Arhiv tekstova

Koliko je teško stvoriti manjinski medij i kakvo je sadašnje funkcioniranje Primorskog dnevnika, neke su od tema o kojima je govorio predsjednik Upravnog odbora Primorskog dnevnika, novina na slovenskom jeziku u Italiji koja je pokrenuta 13. svibnja 1943. godine, Bojan Brezigar. Imali smo priliku čuti njegovo izlaganje, a i porazgovarati s njim na drugom modulu Akademije za menadžment medija, koji je održan 6. i 7. studenog u Novom Sadu.

Kako funkcionira Primorski dnevnik i je li teško bilo pokrenuti ga s obzirom na to da je manjinski tjednik?

Bilo je vrlo teško jer smo u početku imali puno problema s Talijanima u Trstu. Znate, nakon Drugog svjetskog rata nije bilo suradnje i bilo nas je malo, a vrlo je teško kad imaš problem kao manjina. Ali veoma smo se trudili i u novinarskom svijetu smo bili promatrani kao kolektiv, što je bilo poprilično korisno za nas.

Jeste li nailazili na negativne komentare ili otpore kad ste započeli s poslom, a i tijekom rada?

Svakoga dana. Kada objavljuješ novine, prosto će uvijek naići netko tko se protivi i netko tko će naći nešto s čime se neće složiti. A napose u emotivnom razdoblju poslije Drugog svjetskog rata, kao i kada je proglašena Deklaracija o Jugoslaviji u korist Slovenije. Tada je bilo puno emotivnog naboja i ljudi bi redovito zvali novine ili pisali pisma. Prosto treba to shvatiti kao nešto normalno, treba to prihvatiti i živjeti s tim.

Koji su razlozi tomu? Jesu li samo politički ili mislite i da je zbog moguće konkurencije?

Ne, to nije konkurencija. To je bio problem između Talijana i Slovenaca u toj oblasti. Za vrijeme austrijskog carstva Talijani su optužili Beč da su podržavali Slovence koji su protiv Talijana u Trstu. Nakon toga su došli fašisti koji su zatvorili škole i sve ostalo da bi se nastavilo s nacistima. Nakon toga su došli liberali i, sve to je trajalo desetljećima. Mora se pratiti generacijski proces i promjene u mišljenjima ljudi. Čak i kad se ode u Beograd vide se posljedice NATO bombardiranja prije 15 godina. To je bilo prije 15 godina, ali ljudi koji su tada bili 30 godina, sada imaju 45 i oni i dalje rade na svojim pozicijama i sjećaju se svega toga, jer  kad se takve stvari dogode to je problem generacije. Ono što je važno i što smo mi učinili je da smo od 80-ih do 90-ih godina imali potporu talijanskih novinara i novina. Najvažnije je da se ide dalje i da se ne otvaraju takve teme, teme o prošlosti, nego da se ide unaprijed i da se prošlost ostavi, a da se sada priča o sadašnjoj politici. 

Primorski dnevnik ima dugu tradiciju zahvaljujući svojim čitateljima. Koliko se često događaju manifestacije vezane za slovensku zajednicu? Koliki je broj pripadnika slovenske nacionalnosti u Italiji?

Veoma je teško reći broj, ali 50 do 60 tisuća ljudi. Dobro čuvamo tradiciju, ali danas nemamo neke velike događaje ili manifestacije. Italija podržava slovensku manjinu i u nacionalnom i političkom smislu smo uspostavili dobru suradnju. Integrirali smo se u zajednicu i u političko društvo. 

S obzirom na to da ste prošli dosta toga da biste dostigli ovakav uspjeh, jeste li zadovoljni? 

 

Pa preživjeli smo. I dalje objavljujemo novine svakog dana. Nemamo puno novinara, ali imamo mlade  novinare, a novine su prihvaćene u društvu kao važan element cijele slovenske manjine u Italiji