Arhiv tekstova

»Znanstveni je skup symposion, gozba intelektualne ljubavi u žudnji za istinom, u nadi da ćemo čuti jedni druge, razgovarati i otvarati se sve više Istini, pisanoj velikim slovom, prepoznajući i međusobne rane i boli koje smo kao kršćani pozvani vidati i zacjeljivati na dobro svih nas, posebice hrvatskog društva, u njemu pak posebice na dobro Hrvata i Srba i svih građana Hrvatske, kao i u nadi blaženije budućnosti«, istaknuo je u pozdravnome govoru rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić otvarajući međunarodni znanstveni skup Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća, koji je u organizaciji Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Zagrebačke nadbiskupije održan u utorak, 24. studenog, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta na zagrebačkom Kaptolu.

Sudjelovali su zagrebački kardinal Josip Bozanić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, izaslanik hrvatske predsjednice, brojni katolički i pravoslavni crkveni uglednici, predstavnici drugih vjerskih zajednica, diplomatskih predstavništava u Republici Hrvatskoj, znanstvenog, političkog i kulturnog života kao i mnoštvo studenata i poklonika hrvatskoga blaženika. 

 

Geneza nesporazuma

 

Predavači iz Hrvatske, Srbije, SAD-a i Engleske govorili su o zagrebačkom nadbiskupu i njegovu odnosu prema srpskome narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u povijesnom kontekstu prve jugoslavenske države, Drugog svjetskog rata i Nezavisne Države Hrvatske, te poraća. Iz Zagreba su bili s Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. Tomislav Anić, dr. Jure Krišto i dr. Mario Kevo, s Filozofskog fakulteta dr. Ivica Šute, s Hrvatskog instituta za povijest dr. Mario Jareb i postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca dr. Juraj Batelja, iz Beograda s Instituta za savremenu istoriju dr. Milan Koljanin i Instituta za noviju istoriju Srbije dr. Radmila Radić, iz New Yorka povjesničarka židovskog podrijetla dr. Esther Gitman, iz Londona iz Centra za obnovu kulture dr. Robin  Harris i iz Slavonskoga Broda s Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje dr. Miroslav Akmadža.

Velikom broju slušatelja, koji zbog iznimnog zanimanja jednostavno nisu mogli stati ne samo u središnju dvoranu Vijenac nego i manju dvoranu iz koje se skup mogao pratiti putem video-panoa, predavači su pokušali svaki sa svojeg motrišta približiti genezu hrvatsko-srpskih odnosa i svih nesporazuma tijekom povijesti, od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918., atentata na zastupnike HSS-a u beogradskoj skupštini 1928. i uvođenja diktature sljedeće godine, Drugog svjetskog rata i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske kao i njezine politike zločina uvođenjem rasnih zakona, brutalnih metoda Komunističke partije Jugoslavije nakon završetka rata u ostvarenju ideološkog totalitarizma i apsolutne vlasti u novostvorenoj državnoj zajednici, pri čemu su uz ostale Katolička crkva i njezin čelnik zagrebački nadbiskup bile najveće prepreke, do odnosa nadbiskupa Stepinca prema NDH i ustaškim vlastima, Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. 

 

Dijametralno suprotne ocjene

 

Opći je dojam nakon predavanja da su hrvatski i srpski znanstvenici, uključujući tu i široku političku, kulturnu, crkvenu, medijsku i svaku drugu javnost, dijametralno suprotni u ocjenama o ulozi i postupanju zagrebačkog nadbiskupa u trima totalitarnim režimima: nacizmu, fašizmu i komunizmu, unatoč tome što su nakon višedesetljetnog »zaborava« mnogobrojni dokumenti o tome ponovno dostupni. Trebat će, očito, još puno truda, vremena i dobre volje da dođe do odmaka od, uvjetno rečeno, montiranog sudskog procesa zagrebačkome nadbiskupu i uvriježenog komunističkog tumačenja njegove uloge i odnosa prema Srbima, jer na vidjelo izranjaju do sada nepoznate njegove brojne intervencije za ugrožene i progonjene Srbe (jednako kao i za Židove, ali i Hrvate komuniste) i prosvjedi protiv rasnih zakona, ustaškh logora, rušenja pravoslavnih crkava, deportacija i sl., i da se objektivno i bez politikanstva, jednako tako, progovori o njemu kao simbolu »vekovnog neprijateljstva Vatikana i Katoličke crkve« prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. 

Među brojnim zanimljivim i za mnoge nepoznatim, pomalo šokantnim podacima, citatima, datumima i dokumentima, odjeknule su riječi, koje je iznijela dr. Gitman u svom predavanju iz preporuke nadbiskupa Stepinca, koju je već 1941. poslao svojim svećenicima: »Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijenje. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju.«

 

Kontrapunkt: karikature i dokumenti

 

Na početku skupa otvorena je također izložba Alojzije Stepinac u slici i riječi, o čijoj je koncepciji i sadržaju govorio dr. Frano Dulibić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedan od trenutno najvećih hrvatskih autoriteta na području karikature. Izložba je sastavljena iz dva dijela. U prvome su karikature satiričkih listova, zagrebačkog Kerempuha i beogradskog Ježa, koje su doslovce svakodnevno (u prosjeku dvije do tri karikature dnevno) u razdoblju od 1945. do 1946. na iznimno vulgaran i sugestivan način, dotada nepoznat u povijesti karikature na ovim prostorima, prikazivale zagrebačkog nadbiskupa kao najvećeg zločinca i bešćutnog krvnika, te u drugome dijelu svojevrsni kontrapunkt – 27 dokumenata nadbiskupovih zapisa, propovijedi, intervencija i prosvjeda iz razdoblja od 14. svibnja 1941. do 14. travnja 1945., te pismene zahvale i svjedočenja o njegovu zauzimanju za progonjene Srbe. 

Znanstveni skup je potrebno promatrati kao nastavak, u kontekstu, akademskoga razgovora (»colloquium academicum«) Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja, koji je održan u kongresnoj dvorani Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 4. studenoga, u kojem su nastupili predstavnici najpoznatijih hrvatskih znanstveno-kulturnih ustanova: predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik dr. Zvonko Kusić, rektor zagrebačkoga Sveučilišta dr. Damir Boras, predsjednik Matice hrvatske akademik dr. Stjepan Damjanović, ravnateljica Staroslavenskoga instituta dr. Marica Čunčić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. Stipe Botica i zamjenik ravnateljice Hrvatskoga instituta za povijest dr. Gordan Ravančić.