Arhiv tekstova

Čedomir Backović je pomoćnik ministra pravde i šef pregovaračke grupe za cjelokupno poglavlje 23 – poglavlje koje je jedno od najtežih i zbog toga se u pregovorima s Europskom unijom otvara među prvima. Da bi se poglavlje 23 otvorilo, potrebno je ispuniti niz obveza vezanih za ovo poglavlje, od kojih je jedna kreiranje Akcijskog plana za ostvarivanje prava manjina, gdje su prisutni predstavnici svih nacionalnih zajednica i o čemu Hrvatska riječ redovito izvještava. Backović koordinira rad radne grupe za pisanje ovog akcijskog plana. 

HR: Vodite rad na izradi Akcijskog plana za ostvarivanje prava manjina u sklopu poglavlja 23 u ime Ministarstva pravde i kao šef pregovaračke grupe. Po Vašem mišljenju, na koji način će Akcijski plan učiniti da manjine žive bolje? Što je tu novo?

Tu je novo kao i s Akcijskim planom za cijelo poglavlje 23 za koje smo nadležni, novost je pristup svrsi Akcijskog plana i on se može izraziti u tri principa, a to je: provodljivost, provodljivost i provodljivost. Ili: rezultati, rezultati i rezultati. Prilikom izrade Akcijskog plana za (cjelokupno, op. a.) poglavlje 23, a i prilikom izrade ovog akcijskog plana (za ostvarivanje prava manjina, op. a.) u njegovim finalnim redefiniranjima, kada sve bude stavljeno na kamaru, što bismo rekli mi salašari, onda ćemo ga pregledati iz raznih uglova. Iz kuta održivosti, ustavnosti ali i iz ugla sprovodljivosti. To znači jesmo li jasno i glasno odredili što se radi, tko radi i kada radi. 

HR: Mogu se čuti među sudionicima radne grupe za izradu Akcijskog plana komentari, odnosno kritike Akcijskog plana da je previše načelan i uopćen, a ipak i Vi govorite o potrebi da se bude precizan u identifikaciji onoga što se radi. 

Slažem se. Treba ga konkretizirati. Metodologija pisanja je da se ne može svuda sve napisati. Evo, imali smo situaciju da se pozivamo na jedan zakon koji je prilično konkretan. Moramo razlikovati metodološke stvari od suštine. Tehniku od suštine. U mjeri u kojoj je utvrdljivo što se točno treba raditi, Akcijski plan je dobar. To može biti napravljeno na način da je u Akcijskom planu sve upisano ili putem reference, da upućuje na neki drugi akt koji je dovoljno konkretan, da se ne bi ponavljali i prepisivali. 

HR: Kažete da treba pisati konkretno. Međutim, nedavno smo imali situaciju u kojoj, kada se upravo htjelo nešto konkretno napisati, to nije prošlo. Zbog čega se neki prijedlozi predstavnika manjina tako teško usvajaju? Posebno kada je u pitanju obrazovanje. 

Ja se ne bih složio s tom odredbom. Ne umijem generalno pričati, suviše sam dugo živio van ovih geografskih prostora pa se trudim biti analitičniji.  Ovu našu legendarnu površnost izbjegavam, jer smo skloni generalizirati i površno pričati o stvarima. Mislim da nam je to najveći problem. 

HR: Na što točno mislite? Jer, jučer, kada je bio konkretan prijedlog, odnosno nekoliko njih za obrazovanje, nije prošlo. 

Sve ono što se moglo konkretizirati a da se pri tome ne improvizira, da se pri tome ne bavimo volonterizmom umjesto profesionalizma, ja mislim da je tako i pristupljeno. 

HR: Kako mislite volonterizmom? Točno je da ovdje ima i osoba koje volonterski rade pri nacionalnim vijećima. Na to mislite?

Volonterizam je neprofesionalizam. Ne govorim o plaćanju. 

HR: Ne mora značiti, volonteri mogu biti i profesionalci koji ne dobijaju novac za svoj rad upravo zato što žele volontirati. Mislite li na amaterizam? 

Dobro, ja sam malo pobrkao, mislim na engleskom. Znači, amaterizam za razliku od profesionalizma. Na to sam mislio. Određene stvari, inkluzivnost sa sobom nosi inherentno određene probleme. Ti problemi se mogu staviti na nivo različitih nivoa profesionalnosti, stručnosti, metodološke naobrazbe. Mi smo navikli u ovom društvu, koje je zato tu gdje je, da svi rade sve i da svi znaju sve. To se zove samoupravljanje. Ono nas je upropastilo. U suvremenim demokratskim društvima ljudi se temeljno bave određenim temama i u stanju su na stručan način o nečemu razgovarati. Ako vi dođete iz jedne priče – sve ja znam i sve ću ja riješiti...

HR: Hoćete da kažete da, primjerice kada je u pitanju obrazovanje, ljudi koji su iznosili to ne znaju dovoljno stručno o problemu koji postoji u njihovoj zajednici? 

U određenim mjerama, temama, došlo je do izražaja nedovoljno temeljito poznavanje materije. 

HR: Na što konkretno mislite? 

Pa recimo kako se prave programi za znanost, kako se pristupa obrazovanju djece. Evo, ja se ne bih usudio da dajem neka svoja amaterska mišljenja, za to ljudi završavaju fakultete. Nije to za igru, nije to da se na jednom sastanku pet minuta o nečemu govori, ne ide to tako. 

HR: Ali govorilo se o specifičnim problemima koji su se Akcijskim planom htjeli imenovati i njihovo rješenje navesti. Moje pitanje  je zašto je to na sastanku bilo teško? Zašto je to ostalo kao otvoreno pitanje? 

Ja osobno ne mislim da je tako. Mislim da su svi oni problemi koji su izneseni od Ministarstva prosvjete predviđeni da se riješe. E sada, u mjeri u kojoj ostali članovi radne grupe ili ne razumiju ili nisu u stanju razumjeti ili ne shvataju ili imaju druge ideje o tome kako bi nešto trebalo riješiti, to je onda problem demokratskog procesa. Demokratski proces se sastoji u izražavanju svih legitimnih interesa i u pokušavanju nalaženja balansa kako da se ti interesi riješe. To je nešto čemu se mi tek trebamo učiti, nažalost. Mi smo tek u prvom razredu škole demokracije u Srbiji 2015. godine. Što da radim, ja sam za to najmanje kriv, nisam bio tu.  

HR: Molim Vas ipak da razjasnite na što mislite kada govorite o amaterizmu naspram profesionalizma. Dakle, mislite li Vi da nacionalne zajednice koje čine ovu radnu grupu imaju autoritet i profesionalnost, napose neke veće zajednice, da govore o problemima i njihovom rješavanju? 

O problemima da, a o konkretnom rješavanju problema u mjeri u kojoj to zahtijeva određeni stupanj stručnosti i mjeri u kojoj postoje ljudi koji taj stupanj stručnosti imaju. Ne vidim što je tu loše. 

HR: Ako pogledamo samo neka nacionalna vijeća, poput Mađarskog ili Hrvatsko nacionalno vijeće, oni imaju ljude koji su stručni po oblastima. Primjerice, za obrazovanje su to direktori ili pomoćnici direktora škola. 

Jesu li bili oni tu jučer? 

HR: Jesu. 

 

Pa eto suočili su stavove. 

HR: Dakle, ne govorimo o  ljudima koji su amateri. 

Pa nije pitanje samo tko, nego je i pitanje što. Stavovi su suočeni i ja mislim da nije nekompetentna državna tajnica koja je s njima raspravljala. Ja nisam u poziciji da presuđujem. Ja nisam stručnjak iz te oblasti. Ja sam ovdje više kao koordinator i trudim se da stvari idu u pravom pravcu. Uopće ne pretendiram da budem stručnjak, niti iz manjinskih prava, osim kao odvjetnik to mi je u nekom generalnom opisu posla, niti u oblasti naobrazbe. Ja sam odgojen, napose u vremenu koje sam proveo izvan Balkana i jugoistočne Europe, da poštujem struku. I tu dajem komentar da mi generalno nismo odgojeni da poštujemo struku nego smo odgojeni da svi sve znamo. To je činjenica. Tko to ne vidi trebaju mu naočale. 

HR: Za koja pitanja smatrate da se najviše »lome koplja«? 

Do sada ili uopće? 

HR: Do sada, u ovom procesu izrade Akcijskog plana za ostvarivanje prava manjina.

Ja mislim da kada je u pitanju uočavanje problema i uočavanje potrebe rješavanja da se uopće i ne lome koplja. Nego se, ponavljam, lome koplja oko toga kako da se određeni problemi riješe. 

HR: Koje probleme Vi vidite kao najveće? 

U mjeri u kojoj ovaj Akcijski plan pokušava riješiti probleme, ja ne vidim niti jedan problem da će ostati neriješen. A one probleme koje pokušava riješiti, možemo ih nabrojiti, tu imamo udžbenike, obrazovanje na jeziku nacionalne manjine, omogućavanje kvalitete i kvantiteta medijskih sadržaja na manjinskim jezicima i tako dalje. Ima niz problema, ali moje je čvrsto uvjerenje da će ovim akcijskim planom biti jedan izbalansirani pristup konkretnim aktivnostima koje će riješiti konkretne probleme na način na koji su rješivi, bez zamagljivanja pitanja. Moramo biti u stanju analizirati situaciju, vidjeti što hoćemo, što je krajnji cilj ili kako se do njega može doći na jedan odgovoran način. 

HR: Ali prijedlozi predstavnika manjina su upravo takvi. Konkretni.

Pa mi o tim prijedlozima diskutiramo. Ja Vam ponovno kažem, manjine su apsolutno najkvalificiranije da probleme uoče i iznesu. Ali kad je u pitanju način u jednom demokratskom društvu rješavanja tih problema, ne vidim zašto bi tu bile najkvalificiranije. Tu su kvalificirani stručnjaci iz različitih oblasti koji poznaju i europske standarde, i Acqui (communiaire, pravne stečevine op. a.) koji poznaju europske tendencije u kojoj se određene oblasti razvijaju. Mi se moramo operirati od toga da možemo izglasati sve i da na zboru radnih ljudi kažemo mi smo to izglasali. Postoje određena pravila, postoji stručnost, postoje ljudi koji su proveli godine u školama, na edukaciji. 

HR: Na koji način će se osigurati da Akcijski plan u svojoj konačnoj verziji bude i provođen? Što su garanti? 

Akcijski plan će sadržavati dio o implementaciji i monitoringu i taj dio će biti konkretan. 

HR: Šta ako se ne ispunjavaju obveze navedene u Akcijskom planu? 

Mehanizam odgovornosti. Zato se i trudimo da sada navodimo tko je odgovoran za provedbu određenih aktivnosti da imamo u vidu da su to tijela koja se mogu pozvati na odgovornost u slučaju da ne provode konkretne aktivnost. Ono čime će se u krajnjoj instanci razlikovati ovaj akcijski plan od mnogih jeste da će on biti provodljiv i konkretan i da će se na njemu raditi temeljno. Da će legendarna površnost svih na ovim geografskim širinama ovdje biti svedena na minimum. 

HR: Nepovjerenje predstavnika manjinskih zajednica, za koje ste tijekom sastanka radne grupe rekli da nije pravna kategorija, je isto tako legitimno. 

Naravno, ali to je u domeni psihologije, to nije u domenu Akcijskog plana i njegove provedbe. I ja imam nepovjerenje prema tisuću stvari. Nemam odgovor za nepovjerenje osim da trebamo početi provoditi akcijske planove koje donosimo, provoditi zakone i onda će se povjerenje valjda izgraditi. 

HR: Hoće li nacionalna vijeća kroz poglavlje 23, odnosno Akcijski plan za ostvarivanje prava manjina dobiti bilo kakve obvezujuće ovlasti? Da u određenim pitanjima mišljenja ili stavovi nacionalnih vijeća budu ta koja su obvezujuća. Veće ovlasti osim savjetodavnih. 

Da postanu vlast? To je naša druga osobina: osim površnosti svi bi smo htjeli da smo neka vlast. O tome kako se formira vlast postoje izgrađeni demokratski standardi u Europi i SAD-u. Ne možemo svi biti nekakva vlast, iako to jako volimo. A što se tiče mišljenja i stavova nacionalnih vijeća, naravno da će u mjeri u kojoj su dostatni, potkrijepljeni i argumentirani biti uvaženi od onih koji su vlast. 

HR: Hoće li postojati neki obvezujući mehanizam da stavovi i mišljenja budu uvaženi? 

U dijelu nečega što je normativni okvir, ili upravni akti, naravno da hoće. 

HR: Po kojem mehanizmu? 

Zavisi od oblasti koja je u pitanju. Ne znam na što konkretno mislite. Ako mislite hoće li nacionalna vijeća odlučivati, ne znam, imamo tamo sporno je li mišljenje obvezujuće ili ne, znači ne. Zašto bi bilo obvezujuće. Zbog čega? 

HR: Zašto ne bi bilo? U određenim definiranim stvarima koja se tiču nacionalnih manjina.

Pa vidite i tu smo jako mnogo, nevezano za nacionalne manjine, pogriješili. Onaj tko donosi određeni akt, opći ili konkretni, on po pravilu ne bi trebao biti njegov korisnik. To ja često pričam sa sucima. I pitam ih, kad oni hoće donositi zakone, pa što mislite da taksisti donose zakone o taksiju? Hoće li ići u korist putnika ili taksista? 

HR: Zašto mišljenje ne može biti obvezujuće? 

Ako pričate o nečemu što tangira sve građane jednog društva, onda postoji sustav kako se donose akti. Ne postoji ni jedno pitanje koje se dotiče manjinske zajednice, a da se istovremeno ne dotiče i druge manjinske ili većinske zajednice. To je nemoguće. To su elementi sociologije koju isto tako treba poznavati kada se o ovim stvarima priča. Ne može biti izolirana nečija pozicija u odnosu na nekog drugog, inače nije pozicija. 

HR: Da Vas pokušam parafrazirati: kada je u pitanju, recimo, informiranje na jeziku manjina, obrazovanje na jeziku manjina, kultura, to su stvari o kojima sama manjinska zajednica ne može imati obvezujuće mišljenje jer se to tiče svih građana naše zemlje? 

Pa naravno. Mišljenje se uzima u obzir.

HR: Rekli ste da ovaj Akcijski plan »neće donijeti ni manjine, ni mi nego netko treći«. Možete li pojasniti na što ste mislili? 

Donijet će ga Vlada i donijet će ga možda čak i parlament. Nisam siguran hoćemo li ga morati nositi na parlament. Donijet će ga najvjerojatnije zakonodavna vlast ili Vlada. A ako je bila riječ o tome koji će kriteriji prevladati, prevladat će kriteriji Vijeća Europe. Oni imaju izgrađene standarde u ovoj oblasti.