Arhiv tekstova
30.10.2015
Vaš pogled na Dane Balinta Vujkova
Stjepan Blažetin, profesor, Pečuh
Bogatstvo
Ove godine su organizirani i održani XIV. Dani Balinta Vujkova. Jasno su profilirani programi u koje su uključeni i djeca, imamo multimedijalnu večer, a ono što je, barem s mog stajališta najvažnije, postoji i stručno-znanstveni skup. Ove godine se okupilo dvadesetak znanstvenika i mislim da je vrlo dobro što se uglavnom koncentriramo na teme vezane za ovdašnje Hrvate bez obzira jesu li sudionici iz Mađarske, Hrvatske ili nekih drugih zemalja kao što je znalo biti prijašnjih godina, recimo predavači iz Austrije. Važno je da se hrvatska književnost pa i sveukupna kultura ovdašnja tematizira, a za takvu tematizaciju ovakav skup je odličan i ja bi samo htio čestitati organizatorima i želim da se ova lijepa tradicija nastavi. Ove godine predstavljen je Zbornik radova s prethodnih dvaju Dana Balinta Vujkova. Raduje me što su radovi izloženi na ovim stručnim skupovima sada dostupni javnosti i struci. To daje još jednu kvalitetu Danima Balinta Vujkova što je izuzetno važno za sustavnije promišljanje kulture, a osobito hrvatske književnosti u dijaspori.
Za mene su Dani Balinta Vujkova s jedne strane stručno-znanstveni susreti, s druge strane susret s dragim ljudima s kojima godinama surađujemo i prilika da se postojeća poznanstva njeguju, da se dogovore novi načini suradnje, novi programi i da se upoznaju novi ljudi te da se ona misija koju ovdašnji organizatori Hrvatska čitaonica, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata na neki način proširi i dalje. Da nema ovakvih susreta sigurno bi bili puno siromašniji.
B. I.
Božica Zoko, književnica, Gradište
Fascinantna raznolikost
Na Danima Balinta Vujkova sam drugi put, a manifestacija mi se čini fascinantnom. S obzirom da je u pitanju manifestacija koja se bavi književnošću Hrvata, a imajući u vidu postotak ove nacionalne zajednice u Subotici, Dani imaju velik broj i sudionika i posjetitelja. Impresionira i raznolikost programa. Od prezentacije znanstvenih dostignuća i istraživanja do slikovnica, odnosno programa namijenjenih djeci. To je jedan sustavan pogled na književnost, briga koja ide od djetinjstva. Stoga me čudi kako u Hrvatskoj ne postoji institucionalna potpora takvoj aktivnosti i produkciji. Do knjiga vojvođanskih Hrvata u Hrvatskoj se teško može doći. Neka od institucija u Hrvatskoj bi trebala otkupljivati te knjige i distribuirati ih u knjižnice po Hrvatskoj. To je prvi uvjet da se netko uopće upozna sa specifičnostima produkcije ovdašnjih Hrvata – tematikom, jezikom... Vjerujem da bi se u slučaju dostupnosti tih knjiga pronašli i čitatelji, kritičari koji će to prikazati. Svaka knjiga ima svoju sudbinu. Ja sam tu bila prije dvije godine i dobila osam knjiga iz ovdašnje produkcije. Napisala sam njihove prikaze i to objavila u različitim književnim časopisima u Hrvatskoj. Mislim da bi i drugi, koji se u Hrvatskoj bave knjigom, to trebali učiniti. Hrvatska književnost u Vojvodini bi trebala imati institucionalnu potporu u Hrvatskoj, to bi trebala biti dužnost hrvatske države. Ovdašnje stvaralaštvo zaslužuje mnogo više pozornosti, poznavanja, navođenja, pa i priznavanja. Jer to je sve hrvatska književnost, granica tu ništa ne znači.
D. B. P.
Grgo Bačlija, odvjetnik u mirovini, Subotica
Organizirati gostovanja
Osobno sam poznavao Balinta Vujkova i Matiju Poljakovića s kojima sam se svakoga tjedna družio, i na tim našim sjedeljkama smo znali raspravljati o brojnim aspektima očuvanja naše kulturne baštine. Drago mi je što se Danima Balinta Vujkova nastavlja njegovim putom. Sugerirao bih tiskanje njegovih sabrana djela i da se svake godine barem jedno njegovo djelo ponovno objavi. Manifestacija bi se mogla proširiti na više dana, a u sklopu njih organizirati određene književne oglede i radionice. Uz goste iz Mađarske i Hrvatske, što se već godinama provodi, možda bi trebalo uključiti i predstavnike karaševskih Hrvata, jer to su prostori gdje je Vujkov u svojim sakupljačkim pohodima prolazio i bilježio blago našeg naroda. Također, trebalo bi više iskoristiti lijepi prostor čitaonice Bele Gabrića za brojnije susrete književnika i drugih kulturnih poslenika. Izravno to nema veze s Danima Balinta Vujkova, ali tako bi se posredno stvarala dobra podloga za buduće programe ove manifestacije, a imao bi se i znatno veći uvid u stvaralaštvo Hrvata s ovih prostora. Ne samo na pitanju književnosti, nego se treba posvetiti pažnje i publicistici, jer širina ove manifestacije dopušta prostora za razvijanje i drugih oblika pisane aktivnosti. Trebalo bi pojačati i suradnju sa susjednom Hrvatskom i Mađarskom, organizirati gostovanja u Budimpešti, Pečuhu, Baji, Zagrebu, Vukovaru i prezentirati bogatstvo naše literarne baštine, jer sve su to mjesta gdje je i Balint Vujkov često odlazio. Koliko znam ima jo dosta neobrađene građe, pa bi se i tome trebalo u budućnosti posvetiti, ali bez intervencija u njenu autentičnost.
D. P.
