Arhiv tekstova

Protekli parlamentarni izbori u Hrvatskoj, bar što se dvije najjače stranke tiče, bili su gotovo preslika predsjedničkih iz siječnja ove godine. Izlaznost u nedjelju od 61 posto tek je za dva postotka bila viša u odnosu na razdoblje od prije deset mjeseci, a prednost od tri zastupnika više u Hrvatskom saboru Domoljubnoj koaliciji Hrvatske demokratske zajednice (59) u odnosu na Hrvatska raste Socijaldemokratske partije (56) donijeli su glasovi u XI. izbornoj jedinici, odnosno u državama u kojima je glasovala dijaspora (prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, Domoljubna lista osvojila je skoro 86 posto glasova).

 

Reforme ili ustupci

 

Ipak, ni jedni ni drugi nemaju razloga za istinsko slavlje nakon zatvaranja biračkih mjesta, jer im je zajednički strah od trećeg koji se ujedno pokazao i kao zvijezda proteklih izbora. Riječ je, naravno, o Mostu nezavisnih lista, koji, sa svojih 19 osvojenih zastupničkih mandata, može odluči(va)ti, ne samo o tome hoće li u Hrvatskoj biti formirana Vlada nego i o tome hoće li biti ponavljanja izbora. Svjestan pozicije u kojoj se trenutačno nalazi, nositelj liste Mosta Božo Petrov svojom retorikom samo je ojačao javnobilježničku izjavu, potpisanu uoči izbora, kako oni neće u koaliciju niti s HDZ-om, niti s SDP-om. Naime, nakon nesumnjivog uspjeha u nedjelju, Most je sada u situaciji da može birati bolje ponude koje mu pristignu od dvije najjače stranke u Hrvatskoj. A glavni uvjet da bi se – kako Petrov kaže »suradnja«, ali ne i koalicija s HDZ-om ili SDP-om – to i ostvarilo su reforme na kojima Most inzistira. U izbornom programu Mosta one se nazivaju »suštinskim«, a koje će dugoročno stabilizirati gospodarstvo, porezni i mirovinski sustav, uravnotežiti proračun, stabilizirati zdravstvo, unaprijediti obrazovni sustav, uvažavati socijalne razlike, koje će omogućiti da mladi svoju budućnost i egzistenciju vide i ostvare u Hrvatskoj. Gledano čisto »programski« teško da je bilo što od navedenoga neprihvatljivo za bilo koju od dvije vodeće koalicije. Međutim, stvari sigurno drugačije izgledaju kada se s načelnih prijeđe na konkretne stvari poput onih da se Most zalaže za sedam županija i preustroj lokalne uprave, pri čemu bi zadržali tek trećinu sadašnjih općina i gradova. Posebno zanimljiv dio je uvođenje fiskalne štednje, odnosno manja potrošnja države na svakom koraku, uz smanjenje zastupničkih plaća na 9.999 kuna i rezanje broja zastupnika na najviše 99.

 

Matematika i kombinatorika

 

Hoće li potencijalni partneri, u cilju formiranja Vlade, pristati na ova programska načela Mosta ili će sam Most, zarad dobivanja funkcija (ne isključuje se niti mogućnost premijera), praviti ustupke, vidjet će se, prema najavama, sljedećeg tjedna.

U svakom slučaju, i HDZ i SDP, ako žele biti u Vladi, također će morati praviti ustupke u odnosu na obećanja koja su davali u predizbornoj kampanji. Pri tome, obje koalicije sigurno su svjesne dobitne kombinacije u slučaju da za sebe pridobiju 19 Mostovih zastupnika. Matematički gledano, HDZ-u je posao lakši, jer bi pridobivanjem Mosta za saveznika automatski imao potrebnu većinu u Hrvatskom saboru. Međutim, niti pozicija SDP-a nije toliko nezgodna, jer bi, bez obzira na to što ni s Mostovim zastupnicima ne bi imao potrebnu većinu, u tom slučaju kao saveznike imao osam manjinskih zastupnika i tri IDS-ova.

Naravno, u ovoj igri brojki ne isključuje se niti mogućnost ponavljanja izbora ukoliko ne bude dogovora između tri najvažnija aktera proteklih izbora, kao niti mogućnost formiranja manjinske Vlade. Iako je samo u domeni teorije, svakako bi najluđa opcija bila rušenje Mosta koja podrazumijeva savez između HDZ-a i SDP-a.

 

Dijaspora – Zna se

 

Osim fenomena Mosta, koji je znao iskoristiti ono što OrAH-u nije uspjelo, svakako je zanimljivo i glasovanje dijaspore. Hrvati diljem svijeta prepoznali su u HDZ-u jedinu snagu koja će se zalagati za ostvarivanje njihovih interesa, odnosno poboljšanje statusa kog imaju. Tomu je svakako pridonijela i retorika čelništva ove stranke, koja je u značajnoj mjeri bila okrenuta obećanjima o većoj skrbi za iseljene ili autohtone Hrvate u inozemstvu, ali i odsustvo SDP-ova interesa »za ovu tematiku«. Međutim, kada je riječ o Hrvatima u Srbiji, stvari – poput onih s predsjedničkim izborima (kada je Ivo Josipović dobio više glasova od Kolinde Grabar – Kitarović) – stoje malo drugačije. Naime, i pored toga što je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini već godinama »prirodni saveznik« HDZ-u, Domoljubna lista nije osvojila niti polovicu glasova od ukupno izašlih birača u Beogradu i Subotici (239 od 543), a njihov je bivši predsjednik Petar Kuntić na istoj listi dobio 116 glasova (od čega čak 113 u Subotici). Razlog za to mogućno se nalazi i u činjenici da pravo glasovanja imaju svi hrvatski državljani (bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost), ali i u činjenici da je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić osvojio 111 glasova, zahvaljujući ne samo tome što je neposredno uoči izbora posjetio Hrvatsko nacionalno vijeće i Tavankut nego i njegovom ranijem zalaganju (i financijskoj potpori) hrvatskim udrugama u Subotici i Tavankutu.

U vezi s glasovanjem dijaspore svakako je zanimljiva i činjenica o mnogo većem zanimanju za parlamentarne nego li za predsjedničke izbore (oko 36.000, od čega samo u Njemačkoj više od 16.000). U tom smislu, blagi rast zabilježen je i u Srbiji (117 više u odnosu na siječanj).

Komentirajući izlaznost u Srbiji, generalni konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša rekao je za Hrvatsku riječ kako brojka od 543 izašlih na glasovanje i nije nešto veliko. Ističući kako je to ipak više u odnosu na predsjedničke izbore, Pleša kaže kako je to pokazatelj da postoji zainteresiranost ljudi za glasovanje. Po njegovim riječima, na većoj izlaznosti na budućim izborima prije svega bi trebali poraditi ljudi koji se bave politikom.

»Ukoliko bi nam svima zajednički cilj bio boljitak položaja Hrvata, sigurno bi ta brojka ubuduće mogla biti udvostručena. Osobno vjerujem da je to moguće, ali samo ukoliko svi zajednički radimo na tome«, rekao je Pleša.