nije se još ni slegla prašina oko toga, a stigla je nova vijest – upitan je i opstanak tiskanih medija na jezicima nacionalnih zajednica čiji su osnivači nacionalna vijeća. Ivan Ušumović, član HNV-a zadužen za informiranje pojašnjava da nitko nije najavio gašenje medija, ali da je na sastanku Radne skupine zaduženje za rješavanje pitanja položaja nacionalnih manjina u sklopu izrade Akcijskog plana za poglavlje 23 od predstavnika Ministarstva kulture i javnog informiranja nagoviješteno da će nakon promjene pokrajinske vlasti biti promijenjen i način financiranja. 

  

Nije gašenje, ali...

 

»Nitko neće gasiti medije, već će u nekom skorijem vremenu doći do izmjene načina financiranja. Znači, doći će do restrukturiranja svih manjinskih medija, otpuštanja... To bi u nekim slučajevima, za dvije-tri godine, moglo dovesti i do gašenja tih medija. Problem kod tog projektnog financiranja, koje treba zamijeniti postojeći način financiranja, bit će kada nacionalna vijeća daju svoje mišljenje glede projekata koji se trebaju financirati, jer tada na scenu dolazi komisija koja donosi odluku, a u kojoj nema ljudi iz manjinske sfere«, kaže Ušumović. 

Prema njegovim riječima još nije vidljivo na koji način će  Ministarstvo kulture i javnog informiranja provesti promjenu načina financiranja. 

»Od početka kreiranja Akcijskog plana poglavlja 23 mi ne želimo odstupiti od financiranja iz proračuna, na koje smatramo da imamo pravo. Koordinacija nacionalnih vijeća imala je zajednički stav da bi se možda mogli naći na sredini, a to znači da se polovica sredstava osigurava izravno, a druga polovica putem natječaja, ali pod uvjetom da sastavi komisija budu drugačiji. To znači da bi u tim komisijama trebali biti i predstavnici nacionalnih vijeća ili da nacionalna vijeća odlučuju o tome tko će dobiti sredstva za projekta«, kaže Ušumović. 

Po mišljenju ravnatelja NIU Hrvatska riječ Ivana Karana Pandorina kutija otvorena je kada su neke odredbe Statuta Vojvodine proglašene neustavnim. 

»Odredba koja je govorila da Pokrajina osigurava viši nivo prava nacionalnih manjina je proglašena neustavnom uz obrazloženje Ustavnog suda da se Republika bavi pravima nacionalnih manjina. A upravo na temelju te odredbe iz Statuta Pokrajina je pokrenula ustanove u oblasti medija i kulture i financirala ih. Drugo, u centralnoj Srbiji ne postoji ovakav model ustanova i njihovog financiranja. To što iz Ministarstva kulture i informiranja govore da će se prava izjednačiti po meni znači da će se izjednačiti na nižoj razini, odnosno izjednačit će se s centralnom Srbijom gdje ne postoje medijske ustanove niti zavodi za kulturu. Obzirom da sam ravnatelj, čuvam se političkih izjava, ali mislim da će nakon eventualne promjene vlasti u Vojvodini sigurno doći do promjene odnosa prema stvaranju uvjeta za zadovoljavanje prava nacionalnih manjina. Hoće li i kada do toga doći ovisit će od izbora naredne godine. Pripremu za te promjene su vršile medijske udruge, nevladine organizacije, Ministarstvo. Prije tri tjedna, u dva dana, bila su tri okrugla stola na kojima se govorilo najviše o medijima nacionalnih manjina i njihovom financiranju. Tada je rečeno da manjinski mediji ne trebaju izlaziti u tiskanom izdanju, već samo u elektroničkom, što bi sigurno bio šok za naše čitatelje. Neću prognozirati što će biti i mi smo našim planom predvidjeli ista sredstva kao i u prošloj godini«, kaže Karan.  

Svako smanjenje sredstava odrazit će se na kvalitetu tiska i organizaciju rada ustanove, a u slučaju znatnog umanjenja sredstava u pitanje bi se dovelo i samo funkcioniranje i opstanak ustanove. »Osobno smatram da bi se trebali, prije svega Koordinacija nacionalnih vijeća i političke organizacije nacionalnih manjina izboriti za to da do većih promjena u narednom razdoblju ne dođe. Sigurno da na te promjene najveći utjecaj imaju vlasti u Srbiji, ali očekujem određeni pritisak od manjina prema vlasti«, kaže ravnatelj NIU Hrvatska riječ.

 

Zakon  i praksa

 

Pomoćnik pokrajinskog tajnika za kulturu i javno informiranje Kalman Kuntić kaže da prestanak financiranja pisanih medija čiji su osnivači nacionalna vijeća znači da bi se prekršilo nekoliko važećih zakona. 

»Što se tiče izjava danih u svezi financiranja tiskanih medija, čiji su osnivači nacionalna vijeća svaka promjena načina financiranja značila bi da se mora promijeniti nekoliko zakona. Prvi je Zakon o javnom informiranju koji u članku 143 kaže da se zabrana financiranja medija iz javnih prihoda ne odnosi na javne servise na nacionalnom i pokrajinskom nivou, ustanove formirane radi ostvarivanja prava informiranja stanovništva na Kosovu i Metohiji i ono što je najvažnije, u ovom slučaju, i na medije čija su osnivačka prava prenesena na nacionalna vijeća nacionalnih manjina do stupanja na snagu ovog Zakona. Dakle Zakon je tu jasan, a u njemu je dalje navedeno kako je financiranje medija čiji su osnivači nacionalna vijeća regulirano posebnim zakonom kojim se regulira položaj nacionalnih vijeća. A taj Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina kaže u članku 116 da se financiranje rada ustanova i drugih organizacija čija su osnivačka prava djelimice ili u cijelosti prenesena na nacionalna vijeća vrši iz istih izvora i na osnovu istih normativa iz kojih su te ustanove ili organizacije financirane prije prenošenja osnivačkih prava na nacionalna vijeća. Dakle, te izjave koje stižu od odgovornih ljudi nisu u skladu sa zakonom«, kaže u izjavi za naš list Kuntić. 

On nije želio prognozirati kako će to izgledati u budućnosti još jednom podsjećajući da je način financiranja iz pokrajinskog proračuna sukladan sa zakonom.

Predsjednica Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina Ana Tomanova – Makanova u kontekstu ove priče podsjeća na pogubne posljedice privatizacije elekroničkih medija, a posebice onih koji su emitirali program na jezicima nacionalnih manjina. 

»Navodno programska shema se mora poštovati pet godina, a koje su sankcije za one koji prekrše tu odredbu? I što je najvažnije: što poslije pet godina? Poslije pet godina manjine ne postoje i nije im ni potrebno ni financiranje na svom jeziku. Tek je katastrofa da netko uopće razmišlja o ukidanju financiranja pisanih medija na jezicima nacionalnih manjina. Onda smo s informiranjem nacionalnih manjina završili«, kaže Tomanova Makanova i dodaje da izostaje potpora, kako državnih tijela tako i međunarodne zajednice koja je zagovarala privatizaciju svih medija, što nije standard Europske unije, jer lokalni mediji čiji su osnivači lokalne samouprave postoje i u Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj. 

 

Projektno financiranje neodrživo

 

O tome treba li se održati postojeći način finaciranja tiskanih medija čiji su osnivači nacionalna vijeća i koliko bi svaka izmjena financiranja ugrozila informiranje na jezicima nacionalnih zajednica razgovarali smo i s prof. dr. sc. Dubravkom Valić – Nedeljković, redovnom profesoricom Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Ona smatra da tiskani mediji ne mogu opstati  samo na temelju projektnog financiranja koje je ograničeno pozivom, odnosno definiranim tematskim okvirom. 

»Nadležnost nacionalnih vijeća je i u potpori javnom informiranju na materinjem jeziku tako da je za sada po važećim propisima to sasvim sukladno sa zakonom. Nacionalna vijeća se različito odnose prema medijima čiji su vlasnici i financijeri. Neka se izravno miješaju u uređivačku i kadrovsku politiku na različite načine. Druga su mnogo tolerantnija i omogućavaju novinarima da rade svoj posao bez uplitanja i pritisaka manjinskih političkih, ekonomskih i kulturnih elita. Dakle, praksa je različita. Po mom mišljenju bilo bi mnogo učinkovitije razviti modele ozbiljne i nezavisne eksterne kontrole koja bi spriječila uplitanje u uređivačku politiku medija i pritiske na novinare, nego sasvim ograničiti financiranje medija«, kaže naša sugovornica. 

Ona podsjeća da je nakon okončanog procesa privatizacije od 14  višejezičnih elektroničkih medija njih 11 »viđeno« za zatvaranje među kojima su  i veoma ugledne radio postaje kao Radio Subotica, Radio Zrenjanin. 

»Ukoliko sada i tiskani mediji  budu svedeni na  minimum što će ostati? Samo javni servis Vojvodine. Pa to nije ni minimalno ostvarivanje prava na informiranje na materinjem jeziku, jer su i resursi RTV ograničeni i uređivačka politika i misija ovog medija je regionalna, a ne lokalna«, kaže Valić Nedeljković. 

Ona nije prevelik optimist glede opstanka medija na jezicima nacionalnih zajednica. 

»Meni se čini da je jedina čvrsta namjera bila da se što više medija ili privatizira, ili ugasi, da bi se  relaksirao državni proračun, i tako već jako istanjen, i na kraju da se potpuno suzi medijski diverzitet koji je već bio urušen devedesetih i prvim krugom privatizacije okončanim 2007. Ali, istini za volju, i neodgovornim ponašanjem nekih lokalnih samouprava prema medijima čiji su bili vlasnici. Sada se stalno govori o sredstvima općina koja moraju biti usmjerena u projektno financiranje medija, kao i na obvezu da se djelatnost privatiziranih medija ne smije mijenjati u prvih pet godina što su afirmativne akcije. O projektnom krajnje neizvjesnom poticaju ne bih uopće ni govorila, jer svatko tko je i dan proveo u nekoj od organizacija civilnog sektora, koje se tako isključivo financiraju, zna da je  model neodrživ. A da ne govorimo o tome da je tek to podložno različitim ‘kreativnim’ rješenjima unatoč navodno mješovitim komisijama u kojima će sjediti i novinari da bi se kontroliralo dodjeljivanje projektnih sredstava. Iz mog osobnog iskustva rada u civilnom sektoru, već 20 godina, znam koliko je to jako, jako osjetljivo područje. Znači, opstat će samo nacionalni (imaju veliki auditorij), tu su i javni servisi, i jako veliki mediji koji imaju dobre lobističke veze i marketinšku potporu agencija. Kako to funkcionira, čitali smo u dosadašnjim izvještajima Savjeta za borbu protiv korupcije u Srbiji. Za medije na jezicima manjina i sve one male koje doprinose diverzitetu u medijskoj sferi i ostvaruju komunikativne potrebe različitih društvenih grupa, kao i zahtjevnije publike, tu, po mom mišljenju, nema puno mjesta«, zaključuje naša sugovornica.