Arhiv tekstova

Igor Čolak je 1988. godine na VTŠ FTN Novi Sad stekao zvanje elektroinženjera, a već 1990. godine počeo je raditi u elektroničkim medijima kao tehnički direktor. Sljedećih petnaest godina radi kao radijski i televizijski voditelj na mnogim radijskim i televizijskim postajama u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Kao dopisnik radio je za RTV Vojvodine i TV Super Subotica. Član je Udruženja novinara Srbije, a 2003. godine osniva svoju produkcijsku kuću Bubamara Production. 2013. godine osniva Srem film fest, temeljem čega u Splitu dobiva nagradu European Federation Tourist Pressa za doprinos razvoju turizma u Europi. Igor živi i radi u Srijemskoj Mitrovici, a autor je i više dokumetarnih i korporacijskih filmova. Ove je godine u Vrdniku održan treći po redu Međunarodni festival Srem film fest, pa je to bila prilika za razgovor s njim o samoj ideji osnutka ovog festivala, kao i o mogućnostima da se ekološkim temama utječe na svijest stanovništva o potrebi poštovanja i čuvanja prirode.

HR: Kako je potekla ideja o osnivanju Festivala dokumentarnog filma Srem film fest?

Ideja je potekla na festivalu koji se zove Jahorina film fest 2012. godine, kada sam radeći kronike za Televiziju Bosne i Hercegovine i Televiziju Republike Srpske shvatio u stvari što je suština ovakvog festivala. Osnova za razvoj turizma jest kulturno naslijeđe i ekološki interesantne destinacije s aspekta turizma. Nakon boravka na Jahorina film festu, kada sam došao u Srijem, shvatio sam kako Srijem ima iznimno veliki potencijal kada je u pitanju turizam, ali da se jako malo o tome zna. Malo o tome znaju potencijalni turisti, ali i mještani Srijema. Ja ću vas samo podsjetiti kako je prva zaštićena regija u svijetu Yellowstone park, za kojega skoro svi dobro znamo i kroz edukaciju, ali i kroz filmove, pa čak i kroz crtane filmove. A druga zaštićena regija u svijetu, a prva u Europi je Obedska bara. To ne znaju čak ni stanovnici Srijema koji žive na ovom podneblju zaštićene regije i mislim kako osim tog ekološkog blaga imamo iznimno veliko kulturno bogato naslijeđe. Zbog nedostatka publiciteta, zbog nedostatka i nedovoljno razvijenog turizma, nama su ekološki interesantne destinacije i kulturno naslijeđe uglavnom opterećenje na razini proračuna. A razvojem turizma, kulturno naslijeđe i sve ostalo što uz to ide, ne samo što će biti dovoljni sami za sebe nego će biti zamajac cijelog društva, moći će se izdržavati od toga, da se rade razna istraživanja, da se unapređuje zaštita, a isto će se tako i druge ljudske djelatnosti koje imaju veze s infrastrukturom, smještajem, hranom, moći realizirati.

HR: Gdje je održan prvi Srem film fest i koliko je bio uspješan?

Prvi Srem film fest je održan u Šimanovcima u kompleksu Europa i tada smo shvatili, sudeći po medijskoj potpori, s obzirom da se radilo o jako mladom festivalu, da smo uspjeli. Potporu smo dobili i od Republike, Pokrajine i lokalne samouprave, mada ne u dovoljno ozbiljnoj i dobroj mjeri, ali ipak su razumjeli. Tada nam je nedostajalo još sredstava da bismo podignuli razinu festivala. Jer, festival se može organizirati na različitim razinama i pitanje je njegove učinkovitosti. Skup festival ne mora značiti da je skup ako umije svoju svrhu i misiju obaviti u potpunoj mjeri, onda nije skup. A ako imate festival koji je jeftin, a apsolutno bez ikakvih rezultata, onda je skup. Tako smo se iz tog razloga odlučili za ovu percepciju.

HR: Na festivalu je bio veliki broj zemalja sudionika, čak 35 zemalja s pet kontinenata. Je li vidljivo povećanje broja sudionika od kada je održan prvi festival u Šimanovcima?

I prošle je godine bio veliki broj sudionika. Međutim, ove se godine ne radi samo o porastu kvantiteta, nego kvalitete. U jednom smo trenutku bili izbornik festivala gospodin Vladimir Perović i ja u nedoumici, treba li povećavati broj filmova, s obzirom da je preko 300 filmova bilo prijavljeno, ili ići na kvalitetu. Odlučili smo se za drugu varijantu. Dakle, 35 zemalja je približno isti broj kao i prošle godine, ali smo se zadržali okvirno na 50-60 filmova s tim što smo podigli, sportski rečeno, ljestvicu puno više kako bismo imali što kvalitetnije filmove i da bismo što više zemalja predstavili. Mi smo osuđeni na produkcije manje razvijenih zemalja. Nismo ni svjesni koliko gledamo filmove iz koliko malo zemalja. Vjerujte mi da je vrlo interesantno gledati film iz Nigerije, iz Indonezije, Egipta, jer dobivamo drugačiji pogled na svijet, drugačiju sliku planeta nakon jednog ovakvog festivala i svi počinjemo razmišljati globalno. Ali, zaštita životnog okoliša doista jest globalna, kao i kulturno naslijeđe koje ima veliku vrijednost. Jer to više nije vlasništvo nekog društva, općine, države, nego je to vlasništvo civilizacije kompletne, ljudskog društva.

HR: Na ovaj način stvorila se i jako lijepa suradnja sa susjedima iz Republike Hrvatske, s hrvatskim dijelom Srijema, koji su i ove godine sudionici festivala. Kako je došlo do te suradnje i koliko je ona važna s obzirom da se festival osim u gradovima Srijema, održava i u nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj?

Suradnja sa susjedima iz Republike Hrvatske je jednostavno bila logična stvar. Ovaj je festival specifičan po tome što između ostalog pravi promidžbu i regije u kojoj se održava. Ovo je regija koja se prostire u dvjema državama, u Srbiji i u Hrvatskoj. Sama ekologija ne priznaje granice iz jednostavnog razloga što to nije nikako lokalna stvar, već globalna, a i kulturno naslijeđe koje je vrijedno nije više lokalna stvar već globalna. Tako da sam predložio suradnju Ivici Klemu, a on je na moje veliko iznenađenje u startu prepoznao suštinu festivala i jako me je to obradovalo. Ispoštovali su sve što smo se dogovorili, a obradovali su me i što su došli u Vrdnik na svečano otvorenje festivala. Isto tako imamo sjajnu podršku i u Iloku. A što se tiče Vukovara i Muzeja vučedolske kulture koji je osnovan prije samo nekoliko mjeseci, mislim kako sam dobio potporu kada sam se pojavio tamo nakon svih pregovora i kada sam se našao na lokalitetu pokraj Muzeja, gdje sam promatrao iskapanja. Tada je ravnateljica pitala tko sam i mislim da je tog trenutka »kliknula« ta suradnja, jer se to i njoj jako svidjelo. I na moj prijedlog pristala je da u Muzej vučedolske kulture dovedem goste festivala iz 35 zemalja, što joj se jako svidjelo.

Trenutačno u okviru UNESKO Global Geoparks Networka postoji 111 priznatih geoparkova, od kojih je 64 u Europi. Činjenica je da Srbija nema ni jedan teritorij koji je partner s European Geoparks Networkom. Od susjednih zemalja Hrvatska ima jedan, Mađarska jedan, Rumunjska jedan i Slovenija dva. Temeljem raspoloživih saznanja i dokumentacije, zaključeno je kako treba pokrenuti aktivnosti na uspostavljanju Geoparka Đerdap i Geoparka Fruške gora. Cilj Srem film festa je između ostalog i promidžba geoparkova.

Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životnog okoliša je pokrenulo ideju za osnutak geoparkova Srbije. Trenutačno se radi o ideji Geoparka na lokaciji Fruške gore i ono što je mene obradovalo kada je u pitanju ovo ministarstvo i sama ideja geoparkova bilo je, bi li Srem film fest mogao promicati ideju geoparkova. Dobili smo potvrdan odgovor i smatram kako je to upravo potvrda dobrog kretanja Srem film festa, kada različite ideje, različite razine vlasti prepoznaju što Srem film fest može uraditi za dobrobit općeg društva. Geoparkovi su vrijednosti u okviru nekog zaštićenog teritorija. Tu se radi o klisurama, o vodopadima itd. A krajnji cilj je zaštita geoparkova pod UNESKO-om, što je velika stvar.

HR: Veći dio života radili ste kao radijski i televizijski voditelj. Bilo bi zanimljivo da nam ispričate kako ste se tijekom svoje profesije našli u sferi dokumentarnog filma i jednostavno da nam objasnite sponu tih dviju stvari u vašoj profesiji.

Ja sam elektroinženjer po struci, ali sam radio kao tehnički direktor u elektroničkim medijima, a vremenom su me zbog mog glasa angažirali da radim za radio i televiziju, točnije za petnaestak televizija u regiji. Novinarski prilog ili neka novinarska forma nema toliko veliku snagu kao što je recimo jedan festival, jedan dokumentarni film. Ima trenutačnu uporabu i vrlo malo novinarskih priloga ima neku dužu, produženu svrhu. Ovo što radim na Srem film festu je jedan smjer kretanja čovječanstva kojem sam se ja slobodno mogu reći pridružio i tom kretanju ljudi koji postaju svjesni da je ovo jedan jedini naš planet, da su svi ljudi jednaki, da su univerzalne vrijednosti – univerzalne vrijednosti, da je turizam šansa nas koji nismo razvijeni, i da na neki način dođemo na neku granu koja osigurava pristojan život, a pri tom radimo pozitivne i humane stvari.