Arhiv tekstova

Otišao je Radio Sombor u povijest. Tužna vijest za mnoge Somborce i one iz bliže okolice koji su proteklih desetljeća bili uz ovu radio postaju i njezine nekada kultne emisije. Već odavno tih emisija nije bilo na valovima Radio Sombora, već odavno Radio Sombor nije bio ni približno ono što bi trebao biti – radio postaja koja je pretendirala biti lokalni servis građana. Znam sve to dobro, ali u tom Radio Somboru provela sam skoro 20 godina, a u tih 20 godina stalo je toliko toga, jer bili smo očevicima prijelomnih godina naše novije povijesti. Poslije izbora 1996. godine  i dolaska Koalicije »Zajedno« na vlast u Somboru Radio Sombor bio je jednim od prvih članova Asocijacije neovisnih elektroničkih medija, prenosili smo program BBC-a i Radija Slobodna Europa. Biti slobodna radio postaja na kojoj se čuju i drugačiji tonovi od službene politike nije tada bilo ni malo lako, a u to ni malo lako ubrajaju se i prijetnje, pa i bombama, koje su stizale od nekih ekstremnih pojedinaca. Neke nove trendove donosi dvijetisućita kada je na cijeni bila politička pripadnost (DS-u), pa su preko noći umjesto novinara koji su taj posao radili godinama mikrofon u ruke dobili miljenici aktualne političke scene. U to vrijeme dogodilo se i cijepanje Informacijskog centra na dva odvojena javna poduzeća: Radio Sombor i Somborske novine, a paradoks je da su svi dugovi ostali Radio Somboru, pa čak i oni za tiskanje Somborskih novina. Nije prošlo ni nekoliko godina dogodilo se ono što je zapravo zapečatilo sudbinu Radio Sombora – privatizacija. Izvjesna Irena Vuksanović iz Beograda kupila je radio, a da prije, a ni poslije toga, nije ni kročila u njega. Epilog je bio očekivani – poslije nekoliko mjeseci Agencija za privatizaciju poništila je prodaju Radio Sombora. Unutarstranačka neslaganja u DS-u razlogom su što je nekoliko godina poslije toga Radio Sombor bio bez bilo kakve financijske potpore svog nekadašnjeg osnivača, lokalne samouprave, i sve više gomilao dugove i gubio na kvaliteti svog programa. Zapravo, Radio Sombor je prestao postojati prije ovog gašenja, jer koja je svrha lokalnog javnog servisa ako se tijekom cijelog dana vrte ujutro snimljene vijesti i to još prepisane s lokalnog internetskog portala? I što nam onda ostaje? Mediji kao način da vlast puku prenese ono što hoće i kada hoće, jer ne sjećam se kada sam o nekom problemu čula ili pročitala nešto u lokalnim medijima. Ali čemu čuđenje kada jedan od vodećih kolumnista vodećeg nacionalnog lista u studiju s nacionalnom frekvencijom svom sugovorniku pitanje postavlja doslovce ovako: »Oprostite, gospodine premijeru, ako smijem da pitam...«