Arhiv tekstova
09.10.2015
Život u gradu i selu – razlike, prednosti i mane
Marija Firanj, trgovinska tehničarka, Sombor
Salaš nema zamjenu
Ne bih mogla uspoređivati prednosti ili mane života u gradu i na selu, već prije prednosti ili mane života u gradu i na salašu, jer sam odrasla, a i danas živim u salaškom naselju Nenadić, koje je od Sombora udaljeno nekoliko kilometara. Rekla bih da i život u gradu i život na salašu imaju svoje i dobre i loše strane, ali ja uvijek prednost dajem životu na salašu. Živjeti na salašu značilo je putovati autobusom u školu od prvog razreda i tako do kraja srednje škole, bez obzira na vremenske uvjete. Ali sada kada se prisjetim tih godina, i nije bilo tako teško. Živjeti na salašu danas znači i putovati svakodnevno na posao, ali s obzirom na to da poduzeće u kome radim ima organizirani prijevoz, puno je jednostavnije. Za nas mlade ovdje u Nenadiću nema nikakvih sadržaja i mogućnosti za izlaske, ali smo mi jedno veliko složno društvo i nikada nije problem organizirati se i automobilima otići do Sombora.
Prednost života u gradu je u tome što je tamo sve dostupnije, kao što su trgovine, liječnici, ali ono što mi imamo na salašu je mir i tišina koji nemaju oni koji žive u gradu. Ovdje se živi mnogo opuštenije i mirnije. Naša prednost je i u tome što sami proizvedemo skoro sve što nam treba u našem kućanstvu. Ne moramo svaki dan ići u trgovinu, kao ljudi u gradu koji moraju kupovati sve. Ne samo da je ovako jeftinije, već i znamo da je ono što proizvodimo kvalitetno. Meni se sviđa život na salašu i nemam želju ovaj život jednog dana zamijeniti za onaj u gradu.
Z.V.
Biljana Jovković, profesorica povijesti, Šid
Ipak grad
Sigurno da grad i selo, kao sredine za život, imaju svojih prednosti i mana. Ipak mislim da grad ima više pozitivnih strana. Prije svega mislim da je, što se tiče školovanja, bolja situacija u gradu, gdje ima veći izbor srednjih škola, pa djeca ne moraju putovati sa sela i time dodatno opterećivati obiteljski proračun. U gradu uvijek ima nekih dešavanja: kina, premijera, predstava tržnih centara, trgovina... Sve je to na dohvat ruke u gradu, dok na selu ljudi nemaju veliki izbor pri kupovini određenih namirnica, osim malo u nekoj lokalnoj trgovini, ili ono što sami proizvedu. Opet, tko voli život na selu može sam nešto proizvesti i uzgojiti i time mnogo uštedjeti. Tko voli mirniju sredinu treba živjeti na selu, bez gradske vreve, gužvi, sirena, zagađenog zraka i definitivno manje stresa. U selu je manja sredina. Ljudi se međusobno stalno susreću i znaju puno toga jedni o drugima, pa nema niti privatnosti.
Ako se čovjek može priuštiti sebi neki stan, definitivno treba ostati u gradu zbog dostupnosti mnogih sadržaja, blizine škola, bolnica i drugih ustanova. A selo treba iskoristiti za vikend putovanja i omogućiti sebi pravi odmor bez gradske buke. To je moje mišljenje i vjerujem da ga dijele mnogi mladi ljudi kada bi bili u mogućnosti birati. Nažalost, želje su jedno, a realnost nešto sasvim drugo. Tako da se mnogi mladi zbog nemogućnosti zaposlenja u većem gradu, bez obzira na svoje želje, vraćaju u svoja rodna mjesta koja im pružaju manje mogućnosti.
S. D.
Vinko Andrašić, umirovljenik, Niš
I selo i grad
Rođen sam u Sonti, a od petnaeste godine živim u velikim gradovima – Sarajevu, Zagrebu, Nišu. Usporedbe su nezahvalne, i selo i grad danas imaju svoje prednosti, ali i nedostatke. Za svoje rodno mjesto emotivno sam jako vezan, pa koristim svaku prigodu za dolazak. Prije ratnih devedesetih, a i početkom ovoga stoljeća, živjelo se puno bezbrižnije, realne zarade bile su pristojnije. Tada sam dolazio češće, sa suprugom Maricom i sinom Stevanom. Danas bi to bilo preveliko opterećenje za kućni proračun. U Sonti se puno toga izmijenilo. Selo je opustjelo, puno je zapuštenih kuća, broj žitelja se smanjio za trećinu. Obilazeći prodavaonice vidim da je i skupoća evidentna. Za razliku od sela, mi u gradovima, osobito većim, redovitim praćenjem akcijskih prodaja svih vrsta artikala, najviše prehrambenih, možemo napraviti velike uštede u kućnom proračunu. Nažalost, zbog financijske krize, o kvaliteti kupljenoga baš i ne možemo voditi puno računa. U selu se puno toga što građani kupuju, proizvodi. O kvaliteti voća i povrća proizvedenog u vlastitom voćnjaku i vrtu, mesa životinja iz vlastitog dvorišta, izlišno je govoriti. Po svim ostalim segmentima života razlike između grada i sela sve su očitije. U Sonti je nekada društveni život bio na zavidnoj razini. Imali smo kino, organizirane su kazališne predstave i gostovanja zvijezda estrade, bilo je puno kulturnih manifestacija. Sada je sve nekako zamrlo. U gradu je navedeno i danas u ponudi, pa bar ponekad sebi priuštimo po koji sadržajniji izlazak.
K. P.
