Arhiv tekstova
18.04.2003
Kino prijedlog tjedna
Daleko od raja
Far from Heaven
Uloge: Julianne Moore, Dennis Quaid, Dennis Haysbert
Scenarij i režija: Todd Haynes
Radnja filma započinje 1957. godine u Hartfordu, gradiću u državi Connecticut. Frank Whitaker (Dennis Quaid) je uspješni direktor marketinške tvrtke, a njegova prekrasna supruga Cathy (Julianna Moore) toliko popularna među lokalnom elitom da stalno gostuje u društvenoj rubrici lokalnih novina. S obzirom da je njihovo dvoje djece premalo da bi ih mogao zanimati rock’n’roll, beat poezija, ili neki drugi oblici društvenog bunta, Whitakerovi se čine oličenjem američkog sna. No, ta idila ima tamnu stranu, s obzirom da Frank sve više pije, sve manje vremena provodi kod kuće, a prestao je i sa svojom suprugom dijeliti krevet. Cathy će ubrzo otkriti razlog za to kada mu odnese večeru u ured i tamo ga zatekne u zagrljaju sa drugim muškarcem. Cathy je šokirana, zgađena i povrijeđena, a Frank s vremenom, frustriran neuspješnim pokušajima da izliječi svoj »problem«, postaje nasilan. Cathy stoga utjehu sve više počinje pronalaziti u društvu Raymonda Deagana (Dennis Haysbert), skromnog vrtlara koji je sve više fascinira svojom erudicijom i zdravim odnosom prema životu. Cathy s vremenom postaje svjesna da prema Deaganu gaji nešto više od prijateljskih osjećaja, ali je problem u tome što je on crne boje kože, a čak i u navodno emancipiranom sjevernjačkom gradiću svaka veza crnog muškarca i bijele žene predstavlja potencijalni skandal. Superiornost filma »Daleko od raja« je što svim temama prilazi gotovo onako kao što bi to učinili filmaši 50-ih godina - i da nema po koje psovke, ne bi bilo ničega što bi moglo sugerirati da film nije snimljen prije pola stoljeća. Rječnik je autentičan, scenografija i kostimografija vjerno rekonstruiraju sve detalje iz tog razdoblja, a i Bernstein sa svojom glazbom upotpunjuje ugođaj. Julianne Moore, koja je u nastojanju da što bolje odgovara idealu američke supruge obojala kosu u plavo, savršeno glumi glavnu ulogu, dok se Dennis Quaid dobro snašao u atipičnoj i potencijalno nezahvalnoj ulozi nasilnog i licemjernog supruga. »Daleko od raja« predstavlja lijep primjer filmske vještine kakav se danas rijetko vidi u Hollywoodu, te će i te kako zaslužiti pažnju publike.
Sati
The Hours
Uloge: Nicole Kidman, Julianne Moore, Meryl Streep, Miranda Richardson, Toni Colette, Ed Harris
Režija: Stephen Daldry
Scenarij: David Hare
Radnja filma se temelji na romanu koji je i sam bio inspiriran klasičnim književnim djelom – »Gospođa Dalloway«, britanske književnice Virginie Woolf, poznate po feminističkim nazorima, sklonosti vlastitom spolu i tome što je život skončala od vlastite ruke. Film prati tri priče od koje je svaka svojevrsna mini-verzija »Gospođe Dalloway«. Svaka od tih priča je smještena u različite vremensko-prostorne koordinate. Godine 1923. se Virginia Woolf (Oscarom nagrađena Nicole Kidman) u gradiću Richmondu oporavlja od živčanog sloma i pokušaja samoubojstva te započinje pisati »Gospođu Dalloway«. Godine 1951. u Los Angelesu Laura Brown (Julianne Moore) živi naizgled idiličnim životom supruge i majke, ali je čitanje »Gospođe Dalloway« natjera da se osjeti sputanom i potraži bilo kakvu, pa i najdrastičniju moguću, alternativu takvom stanju stvari. Godine 2001. u New Yorku ugledna izdavačica Clarissa Vaughan (Meryl Streep) nema takvih problema, s obzirom da živi u skladnoj lezbijskoj vezi, ali će joj idilu pokvariti Richard Brown (Ed Harris), ugledni, ali i od AIDS-a oboljeli pjesnik, kojemu Clarissa pokušava prirediti zakusku.
Scenarist David Hare i redatelj Stephen Daldry su duboko uvjereni u to da su pronašli genijalni recept za postizanje sreće. Taj recept ne predstavlja ni novac, ni slava, pa čak ni iskrena ljubav i pažnja od strane bližnjih - sve to je bezvrijedno ako osoba nije u mogućnosti upustiti se u istopolnu vezu; jer, sve tri heroine filma - Woolf, Laura Brown i Clarissa Vaughan - žude za društvom istog spola; od njih je samo ova potonja to i postigla, i za razliku od njih, nije opterećena mentalnom bolešću i teskobnim frustracijama koje je dovode do granice samoubojstva. Možda će nekome ova teza biti intrigantna, ali ju je Daldry, koji je to već uradio u prethodnom oskarovcu, filmu »Billy Eliott«, pokazao sa povišenim smislom za suptilnost.
