Arhiv tekstova

Adventski vijenac danas je jedan od najomiljenijh znakova Došašća. Tvorac prvog adventskog vijenca bio je mladi pastor John Hinrich Wichern, koji je, da bi trenutke molitve u vrijeme Došašća učinio ljepšima, u domu za nezbrinutu djecu Trošna kuća u Hamburgu, svakoga dana od 1. prosinca do Božića upalio jednu svijeću i stavljao je na drveni vijenac. Prvi advent načinjen je 1838. godine i bio je promjera dva metra. Do Božića je na vijencu gorjelo 19 manjih crvenih svijeća – za svaki dan u tjednu i 4 velike bijele – za nedjelje u adventu. Od 1851. godine štićenici Doma su advent počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a vremenom se umjesto drvenog, počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Običaj pravljenja adventskog vijenca proširio se po evangeličkim obiteljima, a 1925. godine postavljen je prvi vijenac u jednoj crkvi u Kölnu.

Nakon 1. svjetskog rata vijenac postaje dijelom katoličke tradicije, a izgled mu se vremenom mijenjao tako da se danas pale samo četiri svijeće za svak nedjelju došašća. 

 

Simbolika

 

Adventski vijenac čine dva osnovna simbola. To su krug i svijeće – odnosno svjetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja simbol je vječnosti i vjernosti. Svjetlo svijeća,  pak,  simbolizira nadolazeće svjetlo Isusa. Izvorno, crvene i bijele svijeće upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Zelene grančice kojima se advenstski vijenac ukrašava simboliziraju život. Prema drugoj tradiciji, na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće kao znak pokore i obraćenja kao priprava za dolazak Isusa i jedna ružičasta kao znak radosti zbog Isusuvog rođenja. Ljubičasta boja je inače boja pokore i posta, koji se prakticira tijekom Došašća. Boja je to liturgijskih halja svećenika tijekom adventa, ali i kraljevska boja kojom se želi dobrodošlica Kralju. Na prvu nedjelju došašća pali se prva ljubičasta svijeća, proročka, za sjećanje na proroka Izaiju koji koji je prorekao Isusovo rođenje. To je svijeća nade. Druga ljubičasta svijeća je Betlehemska svijeća, koja simbolizira Kristove jasle, a predstavlja ljubav. Na treću nedjelju, na polovici adventa pali se ružičasta, pastirska svijeća, koja simbolizira radost zbog Božiča koji se bliži. Četvrta, ljubičasta svijeća pali se posljednja. To je anđeoska svijeća, koja znači mir. U nekim se varijantama u sredinu adventskog vijenca stavlja peta, bijela svijeća, koja simbolizira Isusa i njegovu bezgrješnost. Pali se na Badnjak ili na Božić.

Postoje i druge varijante naziva svijeća i onoga što simboliziraju. Tako neki prvu svijeću zovu postilica – simbolizira nadu i iščekivanje, druga ili pomirilica znak je mira, treća slavi radost i veselje, a posljednja svijeća simbolizira ljubav. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića. Može se reći da pravljenje adventskog vijenca spada u nove tradicije u svijetu i polako se ovaj običaj ušetao u naše domove. Za izradu adventskog vijenca potrebno malo dobre volje i mašte,  a onima koji ga izrađuje ostavlja veliki  prostor za kreativnost. Kao i kod kićenja bora, u izgled adventskog vijenca možemo ugraditi  nešto od naših lokalnih tradicija, osobnih ili obiteljskih simbola. 

 

Spoj lokalne i svjetske  tradicije 

 

Može se slobodno reći da su predmeti izrađeni od slame jedan od brendova Subotice i okolnih mjesta u kojima žive Hrvati – Bunjevci. O tome kako je moguće spojiti slamu kao lokalnu tradiciju i adventski vijenac razgovarali smo s  Jozefinom Skenderović, našom priznatom umjetnicom izrade predmeta u tehnici slame. 

»Slama je nešto što kod nas ima dugu tradiciju, oko sto godina, i vezana je za Dužijancu. Vremenom su se od slame počeli izrađivati različiti suveniri. Počeli smo s perlicama, s krunama, sa slikama, ali posljednjih dvadeset-trideset godina prave se i drugi predmeti od slame, kao suveniri, odnosno kao nešto što se ponese iz Subotice i njezine okolice. Slamarke su vremenom postale sve maštovitije i spretnije, pa se danas zaista mogu naći različiti predmeti izrađeni od slame. Adventski vijenac nema neku drugu tradiciju u ovome kraju, jer se radi posljednjih tridesetak godina. U njemu se također mogu naći detalji, odnosno ukrasi od slame. Tako se stavljaju zvjezdice, anđelčići i drugo. Kao što se prije tridesetak godina nije moglo zamisliti da se nakiti božićni bor od slame, danas mnogi kite bor samo slamom. Slama nosi sa sobom i simboliku, jer je Isus ležao na slami. Slama i ukrasi od slame, kao naša lokalna tradicija koja za nas ima više značenja, dobro se može povezati sa simbolikom adventskog vijenca i radosti koje nam donosi Božić«.  

 

Adventski vijenac kao beskrajna inspiracija 

 

Običaj izrade adventskog vijenca za kreativne ljude izvor je nadahnuća i beskrajnih mogućnosti. Sandra Kujundžić svake godine u obitelji izrađuje adventski vijenac za koji inspiraciju crpi iz detalja na koje nailazi u svojoj okolici.

»Prvi adventski vijenac dobili smo prije petnaestak godina iz Kanade. U prvo vrijeme smo svake godine samo mijenjali svijeće, dok su ostali ukrasi na vijencu ostali isti. Vremenom sam odlučila sama pokušati izraditi adventski vijenac. Prvo je to bio sasvim običan, klasičan adventski vijenac s četiri svijeće i zelenim grančicama, a kasnije sam dodavala neke svoje ideje i ručno izrađene dekoracije, npr.  umjetni snijeg, različito ručno izrađene ukrase, mašne, svijeće koje plutaju u vodi i drugo. U izradi vijenca koristim ono što nađem u prirodi ili sama napravim, a najčešće najprije kupim svijeće koje mi daju inspiraciju. Vremenom je izrada adventskog vijenca postala sastavni dio Došašća u našoj obitelji. Njemu se posebno raduju djeca i uvijek je borba oko toga tko će upaliti svijeću. Ove godine prvi puta ću praviti adventski kalendar za kćer i nećake«, otkriva nam Sandra. 

 

Advent  – vrijeme molitve i priprave za Božić

 

Bez obzira izrađujemo li adventski vijenac sami ili ga kupimo gotovog, ne smijemo zaboraviti da on nije samo puka dekoracija na stolu, već prigoda za okupljanje i molitvu u obitelji. O značenju adventa pater Zdenko Gruber, gvardijan franjevačkog samostana u Subotici,  govori sljedeće:

»Advent ili Došašće je vrijeme koje živimo u znaku Gospodinovog dolaska i prvog, u punini vremena, kada je Isus postao jedan od nas, Emanuel – Bog s nama i drugog, koji će se odigrati na kraju vremena, kada dođe u slavi sa svim svojim anđelima (usp.Mt 25:31) Mi smo pozvani poći mu u susret. ‘Gospodin dolazi, pođimo mu u susret’ – to bi mogao biti poziv Advent. Pođimo mu u susret svojim molitvama, riječima, dobrim djelima, molitvama. Ugledajmo se na velike figure Adventa: proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju, koji su ga navijestili, pokazali i primili. Za mene, duh Adventa dijelom se  otkriva i u lijepoj adventskoj pjesmi: ‘Advent, advent, jedno malo svjetlo svijetli...’ Svjetlo koje vidim kao svjetlo topline i nade«.

 

Svjetlost nove nade

 

Izrada adventskog vijenca najbolja je priprema za nadolazeći božićni ugođaj. Svjetlost svijeća adventskog vijenca razbija mrak surove stvarnosti, te nam bar na tren donosi prosvjetljenje i radost. Danas kada je sebičnost potisnula altruizam, dobro je  promisliti o pravom značenju nadolazećih blagdana. Stoga, vjerujmo u čudesnu moć adventskog vijenca i svjetlo koje će nam donijeti novu nadu u život.