Arhiv tekstova

»Vi nemate povjerenja da će se ovo ispuniti? Povjerenje uopće nije pravna kategorija. Što trebamo, staviti u zagradu ‘Obećajem, majke mi’, pa da povjerujete?« rekao je Čedomir Backović, šef pregovaračkog tima za poglavlje 23 i pomoćnik ministra pravde, okupljenim predstavnicima svih nacionalnih vijeća nakon njihovog upornog inzistiranja da se u Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina stave  konkretne obveze koje država ima prema manjinama. 

Nepovjerenje manjina je logično – i do sada su postojala brojna zakonska rješenja koja se prosto nisu implementirala. 

»Kako mislite zakoni nisu konzistentni? Ne slažemo se s pasusom u Akcijskom planu o nekonzistentnoj implementaciji zakona« inzistirala je i Zorana Lužanin, pomoćnica u Ministarstvu obrazovanja. 

Tako su se tijekom dva dana aktivnog rada na sastavljanju Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina konstantno »lomila koplja« između nacionalnih manjina s jedne strane, te predstavnika vlasti s druge. A Saša Gajin, stručnjak kojeg je angažiralo Vijeće Europe, a koji je zadužen za sastavljanje ovog akcijskog plana, morao je diplomatski balansirati između ove dvije strane. »Zar ne mislite da treba pitati manjine o stvarima koje se njih tiču? Hoće li im biti dana prilika da se izjasne o nečemu što ih se tiče?« pitao je Gajin predstavnike Ministarstva. 

 

Vršac: Tko će konjem, tko topom a tko kraljem? 

 

»Mislim da se sinoć igrala jedna partija šaha između Ministarstva obrazovanja, Vijeća Europe i predstavnika manjina«, zaključio je u neformalnom razgovoru Saša Gajin nakon teškog radnog dana koji se završio iza 9 navečer u hotelu Villabreg u Vršcu, gdje su se predstavnici Radne grupe za izradu Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina sastali s predstavnicima Ministarstva pravde i obrazovanja kako bi radili na finaliziranju spomenutog dokumenta (radi razjašnjenja pogledati stranicu 4 Hrvatske riječi).

Kako je u intervjuu za Hrvatsku riječ Gajin i rekao (a moći ćete ga pročitati u idućem broju) problem s ovakvim strateškim dokumentima, kao što je Akcijski plan, je da nisu dovoljno obvezujući; ipak, važno je  što u ovom procesu sudjeluju i oni na koje se odnosi, a to su manjine – samim time ovaj dokument ima veću političku težinu.  

 

Ključni zahtjevi HNV-a

 

Umješnost svih predstavnika nacionalnih manjina pri pregovaranju s vlastima jeste u tome da procijene i popuste tamo gdje rezultati nisu od suštinske važnosti, a da ne popuštaju kod onih elemenata koji su ključni. Za Hrvatsko nacionalno vijeće, od 10 oblasti kojima se Akcijski plan bavi, neke su ključne: obrazovanje na materinjem jeziku i financiranje udžbenika, politička participacija (predstavnik manjina u parlamentu Srbije), razmjerna zastupljenost u javnom sektoru (posebice na državnoj razini), osiguravanje emitiranja programa na manjinskim jezicima tamo gdje je javni servis ugašen (kao što je Radio Subotica), te promjene zakona o nacionalnim vijećima. 

»Mislim da je nužno nacionalna vijeća definirati kao tijela manjinske samouprave i bitno je jačati njihove nadležnosti, pa da prijedlozi i mišljenja budu obvezujući. Inače, mi nismo tijelo samouprave nego smo savjetodavno tijelo«, kaže Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća. 

»Pitamo se i za manje bitne stvari kao što je promjena naziva ulica, pa je važno da budemo suštinski uključeni u donošenje odluka«, nastavlja Bačić. 

Uz njega, na sastanku su bili i Darko Sarić Lukendić, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a, te Jasna Vojnić i Ivan Ušumović, zaduženi za obrazovanje i informiranje u HNV-u.  Ipak, do pitanja političke participacije se tijekom dvodnevnog radnog sastanka nije uspjelo doći, pa je zakazan sljedeći sastanak već za tjedan dana. Vlast ima želju ovaj akcijski plan (za nacionalne manjine) što prije završiti i poslati ga u Bruxelles te većinu pitanja svesti na lošu provedbu postojećih zakona. No, na takva požurivanja ne pristaju predstavnici nacionalnih vijeća. 

»Ono što je bilo jako vidljivo, vrlo nerado prihvaćaju sugestije manjina, napose kada su u pitanju ključne sugestije kao što je recimo financiranje udžbenika ili kada je u pitanju bila demokratska participacija. Ovaj dokument treba odražavati i potrebe manjina, a ono što smatram vrlo lošim je što se neki predstavnici vlasti odnose prema izradi ovog akcijskog plana kao da se on odnosi na potrebe vlasti a ne na potrebe manjina. Prevedeno, naši zahtjevi se trebaju svesti samo na ono što piše u postojećim zakonima, a ne što treba promijeniti«, zaključuje Bačić. 

 

Zašto je politička participacija ključna? 

 

Postoje različiti načini na koje države u našem susjedstvu reguliraju biranje zastupnika nacionalnih manjina u parlament. Ali, svaka država iz našeg okruženja ima neki mehanizam. Osim Srbije, u čijem su parlamentu do sada predstavnici nacionalnih manjina sjedili samo kao dio koalicije. Takve situacije, smatraju u HNV-u, nisu dobre jer tada zastupnik nije neovisan i igra »tuđu igru«. Osim toga, suštinska uključenost u donošenje odluka na razini države može značajno utjecati na mir. 

»Ljubljanske smjernice upravo govore o tome da je pravo na političko predstavljanje jedno od temeljnih prava na kojima se inzistira, jer je to preduvjet za smanjenje tenzija unutar jednog društva. Na taj način marginalizirane grupe dovode se u poziciju da sudjeluju u procesu donošenja odluka i ne sjede poput publike u nacionalnom parlametu. Tako se smanjuje rizik za stjecanje uvjeta za potencijalni konflikt«, kaže Darko Sarić Lukendić. 

 

Tko u konačnici Akcijski plan donosi? 

 

Predstavnici nacionalnih manjina utvrđuju samo prijedlog Akcijskog plana za ostvarivanje prava manjina, a onaj tekst koji bude usvojen na Vladi Srbije ne znači da će biti konačni tekst jer treba dobiti suglasnost Europske unije. Neće sve što manjine žele ući u Akcijski plan. 

»Ali je sigurno da mnoge stvari za koje vlasti nisu željele da uđu u ovaj akcijski plan će ući. Dokaz za to je Akcijski plan za poglavlje 23 – prvi nacrt i posljednji se bitno razlikuju. Vidimo da se u Srbiji mnogo akcijskih planova vraća na doradu, bojim se da sličnu sudbinu čeka i ovaj akcijski plan za manjine«, zaključio je Bačić.

Hrvatsko nacionalno vijeće poslalo je više od 150 prijedloga za ovaj akcijski plan, i dok se za neke prijedloge našlo konkretno rješenje, mnoga pitanja ostala su otvorena. Takva pitanja nastojat će se rješavati »hladne glave«, na budućim sastancima, te u konačnici i na razini EU, ukoliko vlasti u Srbiji ne budu željele partnerski uvažiti potrebe nacionalnih manjina.