Arhiv tekstova

Iako je optimalni rok odavno prošao, uslijed povoljnih vremenskih uvjeta sjetva pšenice na pojedinim parcelama u Srijemu privodi se kraju. Poljoprivredni stručnjaci predviđaju da će do kraja mjeseca ovom kulturom biti posijano 80 posto planiranih površina u Srijemu. Velika količina vlage u prethodnom razdoblju, kao i kasno vađenje šećerne repe, uvjetovale su probijanje agrotehničkog roka za sjetvu pšenice. U narednom razdoblju očekuju se povoljne vremenske prilike, što će svakako pogodovati boljem nicanju i klijanju pšenice, koja je poslije kukuruza druga po redu zastupljenosti poljoprivrednih kultura na srijemskim oranicama.

 

Veće površine pod pšenicom

 

U odnosu na prošlu godinu, kada je u optimalnom agrotehničkom roku zasijano više od polovine planiranih površina, ove je to urađeno samo na trećini površina. Prema riječima poljoprivrednih stručnjaka, očigledna je namjera da površina pod pšenicom bude i veća što se vidi iz velike količine prodanog sjemena ili dosta dorađenog sjemena u privatnoj režiji: »Proizvođači imaju veći interes za pšenicom, jer je ova godina bila izuzetno dobra, uz rod i preko osam tona po hektaru, a i cijena pšenice je dosta stabilna u odnosu na druge poljoprivredne kulture. Na burzi je cijena pšenice 20 dinara s PDV-om, a sušari za lagerovanu pšenicu plaćaju 18 dinara po kilogramu«, ističe Đuro Pajić iz Poljoprivredne stručne službe u Rumi.

Prema podacima Srijemske gospodarske komore, strna žita će se ove godine u Srijemu naći na oko 60 tisuća hektara, a od toga će pod pšenicom biti 55 tisuća. Ipak, preporuka stručnjaka je da svi koji još nisu posijali pšenicu povećaju količine sjemena za deset posto zbog sjetve izvan optimalnog roka: 

»Optimalan rok je bio do kraja listopada, ali zbog vremenskih prilika i kiše sjetva nije urađena na vrijeme. Određeni broj poljoprivrednih proizvođača je pripremio svoje zemljište i već završio pripremu, a oni koji to nisu uradili, svoje radove privode kraju. Prije toga je potrebno pripremiti cjelokupnu količinu gnojiva, fosfora i kalija i zatim pripremiti zemljište za sjetvu«, ističe Goran Drobnjak iz Poljoprivredne stručne službe u Rumi.  

 

Svoje ili originalno sjeme?

 

Iako se poljoprivredni proizvođači odlučuju zasijati pšenicu na većim površinama, tvrde da je ove godine sjetva dosta skuplja u odnosu na prošlu godinu. Kako bi smanjili troškove, većina njih se isključivo zbog uštede, odlučuje zasijati vlastito sjeme dok se tek mali broj odlučio kupovati deklarirano sjeme: 

»Žito ću ove godine posijati na površini od 10 jutara. Imao sam solidan prinos od kojega ću otplatiti dug koji sam imao. Ja obično tako radim. Međutim, neću sijati kupljeno sjeme nego ‘tavanušu’. Mnogi to tako ovdje rade. Prvo ga reproduciraju kao svoje sjeme, a onda ono koje uzmemo original do godine ostavimo za sjeme i tako ga predamo. Gledamo da uštedimo na svemu, jer drugačije ne možemo opstati. Mi koji imamo malo zemljišta moramo voditi računa o svakoj sitnici kako bismo imali makar neku zaradu. Zato ću ove godine sijati svoje sjeme kako bi me sjetva izašla jeftinije«, kaže poljoprivrednik iz Nikinaca Zvonko Sabljak. 

Stručnjaci ne preporučuju sjetvu vlastitog sjemena, jer se korištenjem »tavanuše« unose brojni uzročnici zaraznih bolesti i korova, a urod i kvaliteta su mnogo manji. 

»To, na žalost, nije za preporuku jer svakako da je sjeme koje je dorađeno u pravim pogonima  kvalitetnije. Međutim, proizvođači najčešće iz ekonomskih razloga pribjegavaju sjetvi vlastitog sjemena. Ukoliko to rade, preporuka je da obave kvalitetnu zaštitu«, ističe Drobnjak.

 

Poticaji kasne

 

Željko Paulić iz Nikinaca obrađuje površinu od 10 hektara na kojima su zastupljene industrijske kulture. Ove godine odlučio se zasijati veću površinu pod pšenicom na površini od 3 do 4 hektara: »Možda ću sijati i na većim površinama ukoliko uspijem uzeti nešto zemljišta u najam, ali ću se ipak odlučiti da zasijem originalno sjeme. Nećemo se igrati. Gnojiva su nešto skuplja u odnosu na prošlu godinu, pa će samim tim i sjetva biti skuplja, ali očekujemo da će i cijena pšenice koju smo ostavili na čuvanje, porasti.Veliki je to izazov. Ja se bavim i drugim djelatnostima, ali neću prodavati zemlju niti je davati u najam iako je nekada nama malim proizvođačima zaista teško. Država ide na ukrupnjavanje  i mali poljoprivrednici će teško opstati u narednom razdoblju. Najviše nas koči cijena poljoprivrednih proizvoda, koja je jako bitna u cijelom tom lancu. Ljudi se zadužuju, uzimaju repromaterijal i u paritetima kupuju; nekako se snalaze. Vremena se mijenjaju, okrećemo se nekim zapadnim sustavima i  težnja je da se ugledamo na poljoprivrednike koji se tamo udružuju. Kod nas je to tek na početku i vidjet ćemo hoćemo li se u narednom razdoblju uspjeti organizirati po tom zapadnom principu«.

Što se tiče subvencija države, poljoprivrednici navode da bi se sustav trebao promijeniti i da bi se više pozornosti trebalo posvetiti manjim gospodarstvima. Svima njima problem su financijska sredstva, jer poticaji kasne, te su se, upravo iz tih razloga, prinuđeni snalaziti kako znaju i umiju, odnosno, iako nije po preporuci, sijati vlastito sjeme. I pored toga, nadaju se da će im vremenski uvjeti ići na ruku i da će prinosi pšenice, ali i cijena, biti dobri kako bi uspjeli barem donekle podmiriti sve svoje troškove.