Arhiv tekstova

Hrvatska riječ tjednik je koji se financira izravno iz proračuna AP Vojvodine. Ovakav način financiranja Hrvatske riječi i svih drugih manjinskih tiskanih medija dovodi se u pitanje, jer je, smatraju u Ministarstvu kulture Srbije, potrebno prijeći na projektno financiranje. Kao jedan od glavnih argumenata za ovakvu promjenu jeste smanjenje mogućnosti političkog utjecaja na medij, odnosno povećavanje medijske neovisnosti glasila.  

»To je ono što mi čujemo. To je ono što je nama rečeno. Zbog toga da se onemogući utjecaj nacionalnih vijeća na uređivačku politiku. Mi onda kažemo: dobro, recite nam jasno koji je to medij, nemojte generalizirati«, kaže predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Slaven Bačić.

Ministarstvo kulture Srbije odbilo je komentirati i dati odgovor na ovu najavljenu promjenu jer, kako su nam rekli, ovo su informacije s internog razgovora rada radne grupe za izradu Akcijskog plana za ostvarivanje prava manjina, u sklopu poglavlja 23. Ipak, novinarsku neovisnost i neovisnost bilo kojeg medija ne uvjetuje kanal preko kojeg će novac doći (izravno iz proračuna, preko projekta ili preko HNV-a), nego je uvjetuju ljudi. Pitanje autocenzure, odnosno hoće li ili neće novinar otvarati i unutarnja pitanja svoje zajednice, kritički razmatrati način na koji politički i društveno ta zajednica djeluje, jeste jedno od pitanja koje će odrediti medij kao neovisan. Jednako tako i pitanje cenzure je hoće li oni koji imenuju urednike na pozicije u manjinskim medijima, a to su političke strukture manjinske zajednice, tražiti određeni način izvještavanja o manjinskim temama. 

 

Politički utjecaj na manjinske medije

 

U tom smislu novinarske udruge u Srbiji smatraju da je neophodno osigurati neovisnost svih medija, pa tako i manjinskih. Ipak, iako kritiziraju, rješenja rijetko nude. 

»Jedna je stvar ako nacionalne manjine imaju očekivanja od svojih medija da zadovolje njihove komunikacijske potrebe, a sasvim je druga stvar ako politički organizirane nacionalne manjine utječu na medije. To je onda politički utjecaj, kao i svaki drugi politički utjecaj koji je neprihvatljiv u demokratskom društvu« rekao je profesor na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu Rade Veljanovski za Radio 021. 

Ipak, glavna i odgovorna urednica Hrvatske riječi Jasminka Dulić smatra da su ovakve izjave neosnovane. 

»Pojedine novinarske udruge i novinari navodno su ‘jako zabrinuti’ za slobodu govora i neovisnost  manjinskih medija u Srbiji, pa zbog toga uporno zagovaraju privatizaciju i projektno financiranje  manjinskih i višejezičnih medija što se i ostvarilo u pogledu lokalnih medija, tako što su ti mediji kao i njihovi programi na manjinskim jezicima jednostavno nestali jer ih nitko nema interesa financirati. Od takve njihove ‘brige’ manjinski mediji, dakle, ne mogu očekivati ništa dobro. Konstantno se govori o navodnom uplitanju politike u rad manjinskih medija, pa se pitam otkuda im takva saznanja jer se redovito navodi samo primjer jednog medija kao ‘krunski dokaz’. A što je s drugim medijima? Kako donose takve, rekla bih, neutemeljene zaključke o konstantnom pritisku nacionalno-manjinskih vijeća na medije – hrvatske, rusinske, slovačke, rumunjske. Svjedoci smo postojanja privatnih medija za koje nikako ne bismo mogli reći da su neovisni«, kaže Dulićeva. 

 

Četiri načina financiranja manjinskih medija u Srbiji

 

Informiranje manjina u Srbiji provodi se na četiri načina, uglavnom iz proračuna na svim razinama. Prvi je kroz javne servise, odnosno Radio-televiziju Srbije (RTS) i Radio-televiziju Vojvodine (RTV).  RTS emituje veoma malo sadržaja za nacionalne manjine i to isključivo na romskom jeziku, a RTV emitira program na 10 jezika za manjine koje žive u Vojvodini, no analize ovih programa ukazuju na njihovu slabu kvalitetu. Program na hrvatskom emitira se svakoga dana u 10-minutnim vijestima.  Drugi je kroz medije koji su bili u vlasništvu lokalnih samouprava u etnički mješovitim sredinama, kao što je bila Radio Subotica i koji su se financirali kroz lokalni proračun. Treći način su mediji čiji su osnivači i vlasnici nacionalna vijeća nacionalnih manjina, a koji u potpunosti proizvode sadržaje na jeziku određene manjine. To su uglavnom tiskani i onlajn mediji, kao što je Hrvatska riječ. Ovi mediji se u Vojvodini financiraju sredstvima iz pokrajinskog proračuna. U 2015. godini, Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje je iz pokrajinskog proračuna subvencioniralo 22 medija u vlasništvu nacionalnih vijeća s 294 milijuna dinara (oko 2,45 milijuna eura). Četvrti način je kroz projekte za medije koji su organizirani kao nevladine udruge (kao što je primjerice Cro-info), a koji samostalno idu na projekte različitih ministarstava i stranih fondova i nemaju garantirano financiranje. 

 

HNV: Veće ovlasti pri odabiru projekata

 

»Budući da su ukinuti lokalni mediji na manjinskim jezicima, želimo da nacionalna vijeća dobiju jače nadležnosti u smislu raspodjele sredstava na natječajima koji su namijenjeni medijima na manjinskim jezicima. To je kada govorimo o elektroničkim medijima«, kaže Bačić. »To je važno«, nastavlja, »jer, primjerice, ‘mi pošaljemo mišljenje Ministarstvu kulture da nam je projekt važan i da treba dobiti novca, a oni nam odgovore da imaju stručnu komisiju i da ih ne interesira mišljenje manjinskih vijeća. U našim komisijama su stručnjaci iz medija. I šta vi? Besmisleno je. Pokrajina poštiva naše mišljenje, poštiva sada i Grad, ali Ministarstvo kulture i u sferi kulture i u sferi informiranja naše mišljenje ne uzimaju u obzir«, kaže Bačić. 

 

Hrvatska: Financiranje kroz Savjet za manjine

 

Hrvatska je osnovala Savjet za manjine, tijelo koje je sastavljeno od predstavnika manjinskih zajednica i stručnjaka. Ima godišnji proračun koji je uglavnom iz godine u godinu sličan. Ovo tijelo dalje distribuira sredstva za različite aktivnosti manjina, uključujući i medije.   

»Financiranje tiskanih medija je relativno korektno riješeno. Mi formalno idemo na natječaje, ali defacto se zna tko će i u kolikim okvirima dobiti novca. Problem su elektronički mediji. Čini mi se da je to kod vas bolje riješeno, da Mađari i Hrvati imaju svoja uredništva. Mi takvo institucionalno rješenje nemamo«, kaže zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Saša Milošević.

Smatra da se manjinske zajednice u Srbiji trebaju oduprijeti pokušajima da se mediji svedu na udruge. »Naša logika je – manjina nije udruga. SNV je birano na tajnim izborima koje država organizira i hoćemo da to bude institucija koja ima sredstva za svoj rad. Institucija ne može ići od projekta do projekta. Kakva je to onda stalnost u djelovanju? Moj je savjet, oduprite se tome. Mi nismo udruga i ne želimo to biti. Mi smo institucija«, rekao je Milošević.