Arhiv tekstova

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je 6. studenog održan 21. Forum hrvatskih manjina na kojem su sudjelovali predstavnici hrvatskih manjina iz Austrije, Crne Gore, Italije, Mađarske, Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije, kao i predstavnici nadležnih državnih tijela i institucija Republike Hrvatske. Tema je bila »Uloga parlamentarnih zastupnika, međuvladinih mješovitih odbora i savjeta Vlade za nacionalne manjine u ostvarivanju zajamčenih prava pripadnika hrvatskih manjina u europskim državama«, s obzirom na to da je u suvremenim okolnostima globalnoga društva imperativ zaštititi manjinske zajednice. 

Na ovogodišnjem se skupu govorilo o postojećem stanju, te zaštiti, uvažavajući pri tome kojim vidovima zastupstva i kontrolnih mehanizama hrvatske manjinske zajednice raspolažu. U radu Foruma provedena je i rasprava o mogućnostima podizanja razine zaštite hrvatskih manjinskih zajednica.

 

Reciprocitet ili ne

 

Ivo Jelušić istaknuo je važnost reciprociteta za Hrvate u manjinskim zajednicama, s obzirom na prava koja Hrvatska daje svojim manjinama. Ravnatelj HMI Marin Knezović ustvrdio je kako je zaštita manjina osnova zdrave demokracije, napose kada je u pitanju položaj manjinskih nacionalnih zajednica. Ta činjenica mora biti razlogom posebne osjetljivosti hrvatske države na manjinska pitanja, te propitivanje efikasnosti postojećih političkih rješenja. Predstavnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH Milan Bošnjak istaknuo je funkcionalniju i učinkovitiju suradnju Državnoga ureda s Hrvatima izvan RH, te osobito ulogu mješovitih odbora u kojem predstavnici Državnog ureda redovito sudjeluju. 

Moderator skupa Robert Skenderović u svom je uvodnom izlaganju ocijenio da je položaj hrvatskih manjinskih zajednica u pojedinim domicilnim državama različit. Bilateralna suradnja na zaštiti manjina s većinom država je na vrlo visokoj razini, ali ima i primjera nezadovoljstva hrvatskih manjinskih zajednica kako položajem tako i rezultatima rada pojedinih međuvladinih mješovitih odbora.

Osiguravanje participacije hrvatskih manjinskih zajednica u odlučivanju o manjinskim pitanjima u nekim je državama regulirano i garantiranim manjinskim zastupničkim mjestom u parlamentu, poput Rumunjske, dok su Hrvati u Crnoj Gori kroz Venecijansku komisiju izborili povlašteni status i dobili jedan mandat u Skupštini Crne Gore. Praksu zaštite manjinskih prava primjenjuje i sama Republika Hrvatska kroz osam garantiranih manjinskih zastupničkih mjesta. Osiguravanje garantiranih zastupničkih mjesta pokazalo se kao važan oblik uključivanje nacionalnih manjina, odnosno kao primjer dobre prakse i u određenoj mjeri kao nužnost njihova zastupanja u zakonodavnim tijelima.

Međutim, neusklađenost modela zaštite manjinskih prava dovodi do znatnih razlika u zaštićenosti pojedinih manjina u Hrvatskoj i Hrvata u dotičnim domicilnim državama. Predstavnici hrvatskih manjinskih zajednica smatraju da bi se stoga u takvim slučajevima trebalo inzistirati na načelu reciprociteta, ali se to načelo u praksi ignorira ili se sasvim odbacuje kao neprihvatljivo.

 

Nedovoljno činjenje Republike Hrvatske

 

U izlaganjima predstavnika hrvatskih manjinskih zajednica Stanko Horvat iz Austrije zatražio je pomoć RH za potpunu provedbu članka 7. Državnog ugovore iz 1955., jer je do sada ispunjen samo u određenom smislu i vlada atmosfera velike neizvjesnosti oko njegovog daljnjeg ispunjenja. Predstavnik Hrvata iz Crne Gore Zvonimir Deković istaknuo je zadovoljstvo kada su u pitanju njihova zajamčena prava, jer imaju jedan mandat u Skupštini Crne Gore, ministra u Vladi CG kao i pomoćnika ministra te vrijedni rad međuvladinog mješovitog odbora. Predstavnik iz Italije Antonio Sammartino je detaljno nabrojio tijela RH i citirao njihove ovlasti, te naglasio nedovoljno činjenje u zaštiti manjina. Predstavnik Hrvata iz Mađarske Ivan Gugan istaknuo je važnost parlamentarnog zastupnika u mađarskom Parlamentu, koji, istina, ima ograničena prava ali da se uz pomoć parlamentarnog Narodnosnog odbora da puno toga učiniti na zakonodavnoj regulativi manjinskih prava. Nezavidni položaj Hrvata u Makedoniji podvukao je Nenad Živković, jer, iako postoji mješoviti odbor, u osam godina imao je dvije sjednice, dodajući da će hrvatska zajednica ustrajati na suradnji s hrvatskim i makedonskim tijelima vlasti. Predstavnik iz Slovačke Radoslav Janković rekao je da ih podupire Vlada Slovačke, ali da bi im Hrvatska trebala pomoći u realizaciji zakona o dvojezičnosti, gdje im je postavljen visok prag za to pravo, pa ga gotovo i ne mogu ostvariti. Hrvati iz Slovenije i dalje su neriješenog statusa i čine silne napore kako bi to promijenili, rekao je Petar Antunović. Predstavnik iz Srbije Darko Sarić Lukendić istaknuo je postojanje propisanih zajamčenih prava, ali se slabo ili nikako ne provode i iznimno bi im bilo važno da dobiju garantirano zastupničko mjesto koje je u bilateralnom sporazumu i propisano. Poziva se na rješenje toga pitanja u Rumunjskoj i poziva sva nadležna tijela RH na maksimalni angažman u što kraćem roku. 

 

Preporuke 

 

U raspravi je sudjelovao i predstavnik HAZU, akademik Mirko Zelić koji smatra da bez svestranog zalaganja za oporavak gospodarstva kroz sinergiju svih čimbenika Vlade, gospodarstvenika, iseljenika, nema velike nade ni za hrvatske manjine. 

Iz daljnje rasprave se moglo čuti i nezadovoljstvo sudionika zbog raspodjele financijskih sredstava Državnoga ureda koja u neusporedivo velikom omjeru idu za projekte Hrvata u BIH, a samo mali dio se raspoređuje na hrvatske manjine.

Uzimajući u obzir iznesene podatke i provedene rasprave doneseni su sljedeći zaključci, koji će se kao preporuke uputiti tijelima zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske: 

1. Istaknuta je važnost sudjelovanja hrvatskih manjinskih zajednica u političkom životu domicilnih država kroz osigurana mjesta punopravnih i izravno biranih parlamentarnih zastupnika.

2. Predstavnici hrvatskih manjinskih zajednica traže da se u bilateralnim pregovorima treba inzistirati na načelu ujednačavanja razine prava, kao temeljnog načela zaštite manjinskih zajednica, pogotovo stoga što nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj uživaju visok stupanj zaštite.

3. Potrebna je veća angažiranost hrvatskih diplomatskih tijela na afirmaciji važnosti zaštite hrvatskih manjinskih zajednica kako bi se toj temi posvetila veća pozornost u bilateralnim odnosima. 

4. Potrebno je osmisliti modele za intenzivniju međunarodnu gospodarsku povezanost i suradnju.

Hrvatska matica iseljenika i ovim je Forumom otvorila pitanja koja smatra osobito važnim za opstojnost hrvatskih manjina u europskim državama, nadajući se da će potaknuti sva nadležna tijela i institucije, kako u domicilnim tako i u matičnim državama na njihovo rješavanje.