Arhiv tekstova

Trakavica o somborskim poduzećima koja su prije nekoliko godina, kako će se kasnije pokazati, neuspješno privatizirana polako se privodi kraju. A to privođenje kraju znači da većina tih poduzeća odlazi u stečaj, a uposleni na burzu rada. Istini za volju sa svotom od nekoliko tisuću eura, ali mala je utjeha to za one kojima su izgledi za novi posao nikakvi. A što je urađeno za tih nekoliko godina, između raskinute i moguće nove prodaje? Očigledno ništa, jer je većina tih poduzeća novu prodaju dočekala s još većim dugovima, pa i ne čudi što zaintresiranih za njihovu kupovinu nije ni bilo. I za čudo taj njihov kraj protekao je bez nekog većeg interesa somborske javnosti i bilo kakvih potresa, pa i bez pobuna i štrajkova u samim tim podzećima. Kao da je više svima svega dosta i kao da svi samo žele da se sve to što prije okonča, pa makar to bilo i na ovaj način. To što će odlaskom autobusnog prijevoznika u stečaj, ili ako se to zove unaprijed pripremljen plan reorganizacije, polovica stanovništva koja živi na selima možda ostati bez veze s gradom, to što oko 2.500 hektara državne zemlje u Gakovu obrađuje tko stigne, to što je opremu Radio Sombora uzurpirala druga radio postaja, poznata po tome što je godinama radila kao piratski radio – koga briga? Pa nije se dogodio tektonski poremećaj, propalo je toliko toga, pa nikomu ništa. Naravno da sve i nije tako crno, kao što nije bilo ni do sada. Nije crno za neke koji su taj državni status poduzeća koja su čekala novu prodaju iskoristili za partijska upošljavanja, izvlačenje novca i tko zna na još što. Nije crno ni za one koji su u ime države »štitili« ta poduzeća za pozamašnu mjesečnu naknadu. Nije crno ni za one koji će voditi stečajeve tih poduzeća, koji po pravilu traju sve dok se može makar i jedan dinar izvući iz tih poduzeća. I, naravno, nije crno ni za one koji su namjerili kupiti tu imovinu.  

Bilanca ovakvog epiloga tek će se sračunavati. Prvo kroz brojku onih koji će stići na burzu rada, pa zatim kroz postotak smanjenja poreza na zarade koje pune gradski proračun, pa kroz visinu dugovanja tih poduzeća s malom šansom da ona i budu naplaćena. Da se razumijemo, nisam ja za održanje nečega što nema ekonomskog utemeljenja i nečega što samo proizvodi nove dugove, ali samo hoću kazati da je vjerojatno sve ovo moglo i drugačije. Medicinskim rječnikom rečeno: ili je bolesno tkivo trebalo odmah rezati ili ga liječiti. Bilo bi bezbolnije.