Arhiv tekstova

Klara Dulić iz Đurđina je prošlog rujna diplomirala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na odsjeku za komparativnu književnost s teorijom književnosti. Trenutačno je na master studiju na istom odsjeku. Povod za razgovor s njome je njezin angažman u području vezanom za kulturu vojvođanskih Hrvata. A taj je njezin angažman višestruk – od sudjelovanja na seminarima i konferencijama u Hrvatskoj, kao i na stručnom skupu u sklopu ovogodišnjih Dana Balinta Vujkova, do angažmana u vođenju programa različitih manifestacija. Također, članica je HKPD-a Đurđin i Mladeži DSHV-a.

Kažite nam više o vašim studijama... Koji su vam planovi nakon svršetka fakulteta?

Osnovne studije traju četiri godine i zahtijevaju redovno posjećivanje predavanja i mnogo samostalnog rada. Ipak, to je lijep odabir studija i mogu reći da znam da sam odabrala najbolje za sebe, jer sam se doista pronašla u tome. Trenutačno sam na master studiju na istom odsjeku. Na ovom stupnju se od studenata očekuje samostalan naučni rad i čitanje obimne stručne literature, ali to je i vrijeme kada već biramo teme kojima ćemo se podrobnije baviti. Kako sam se i ranije tijekom studija bavila stvaralaštvom Miloša Crnjanskog i moja tema master radnje će se nadovezati na prozni dio njegova opusa – Figura žene iz muške perspektive u Pričama o muškom, Dnevniku o Čarnojeviću, Pričama o muškom i Maski. Ovo je ujedno bila i tema mog izlaganja na nedavnoj slavističkoj konferenciji u Zagrebu.

Nakon studija se želim zaposliti i nastaviti raditi posao vezan za književnost i knjigu, jer smatram da se najkvalitetnije radi posao koji se voli. U današnje vrijeme postao je luksuz raditi posao koji te interesira i za koji si se školovao. Trenutаčno volontiram u Gradskoj knjižnici u Subotici i dobila sam priliku mnogo naučiti, te se upoznati s radom takve institucije u prijatnom okruženju.

Sudjelovali ste ljetos na Zagrebačkoj slavitičkoj školi u Dubrovniku, a nedavno i na međunarodnoj konferenciji studenata Jučer, danas, sutra – slavistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Koliko su vam ovi skupovi značili u profesionalnom smislu? 

Zagrebačka slavistička škola, odnosno Hrvatski seminar za strane slaviste, definirana je kao posebna aktivnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Škola je osmišljena tako da se kroz 12 dana intenzivno bavimo dijelom hrvatske književnosti ili jezika koji smo birali i to uz izuzetne predavače. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata već nekoliko godina surađuje sa Školom i predlaže sudionika iz Vojvodine. Meni su ove godine ukazali povjerenje i smatram kako je to iznimno važno za mene, jer sam dobila priliku mnogo naučiti i steći važne kontakte. Na Školi se radi na visokoj akademskoj razini i svatko tko želi može proširiti vidike i zadobiti nova teorijska i literarna znanja i usmjerenja. Ovdje bih istaknula i dobru volju ZKVH-a koji je otvorio vrata i nama, studentima iz Vojvodine koji smo ostali studirati ovdje da se povežemo s institucijama u Hrvatskoj i djelujemo unutar svoje zajednice.

Međunarodna studentska konferencija Jučer, danas, sutra – slavistika bila je dobra prilika da predstavimo svoj rad među mnoštvom stranih studenata i da čujemo čime se bave naše kolege u inozemstvu.

Na ovogodišnjim Danima Balinta Vujkova izlagali ste na temu Prstenovani gavran Petka Vojnića Purčara. Planirate li se i dalje baviti temama iz književnosti vojvođanskih Hrvata? 

S Prstenovanim gavranom sam otvorila jedno novo poglavlje svog bavljenja književnim temama. Književnost vojvođanskih Hrvata je još uvijek nedovoljno istražena, ali baš zbog toga pruža mnoštvo novih tema. Svakako se planiram nastaviti baviti ovom jezički i tematski bogatom književnošću.

Angažirani ste u hrvatskoj zajednici i kao voditeljica programa različitih manifestacija, kao što su ovogodišnji Festival bunjevački pisama ili prošlotjedni Holywin. Kakva su vam iskustva, hoćete li se nastaviti baviti voditeljskim poslom?

Vodila sam program i na nekim drugm manifestacijama, primjerice na akademiji povodom proslave 125 godina Gradske knjižnice u Subotici. Doista uživam u tome i u tom poslu  bih voljela još razvijati svoje sposobnosti.

Kako vidite poziciju mladih u hrvatskoj zajednici? Imaju li oni dovoljno prostora dokazati se, iskazati svoje talente?

Mladi u hrvatskoj zajednici su u vrlo sličnom položaju kao i ostali mladi u Srbiji. Potraga za poslom, za kakvom-takvom samostalnošću nameće način života koji zahtijeva stalni angažman u profesionalnom polju. Ipak, poznajem mnogo mladih ljudi koji su spremni svoje slobodno vrijeme posvetiti djelovanju unutar hrvatskih udruga kulture, te tako pridonijeti još kvalitetnijem kulturnom životu naše zajednice.