Arhiv tekstova

Europski dan donora obilježava se druge subote u listopadu, a ove je godine taj dan obilježen 10. listopada. Bila je to prigoda da barem jedan dan tema u medijima (čast iznimkama) bude donorstvo organa i transplantacija. A razloga da se o ovoj temi govori više i češće itekako ima, jer Srbija još uvijek nema dovoljno davatelja, a na listama za transplantaciju i dalje je na stotine pacijenata kojima je to jedina nada za život. Sasvim je drugačiji primjer Hrvatska, koja je uspjela postati vodeća zemlja po donorstvu organa. U prošloj je godini imala 35,1 donora na milijun stanovnika  i vodeća je zemlja u svijetu, ali ne samo po broju donora organa već i po broju transplantiranih bubrega i jetra. S druge strane Srbija ima tek oko pet donora na milijun stanovnika (podaci se kreću od 3,5 do pet donora), pa i ne čudi što je na samom začelju europske ljestvice po broju donora. Na listi čekanja za novi bubreg u Hrvatskoj je oko stotinjak pacijenata, dok samo u Vojvodini ta brojka dostiže 130.  

 

ZA DESETLJEĆE VELIKI POMACI

 

Naš sugovornik iz Hrvatske donorske mreže dr. Nikola Žgrablič, koji se nalazi na čelu ove udruge, ističe kako je Hrvatska 2014. godine imala najveću stopu darivanja organa u svijetu, a istovremeno je bila prva po broju transplantiranih bubrega i jetra na milijun stanovnika. »To je rezultat dugogodišnjeg rada Ministarstva zdravlja, Hrvatske donorske mreže i svih liječnika uključenih u transplantacijski program. Poduzete su brojne akcije u javnosti, kako bi se stvorio pozitivan stav prema doniranju organa, pa je tako danas u Hrvatskoj stopa pristanaka obitelji na doniranje organa oko 85 posto. Važna je bila i edukacija transplantacijskih koordinatora, ključnih ljudi transplantacijskog procesa, zaduženih za pronalaženje donora. Uložena su velika novčana sredstva u infrastrukturu cijele organizacije i to je za desetak godina počelo davati rezultate. Prijelomna je bila 2007. godina kada je Hrvatska ušla u Eurotransplant, a prihvaćanjem njihovih visokih standarda dobili smo sve preduvjete da postanemo uspješna zemlja na ovom polju«, kaže Žgrablić. A taj višegodišnji rad može se ilustrirati podatkom kako je Hrvatska 2010. godine imala 28 donora na milijun stanovnika i da se nalazila na trećem mjestu iza Španjolske i Portugala. Četiri godine kasnije bila je ispred Španjolske čiji je model korišten i u Hrvatskoj. Po mišljenju našeg sugovornika najvažnija je politička volja da se u jednoj zemlji stvari promijene. Potom treba organizirati i educirati koordinatore i osvijestiti stanovništvo. Tada će pasti i predrasude, koje uvijek postoje. Sve važne religije svijeta podupiru doniranje organa, pa tako i kršćanstvo. 

Ono što je specifikum Hrvatske je i Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja. U jednom od članaka tog zakona stoji kako se »organi s umrle osobe smiju uzeti radi presađivanja samo ako se darovatelj za života nije u pisanom obliku protivio darovanju.« »Zakonska je regulativa iznimno bitna, a opcija pretpostavljenog pristanka o kome govorite u Hrvatskoj favorizira doniranje organa. Takav zakon je Hrvatska preuzela iz bivše Jugoslavije i malo ga uskladila s modernijim zakonskim rješenjima, ali bit je ista. Mislim kako je šteta da je Srbija takav zakon promijenila u opciju informiranog pristanka, kao i sve ostale zemlje proizašle iz bivše države. Statistički, sve zemlje s pretpostavljenim pristankom imaju veću stopu doniranja organa od onih drugih«, kaže dr. Žgrablić i dodaje kako su liste čekanja na transplantaciju posljednjih godina u Hrvatskoj znatno smanjene. Tako je prije desetak godina na bubreg čekalo gotovo 600 pacijenata, a danas ih je oko 100. Na jetra čeka oko 70, a srce tridesetak pacijenata. Godišnje se obavi oko 200 transplantacija bubrega, 100 jetra i oko 35 srca.

 

DONORI HEROJI

 

Podaci o broju transplantacija u Srbiji potpuno su drugačiji. Tako su ove godine obavljene samo  22 transplantacije bubrega, četiri transplantacije jetra i pet transplantacija srca. Kako je prilikom obilježavanja Europskog dana donora istaknuo Nenad Milojičić, ravnatelj Uprave za biomedicinu Ministarstva zdravlja, Srbija je među posljednjim zemljama u Europi po broju donora i ove godine je imala svega 14 donora koji su dali organe. »Imamo između tri i četiri donora na milijun stanovnika, a da bismo zadovoljili naše potrebe trebali bismo imati 10 donora na milijun stanovnika. Zemlje s najrazvijenijim programom transplantacije imaju između 32 i 35 donora na milijun stanovnika, a vodeće su trenutačno Španjolska i Hrvatska«, kazao je Milojičić. Kako je donorstvo i transplantacija jedina oblast medicine koja zahtijeva aktivno sudjelovanje društva, broj donora može se povećati podizanjem svijesti građana o značaju doniranja organa. »Zablude i predrasude koje postoje mogu biti razlogom kočenja razvoja transplatacijske medicine. Nažalost, statistički podaci ne samo kod nas već i u svijetu pokazuju kako se na listama čekanja nalazi veliki broj pacijenata i samo deset posto onih s lista čekanja doživi transplantaciju. Nesreća ne bira i nikada se ne zna kome će takva vrsta liječenja biti potrebna, jer to sutra može biti svatko od nas«, kaže za Hrvatsku riječ dr. Jelica Alargić, koordinatorica projekta Budi donor, postani heroj Udruge transplantiranih pacijenata Pantransplant. Ona kaže kako se ništa ne događa preko noći, već je potrebna angažiranost prvo zdravstvenih djelatnika, institucija, poznatih ličnosti kako bi ova tema postala vidljiva i kako bi se kod građana razvio pozitivan stav o donorstvu. »Do sada je pokrenuto nekoliko kampanja, kako na razini Srbije, tako i Pokrajine, a kampanje su organizirale i udruge. To je dalo rezultata i sve veći broj ljudi, naročito mladih, podržava transplantaciju i donorstvo organa. Na inicijativu transplaniranih pacijenata Vojvodine Pantransplant i  Udruge roditelja transplantirane djece, pokrenuta je prošle godine kampanja Budi donor postani heroj, kojoj se pridružilo četrdesetak nevladinih organizacija koje se bave različitom tematikom, ali koje su se udružile i građanima pokazale kako prioritet jest ljudski život i njegovo spasavanje. Naš cilj je informirati građane i navesti ih da razmišljaju o ovoj temi, jer bez obzira ima li netko potpisanu donorsku karticu ili ne, uvijek je obitelj ta od koje se traži suglasnost. Znači, donorska kartica predstavlja samo povod za razgovor i stvaranje pozitivnog stava, ali lakše će se bilo tko odlučiti kada se nađe u tom teškom trenutku, ukoliko ima potpisanu donorsku karticu«, kaže dr. Algarić i inzistira kako, kada se govori o potpisanim donorskim karticama, treba reći da su u pitanju potencijalni donori.

Jedan donor može spasiti od sedam do 25 života, jer se osim transplantacije organa rade i transplantacije tkiva. To dovoljno jasno govori koliki je značaj doniranja organa, tim prije ako se zna kako na transplantaciju čeka sve veći broj mladih ljudi. U Srbiji se rade transplantacije bubrega i jetra, a od prije nekoliko godina i transplantacija srca. U Kliničkom centru Vojvodine transplantacija bubrega radi se od 1986. godine, transplantacija jetra od 2008. godine, a transplantacija srca radi se u KC Srbije. U svijetu se osim toga rade i transplantacije pankreasa, pluća, crijeva.