Arhiv tekstova

Iako niti ranije nije bilo previše sumnje, sad je potpuno jasno: Zakon o poljoprivrednom zemljištu bit će usvojen za nekoliko dana, a na poljoprivrednicima je da odluče kako će na to reagirati.

A ako je suditi po onomu što se dalo vidjeti u utorak na tribini, koju je u Novoj općini organizirala subotička Udruga poljoprivrednika, reakcija će biti – nikakva. Tridesetak poljoprivrednika, petnaestak novinara i izostanak svih pozvanih na tribinu u povodu Zakona koji se već našao u skupštinskoj proceduri najbolji su pokazatelj vjere u same sebe onih koji će njime najviše biti pogođeni, ali i poštovanja onih koji po službenoj dužnosti plaću primaju štiteći navodno njihove interese, odnosno onih koji će ih se u skorašnjoj izbornoj kampanji naknadno sjetiti. Drugim riječima, na ovaj skup nije došla ministrica poljoprivrede Snežana Bogosavljević – Bošković, a pokrajinski tajnik za poljoprivredu Branislav Bogaroški na tribinu je poslao svog zamjenika Branislava Kneževića, baš kao što se i namjesto gradonačelnika Jenőa Maglaija pojavio član Gradskog vijeća zadužen za poljoprivredu Simon Osztrogonác. No, kako smo već i rekli, sve i da se »prva postava« p(r)ozvanih i pojavila, dočekali bi ih tridesetak rezigniranih poljoprivrednika.

 

Investitori i građani trećeg reda

 

Možda najbolje objašnjenje za ovakvu apatiju (koja, uzgred, nije karakteristična samo za poljoprivrednike nego za društvo u cijelosti) dao je Branislav Knežević riječima kako mnogi »i ne znaju što im se sprema«.  A sprema im se – i po njegovom izlaganju, ali i na temelju ranije potpisanih dokumenata ili Zakona koji će vrlo brzo biti usvojen – mnogo toga. Sprema im se, recimo, za nešto manje od dvije godine izvjesnost da će stranci (1. rujna 2017.) potpuno ravnopravno moći kupovati ovdašnju zemlju, naravno ukoliko ju prije toga ne razgrabe strani ili domaći tajk… ovaj, investitori. Naime, prema računici Kneževića, u Vojvodini će po sili Zakona o restituciji jednog lijepog dana nasljednicima biti vraćeno oko 100.000 hektara zemljišta. Međutim, kako je od oko 450.000 hektara zemljišta u državnom vlasništvu u Vojvodini obradivo tek oko 300.000, od čega se 30 posto u startu daje »investitorima« (150.000), ispada da će domaćim poljoprivrednicima u cijeloj Pokrajini za obradu državnog zemljišta ostati tek 50.000 hektara, i to na javnim dražbama. Pri tomu, kaže Knežević, mogućnost da do 30 posto zemljišta u državnom vlasništvu na teritoriju svake lokalne samouprave dođe samo jedna pravna, ali ne i fizička, osoba stavlja domaće poljoprivrednike u položaj »građana trećeg reda«. Primjera radi, on je naveo da po toj računici samo kompanija Tennise – koja u Njemačkoj nema ni hektara zemljišta –  u Vojvodini za svoju 21 farmu može doći čak do 60.000 hektara poljoprivrednog zemljišta! Na primjeru Subotice to bi moglo izgledati ovako: od oko 16.000 hektara zemljišta u državnom vlasništvu, trećina se automatski izdvaja za potencijalnog investitora, što znači nešto preko 5.000 hektara. Međutim, kako je obradivo tek oko 12.000, a obično se u najam na dražbama i po pravu prečeg (stočarima) izda između 11.500 i 11.700 hektara, ispada da će tajkun (domaći ili strani, svejedno) u startu ispred nosa poljoprivrednicima odnijeti skoro 50 posto obradivog zemljišta na teritoriju Subotice. Tu ovoj priči, međutim, nije kraj. Ističući kako budući Zakon nije predvidio jasne kriterije po kojima će to zemljište biti izdavano investitorima, Knežević kaže kako on zapravo ostavlja širom otvorena vrata korupciji, koje u našem društvu ionako ne manjka. S obzirom na to da u budućem zakonu nije navedeno što investicijski plan treba sadržati (obvezno zapošljavanje, primjerice) kao niti pod kojim će cijenama ono po pravu prečeg na 30 godina biti izdavano »investitorima«, Knežević kaže kako će država sigurno zabilježiti gubitak u prihodima u odnosu na one koje sada od najma ostvaruje. Ističući da Srbija godišnje od najma poljoprivrednog zemljišta (kroz pravo prečeg ili na dražbama) ostvaruje priljev sredstava od oko sedam milijardi dinara, koji se, uzgred, manje ili više troše namjenski (40 posto lokalnoj samoupravi i po 30 Vojvodini i Srbiji), on tvrdi kako ovu sumu država sigurno neće dobiti od »investitora«.

 

Prosvjedno šaptanje

 

Neslaganje s budućim Zakonom iznio je i Simon Osztrogonác riječima kako subotička lokalna samouprava ne može podržati njegovo usvajanje već i zbog toga što će, izdvajanjem 30 posto površina, ostati bez značajnih sredstava koja se ostvaruju na dražbama. On je posebno istaknuo »kaos« koji vlada u katastru i Geodetskom zavodu, jer nitko od njih – uključujući i lokalnu samoupravu – ne raspolaže točnim podacima o tome koliko je poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na teritoriju Grada. Drugim riječima, kako je rekao, nije svejedno hoće li trećina za »investitore« biti odvojena iz površine od 24, 20 ili 16 tisuća hektara. Ostaju, međutim, upitne njegove riječi koje se tiču toga da lokalna samouprava ne podržava donošenje ovog zakona, jer je na upit organizatora tribine Miroslava Kiša hoće li Skupština grada za dan-dva sazvati izvanrednu sjednicu na kojoj bi jedina točka dnevnog reda bio Zakon odgovorio kako u to ne vjeruje, jer sjednicu saziva predsjednik Skupštine grada, »a zna se kojoj on stranci pripada« (Ilija Maravić, Srpska napredna stranka, prim. a.).

Sam Miroslav Kiš rekao je da su sudjelovanjem u izradi nacrta Zakona, kao i na (malobrojnim) javnim tribinama, poljoprivrednici pokazali dobru volju za suradnju s državom u jednom tako značajnom pitanju kao što je ovo. Međutim, ističući da su – i pored obećanja da će njihovi prijedlozi i sugestije biti uvršteni u tekst Zakona – »izigrani, prevareni i poniženi«, Kiš je rekao kako Udruzi poljoprivrednika, a vjerojatno niti Asocijaciji, ne preostaje ništa drugo nego li da zatraže ostavku ministrice poljoprivrede Snežane Bogosavljević-Bošković, a ukoliko ona to ne učini, onda da njezinu smjenu zatraže od premijera Aleksandra Vučića. Od predsjednika Vlade, kaže Kiš, poljoprivrednici će zatražiti i povlačenje ovog zakona, odnosno izradu novog, a ukoliko to ne učini…

Od tridesetak poljoprivrednika u Subotici jedan je rekao – prosvjed!