Arhiv tekstova
16.10.2015
Život u gradu i selu – razlike, prednosti i mane
Zvonimir Kujundžić, taksist, Subotica
Preferiram grad
Mogu reći kako je naša obitelj uspjela, u određenom smislu, spojiti obje opcije iz vašeg pitanja – i grad i selo. Naime, živimo u gradu, imamo kuću blizu centra grada. Međutim, imamo i plac na izlazu iz grada, parcelu od 2.000 četvornih metara, gdje proizvodimo hranu za našu obitelj – povrće, voće, a imamo i kokoši. Ta količina hrane je dovoljna za naše osnovne potrebe. Osim što dobro dođe kao razonoda te podrazumijeva boravak na svježem zraku, to što sami proizvodimo hranu osigurava nam da ujedno i jedemo zdravije. Vjerujem da je upravo ova stavka velika prednost života na selu. Na selu je u tom smislu, takoreći, sve pri ruci. Ukoliko imate bašču možete proizvoditi hranu koja je zdravija od one koja se kupuje u marketima. Prednost sela je svakako ekološki čistije i mirnije okruženje, time i mirniji život koji se tamo vodi. Tu bih spomenuo i bliskost među ljudima, koji češće pomažu jedni drugima kada je to potrebno. U gradu ima i toga, ali manje, jer svi jure kako bi osigurali materijalnu egzistenciju. S druge strane, prednost grada je što su sve veće ustanove i institucije tu – od strukovnih i visokih škola, preko bolnice, do muzeja, knjižnica i slično. To vam je dostupnije ako živite u gradu, a što je od posebne važnosti ukoliko imate djecu, u smislu njihovih izvannastavnih aktivnosti – sport, glazbena škola i dr. Tu je selo, da tako kažem, hendikepirano, posebice ako uzmemo u obzir prijevoz, primjerice vikendom i slično. Ukoliko bih morao birati između ove dvije opcije, izabrao bih živjeti u gradu.
D. B. P.
Mira Tumbas,
profesorica , Tavankut
Posebno bogatstvo
Otići iz sela i živjeti u gradu ili ostati u selu, ili se pak preseliti u selo, pitaju se mnogi. Nekada sam i ja sebi postavljala ovo pitanje. Odluka je bila na strani sela. Možda djeluje teško, međutim ipak je posebno lijepo. Putovati 16 ili 20 km nije nikakav problem, jer u većim gradovima ljudi i dulje putuju do svog radnog mjesta, škole, fakulteta... Nakon napornog radnog dana godi mi doći kući, gdje sam okružena mirom i tišinom. Doista, kada živite na selu nemate potrebu ići vikendom negdje na odmor, pa čak ni na ljetovanje. U selu se ljudi međusobno poznaju, znaju koje je čije dijete, pa su, mogu slobodno reći, i djeca sretnija i sigurnija, samostalnija, nije potrebno stalno ih voziti na aktivnosti, mogu se igrati sa svojim vršnjacima koliko god žele. Nedostatak života na selu je što gradski »oci« ne razumiju potrebu da se djeci osigura lakši odlazak do grada u vidu besplatne karte, kako bi mogli ravnopravno koristiti mnogobrojne aktivnosti. Također, obično mnogima nije važno je li na selu dovoljno kvalitetna voda, ima li liječnika, ima li banke, postoje li nogostupi, biciklističke staze... Ono što se podrazumijeva normalnim životnim uvjetima u gradu kao da se ne podrazumijeva za selo. Svi govore kako treba selo održati, jer netko mora i proizvoditi hranu, ali s druge strane teško se odriču dijela kolača kako bi i na selu uvjeti života bili pristojni. I kada sve ovo nabrojim i dalje smatram da je posebno bogatstvo živjeti na selu, jer će vas svatko pozdraviti, pitati kako ste, ako treba i pomoći.
I.D.
Danijel Kovačević,
poljoprivrednik, Mala Bosna
Sirotinja, i u gradu i na selu
Prednosti i nedostataka ima i život u gradu i na selu. Prednosti života u gradu su prohodne ceste, uvedena kanalizacija, uredna opskrba električnom energijom... Sve je blizu i sve je dostupno. S druge strane, najveći problem u gradu je što ulice više nisu sigurne kao što su nekoć bile. Ali, sve ono što je pogodnost života u gradu na selu je problem: neuredna opskrba električnom energijom, nepostojanje odgovarajuće opskrbe vodom... Naravno, najveći problem ljudi koji žive na salašima često su neprohodni putovi. Kada se pogleda kako sela izgledaju u razvijenom svijetu, to je u odnosu na nas neusporedivo. Primjerice, kada su prije dvije godine bile snježne mećave, određeni dijelovi Male Bosne u potpunosti su bili zavijani i odsječeni od svijeta i, nakon našeg obraćanja, čak i nekoliko dana poslije toga odgovor nadležnih bio je da je prioritet pročišćavanje auto-cesta i glavnih putova. Zapravo, za lokalne putove nije bilo niti sredstava niti odgovarajuće mehanizacije. Zbog toga smo se sami organizirali i čistili putove. To je ogroman problem i za stare ljude i za obitelji s djecom. Isto je i kada je kiša. U razvijenom svijetu, međutim, ljudi koji si žele priuštiti najluksuzniji život odlaze na selo. Kod nas, međutim, sirotinja u najvećem broju živi i u gradu i na selu, jer imaju loš standard. I ja sam iz grada otišao na selo, ali samo zbog toga što mi je cilj bio da proširim svoju farmu svinja. Dakle, kod mene nije riječ o tome da želim živjeti luksuzno nego, jednostavno, da mogu koliko-toliko normalno raditi.
Z. R.
