Arhiv tekstova

Josip Hodak je privatni poduzetnik i bavi se grijanjem, vodovodom i klimatizacijom. Rođeni je Šiđanin i voli svoju sredinu i svoj grad. 

»Dva puta sam pokušao otići iz Šida, ali sam se uvijek vraćao i ne žalim zbog toga. Šid je mali, provincijski gradić, ali ima svoju dušu i to je to što me je zadržalo u njemu. Trenutačno je život u Šidu težak, jer je sva industrija zamrla, pa se teško snaći za posao.«

 

DRUŠTVENI I 

POLITIČKI ŽIVOT

 

»Jedan sam od osnivača Hrvatskog kulturnog društva Šid i njegov prvi predsjednik. Tu sam dužnost obnašao do kolovoza prošle godine kada mi je istekao mandat. Bio mi je veliki problem uskladiti obveze prema poslu i prema Društvu. Sada, kada nisam više predsjednik, mnogo mi je lakše, a osim obveza na poslu, vijećnik sam HNV-a, no i dalje sam u Upravnom odboru Hrvatskog kulturnog društva u Šidu, te i dalje sudjelujem u aktivnostima Društva.«

Upitali smo ga kako sve obveze usklađuje s obzirom  na to da mu je posao većim dijelom na terenu, ili terenski i putuje li mnogo.

»Priroda mog posla je takva da sam često na terenu, a moja tvrtka je obavljala poslove od Subotice do Kraljeva. Ali to me nikada nije spriječilo da putujem i sa šidskim društvom. Folklor našeg društva iza sebe ima oko 60 nastupa. To su uglavnom bila gostovanja po Vojvodini i Slavoniji. Uvijek se rado odazivam na pozive da pomognem u prijevozu folkloraša, a to sam činio i kao predsjednik. Ta me putovanja raduju jer se lijepo družimo, upoznajemo nove ljude i ostvarujemo kontakte.«

Hodak dodaje da u udruzi nema nekih konkretih zaduženja, ali je i dalje aktivan u obavljanju zadataka koji su dogovoreni na Upravnom odboru.

»Naše društvo broji oko 200 članova, od toga je aktivno oko 70. Kroz svoje dvije skupine, dječju i skupinu odraslih, najbrojnija je folklorna sekcija. Ona je dala i najviše rezultata. Ova sekcija je pod vodstvom gospođe Dubravke Čikarić, dva puta je sudjelovala na Pokrajinskoj smotri folklora. U folklornim sekcijama su angažirani mladi i djeca. Kroz našu tamburašku sekciju je do sada prošlo dosta članova, trenutačni sastav je većina starijih. Ali u školi tambure uglavnom su mladi, i ako ustraju imamo svijetlu budućnost. U društvu je vrlo aktivna i sekcija za vez i ručne radove pod nazivom Šokice. One su nam napravile gotovo sve nošnje koje posjedujemo, idu na sve nastupe folklora i oblače i dotjeruju igrače te vode brigu o nošnjama, a isto tako na mnogim manifestacijama su prikazale svoje rukotvorine: vez, zlatovez, štrikanje itd. Kroz aktivnosti Književnog kluba pokušavamo prikazati djela hrvatskih pisaca s naših prostora, od Ise Velikanovića, Julija Benešića, Ilije Okrugića do naše bake Anice koja i danas piše o svom rodnom Gibarcu. Organizirali smo i dvije uspješne slikarske kolonije.«

 

OBITELJSKI ŽIVOT, HOBI, SLOBODNO VRIJEME

 

»Sretno sam oženjen suprugom Marijom, u braku smo od 1984. godine i imamo dvije kćeri, Anu i Kseniju, na koje sam veoma ponosan. Obje su završile fakultete u Zagrebu, Ana teologiju, a Ksenija informatiku i računarstvo. Ana je pri kraju poslijediplomskog studija na Teološkom fakultetu u Zagrebu, a Ksenija se u Zagrebu zaposlila i tamo ostala. S obitelji, nažalost, provodim malo vremena, jer me priroda posla stalno odovodi od kuće. Kćerke su mi neudane, ali pripremamo svatove mlađoj kćeri Kseniji. U našoj obitelji nedjelja je dan za okupljanje. Nekada smo voljeli taj dan odlaziti na izlete, ali sada to sve rjeđe činimo.«

Josip živi u obiteljskoj kući i ima kućnog ljubimca, malog jazavičara Tea. Umiljat je, kako kaže, i uvijek ih razveseljava.

Još ponešto Josip dodaje na sve ovo. 

»Ja sam nekada bio strastveni ribolovac i radio-amater, sudjelovao sam na različitim natjecanjima i osvajao nagrade. Ali su me obveze na poslu vremenom odvojile od toga.«

Na pitanje o ostvarenim ili još nekim neostvarenim željama, Josip nam kaže da su mu djeca ostvarena želja, a neostvarena unuci, ali se nada da će i te želje biti ostvarene.

Iako mu supruga odlično kuha, on dijeli s nama ipak jedan njegov recept.

»Moja supruga odlično kuha, što se vidi po mom izgledu, ali ponekad je ja malo zamijenim i napravim roštilj, koji djeca posebno vole. Za ovu priliku ću vam odati tajni recept mojih pljeskavica.«