Arhiv tekstova

Ostvarenje ovakve vizije društva u Republici Srbiji podrazumijeva vlasništvo nad samim razvojem, njegovim ciljevima, metodama i rezultatima. Rodna ravnopravnost je u osnovi održivog razvoja uz uključenost svih, a krajnji cilj je poboljšanje kvalitete života građana i građanki. Rodna ravnopravnost je preduvjet razvoja i nalazi se u osnovi otklanjanja ključnih razvojnih prepreka Srbije, kao što su neusuglašen demografski i ekonomski razvoj, neadekvatno korištenje ljudskih resursa, zanemareni razvitak ruralnih područja i neodgovarajuće upravljanje prirodnim resursima i ugrožavanje životnog okoliša. Strategija za rodnu ravnopravnost je usuglašeni sustav mjera i instrumenata javne politike koji će Republika Srbija provesti radi unapređenja rodne ravnopravnosti i daljnjeg smanjenja i sprečavanja rodno zasnovane diskriminacije. Do kraja godine trebala bi biti usvojena nova Nacionalna strategija za rodnu ravnopravnost Republike Srbije za razdoblje od 2016. do 2020. godine. O novoj strategiji govori nam dr. sc. Mirjana Dokmanović, profesorica na Fakultetu za europske pravno-političke studije u Novom Sadu, konzultantica za izradu strategije. 

 

CILJEVI STRATEGIJE

 

»Radna strategija za rodnu ravnopravnost treba se usvojiti do kraja godine, i ona se nadovezuje na prethodnu nacionalnu strategiju za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti čije važenje istječe ove godine. Nova strategija, u čijoj izradi sudjelujem, imat će tri osnovna cilja: promijenjeni rodni obrasci i unapređena rodna kultura rodne ravnopravnosti, povećana ravnopravnost žena i muškaraca primjenom politika i mjera jednakih mogućnosti i rodna ravnopravnost uključena u sve ključne politike na svim razinama«, ističe Dokmanović i dodaje: »U utvrđivanju posebnih ciljeva i mjera pošlo se od evaluacije prethodne nacionalne strategije koja je utvrdila koja su dostignuća, problemi i slabosti u ovoj oblasti. Pokazalo se da je najveći pomak učinjen u pogledu većeg sudjelovanja žena u javnom i političkom životu, u unapređenju rodno osjetljive statistike, u unapređenju evidencije rodno razvrstanih podataka i u jednome dijelu u poboljšanju položaja žena na tržištu rada. Međutim, većina ciljeva strategije nije dostignuto i evidentirano je puno problema u primjeni prethodne strategije. Novom strategijom planiraju se otkloniti ovi problemi. Prvo, nalazi evaluacije prethodne strategije su utvrdili fragmentarnost u djelovanju države i nedovoljna proračunska sredstva, te nedosljednost u provođenju tih ciljeva. 

Nova strategija ima potpuno drugi pristup. Ona polazi od toga gdje su uzroci rodne neravnopravnosti. To su u prvom redu rodni stereotipi, rodne predrasude, i nejednaki odnos moći između žena i muškaraca kako u privatnom, tako i u javnom životu. Ova strategija će usmjeriti više pozornosti na eliminiranje tih stereotipa. Od medija će se zahtijevati poštovanje etičkih kodeksa novinara, da primjenjuju rodno osjetljiv govor, da ne prikazuju senzacionalistički vijesti kao što su nasilje u obitelji, da promoviraju rezultate i uspjehe stvaralaštva žena u znanosti, umjetnosti, politici i javnom životu i da na taj način aktivno sudjeluju u suzbijanju stereotipa i predrasuda. Mnogi mediji danas žene stereotipno prikazuju kao objekte, postoji puno seksizma. Inače, to je i obveza prema Zakonu o javnom informiranju, a također je i obveza prema Etičkom kodeksu novinara Srbije. Ovo se ne odnosi samo na medije, nego i na predstavnike javne vlasti na svim razinama. Naime, jedno istraživanje je pokazalo da većina predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti  reproducira rodne stereotipe, a oni su ti koji trebaju zakone provoditi. Mnogi od njih ne poznaju zakone o ravnopravnosti spolova, niti što oni sadrže i koje su obaveze države u tome. Radi toga će se u budućnosti pozornost posvetiti educiranju predstavnika tijela javne vlasti na svim razinama. Također, radit će se na jačanju svijesti javnosti o rodnoj ravnopravnosti. To nije neko žensko pitanje, nego je to pitanje razvoja, jer se razvoj društva ne može ostvariti ako svi podjednako ne sudjelujemo u tom razvoju i podjednako ne dijelimo rezultate tog razvoja. Kada se kaže svi, misli se i na žene i na muškarce u podjednakoj mjeri.« 

 

ŽENE NA SELU SU POSEBNO RANJIVA KATEGORIJA

 

Prema provedenim istraživanjima rodna (ne)ravnopravnost je manje-više u svim regijama jednaka, međutim, primjetno je da su žene u ruralnim područjima u lošijem položaju nego one u gradskim. 

»U seoskim sredinama više preovlađuju patrijarhalni rodni stereotipi. Radi toga će se jedan poseban segment strategije posvetiti položaju žena na selu. Tu se ne radi samo o položaju žena koji je zaista iznimno težak, nego i o stvaranju uvjeta da one više doprinose razvoju društva. Prema statistikama svega 17 posto poljoprivrednih gazdinstava je samo na imenu žena. One nisu te koje odlučuju. Nemaju na svom imenu sredstva za proizvodnju, nemaju pristupa kreditima, nemaju pristupa imovini. Osim toga, radi loše infrastrukture i nedostatka ambulanti i zdravstvenog osoblja zdravlje žena na selu je izrazito ugroženo. One koje žive u tim sredinama prisiljene su radi zdravstvenih pregleda dolaziti u gradove, a to iziskuje troškove i u pogledu novca i u pogledu vremena«, konstatira naša sugovornica. 

 

RAVNOPRAVNOST ŽENA U POLITICI 

 

»Drugi cilj strategije jest unapređenje ravnopravnosti žena primjenom politika jednakih mogućnosti.  U politici i u javnom životu je postignut određen napredak uvođenjem kvota shodno zakonima, tako da sada ima 30 posto žena u republičkom parlamentu i veliki je postotak žena i u skupštinama gradova i općina. Međutim, žena nema u izvršnim tijelima vlasti, tamo gdje se odlučuje, npr. u Vladi RS. U pojedinim općinskim odborima ima samo nekoliko žena ili nijedna, kao npr. u Subotici. Nova strategija predviđa posebne mjere u cilju boljeg pristupa u izvršnoj vlasti, ali i u upravnim odborima javnih poduzeća i agencijama, gdje ih sada uopće nema«. 

 

MJERE ZAŠTITE VIŠES-TRUKO DISKRIMINIRANIH ŽENA

 

»Ova strategija ima posebne mjere koje se odnose na višestruko diskrimirane žene. To su naročito ranjive kategorije zbog nekoliko svojstava koje imaju. Diskriminacija može biti na temeljem godina starosti, da su pripadnice romske nacionalnosti, mlade žene, ako imaju malu djecu, ako su u specifičnom položaju, npr. trudnice. Ova strategija će obvezati tijela vlasti na svim razinama da utvrde koje su to ranjive grupe i da shodno njihovoj ranjivosti poduzmu posebne mjere za poboljšanje njihovog položaja. Naročito je izražena diskriminacija u oblasti zapošljavanja. Veliki je broj slučajeva da žene kada ostanu trudne dobiju otkaz. Ili se ne zapošljavaju žene s malom djecom. Male šanse zapošljavanja imaju žene iznad 45 godina ili žene s invaliditetom. Žene s invaliditetom imaju i otežan pristup javnim institucijama ako nisu osigurane rampe«, upozorava Mirjana Dokmanović i ukazuje na problematiku provođenja strategije.

 

PROVOĐENJA STRATEGIJE KAO OBVEZA 

 

»Strategija je obvezujuća, međutim mnogi zakoni se ne poštuju. Npr. u Zakonu o radu stoji zabrana diskriminacije po bilo kojoj osnovi prigodom zapošljavanja. Postoje i sankcije, ali je očito da se zakoni ne poštuju, da se krše i da nema uvijek sankcija. Ova strategija je obvezujuća za sve institucije odgovorne za provođenje strategije. To će biti svi republički organi, Vlada Republike Srbije, određeni uredi, mediji, školske ustanove, fakulteti. Jedna bitna stvar je da se stereotipi otklanjaju odgojem i obrazovanjem, kako u obitelji, tako i u školama. Strategija predviđa da nastavni planovi i programi, odnosno udžbenici, budu rodno osjetljivi, tako da se iz njih eliminiraju rodni stereotipi i predrasude i da se upotrebljava rodno osjetljiv nediskriminatorni govor. To će biti na svim razinama formalnog obrazovanja. 

Strategija se ne bavi posebno ženama, nego se bavi i ženama i muškarcima, međutim, veća je pozornost usmjerena na žene jer je diskriminacija žena znatno izraženija nego diskriminacija muškaraca. Na osnovi strategije do kraja godine će se izraditi i akcijski plan koji će razraditi konkretne aktivnosti, odnosno što će se gdje u kojoj oblasti raditi. Što se položaja žena tiče, činjenica je da stvari napreduju. Nekada je pravo glasa žena bila utopija, a sada imaju pravo glasa. Nekada je bila utopija da žene rade izvan kuće, a sada rade. Ako pred sebe stavljamo velike ciljeve, onda ćemo te ciljeve i ostvariti«, zaključila je na koncu razgovora dr. sc. Mirjana Dokmanović.