Arhiv tekstova

Krajem lipnja kombajni će u njive i počet će još jedna žetva pšenice. Prinosi će ove godine biti na nivou višegodišnjih prosjeka, što znači nešto iznad četiri tone po hektaru. Sve ostalo manje-više moglo bi se prepisati iz lanjskih vijesti. A to ostalo je zapravo i ono najvažnije – cijena. I pred početak ove žetve govori se o viškovima pšenice, a o cijeni šuti. Znaju već poljoprivrednici dobro taj scenarij, koji je priprava za ono što ih čeka pred sam početak žetve – cijena koje ne pokriva ni osnovna ulaganja u proizvodnju. Tako će, sva je prilika, biti i ovog ljeta, jer žitomlinske organizacije još nisu izašle s okvirnom cijenom, ali zato jesu sa zahtjevom za kreditiranje otkupa ovogodišnjeg roda, jer nemaju novca, ali i s informacijom da je lani izvezeno manje pšenice, pa se u novu žetvu ulazi sa znatnim zalihama. Indirektna je to poruka ratarima da se, na proizvodnji žita, zaradi ne nadaju niti ove godine.

 

ROD PROSJEČAN

            

Prema ocjeni stručnjaka žetva pšenice, koja je krajem prošlog tjedna bila u završnoj fazi nalivanja zrna, počet će u trećoj dekadi lipnja. 

»O očekivanim prinosima s više sigurnosti moći ćemo govoriti kada se završi nalivanje zrna. Važno je pomenuti nekoliko momenata koji su pratili ovogodišnju proizvodnju i koji će utjecati na konačan prinos. Prvo, sjetva je jesenas obavljena u nepovoljnim uvjetima i bez dobre mehanizacije tako da ju je bilo skoro nemoguće obaviti kvalitetno. Efekt te loše sjetve i kasnih rokova pratio nas je tijekom cijele vegetacije. Generalno, pšenica dosta dobro izgleda, ali nedostaje broj klasova i to može utjecati na to da prinos ne bude onakav kakav smo imali posljednje dvije-tri godine. Naravno, ima proizvođača koji su uspjeli i u optimalnom roku i kvalitetno pripremiti zemljište i na tim parcelama bit će i rekordnih prinosa, ali takvih će proizvođača biti malo. U ukupnoj ovogodišnjoj proizvodnji  očekuju se višegodišnji prosjeci, što je na razini Srbije 4,1 tona, a za Vojvodinu 4,5 tona po hektaru«, kazao je na Danu polja strnih žita u Somboru stručnjak za strna žita Instututa za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu dr. Novica Mladenov. 

Za razliku od prošle, ove godine nije bilo problema s bolestima, napose žutom hrđom koja je lani mučila ratare. Prof. dr. Stevan Maširević s novosadskog Poljoprivrednog fakulteta kaže da su proizvođači »naučili lekciju« i da su ove godine uložili u zaštitu, ne samo pšenice već i drugih kultura. 

Direktor Žita Srbije Vukosav Saković u izjavi danoj našem listu početkom ovog tjedna kaže da su posljednje kiše pogodovale pšenici. Žetva će početi ove godine nešto ranije i prvo na sjeveru Vojvodine. 

»Prinos na nivou cijele Srbije neće biti ispod četiri tone po hektaru, a koliko će biti iznad toga ovisit će o vremenskim uvjetima do žetve. Imajući u vidu da je posijano oko 600.000 hektara, s prinosom od četiri tone ukupna ovogodišnja proizvodnja bit će 2,4 milujuna tona. Uz to imamo prelazne zalihe od 350.000 tona«, kaže Saković.

 

UPITNA KVALITETA

             

Nesporno, pšenice će ove godine biti i za izvoz, ali koliko ćemo izvesti i po kojoj cijeni je priča za sebe. 

»Problem je što pšenicu ne odvajamo po kvalitativnim grupama, već svu skladištimo zajedno. To znači da na međunarodnom tržištu za izmiješanu pšenicu dobijamo nižu cijenu. Sve dok to ne budemo riješili imat ćemo problem s prodajom naše pšenice, napose kada je rod u svijetu ili regiji dobar, a konkurencija na tržištu velika, kao što je to bio slučaj u godini koja je iza nas. Zato imamo i zalihe od 350.000 tona. Za domaće potrebe treba 1,5 milijuna tona, što znači da će oko 1,2 milijuna tona biti višak koji će trebati nekome prodati«, kaže Saković. 

Jedno od tržišta na koje se izvozi pšenica iz Srbije su zemlje u okruženju kojima se proda oko 350.000 tona pšenice i oko 250.000 tona brašna. Sve drugo mora se prodati drugim kupcima. No, za razliku od prodaje zemljama u okruženju, koja ima neku svoju stalnost, prodaja na svjetskom tržištu ide mnogo teže. 

»Kada prodajemo pšenicu, pitaju nas koja je i kakve kvalitete, a mi kao zemlja nemamo izgrađenu robnu marku. Zato nam  prodaja i ne ide  lako, što je pokazala i godina iza nas. Da bi se tu nešto promijenilo, za početak treba sve sorte pšenice, a u ovoj državi ih je oko 50, podijeliti u kvalitativne grupe. Tako bi poljoprivrednici još u vrijeme kupovine sjemena znali što mogu očekivati od te proizvodnje. To bi pomoglo i proizvođačima i skladištarima, jer bi prema zasijanoj sorti već mogli  obavljati pripremne radnje za skladištenje pšenice prema kvalitetu. Ovako su proizvođači prepušteni sami sebi, a svatko svoju sortu najviše hvali i nema nijednog proizvođača, domaćeg ili stranog sjemena, koji ne trvdi da su njihove sorte izvanredne. Pod utjecajem i pristiskom reklame i propagande ratari se opredjeljuju za sorte koje kasnije na međunarodnom tržištu ne mogu proći kao dobre krušne sorte. Zato je naša pšenica jeftinija od, recimo, Mađarske, koja je uspjela izvršiti podjelu pšenice prema kvalitativnim grupama. I Hrvati su otišli korak ispred nas. Oni nemaju službene podjele, ali imaju napravljene klase sorti pšenice kojih se prema kodeksu pridržavaju«, kaže Saković i dodaje da, ukoliko želi izvesti više od milijun tona pšenice, to mora uraditi i Srbija.

To znači da bi se pšenica bolje kvalitete i bolje plaćala. Svaki postotak proteina ima svoju cijenu, što znači da danas proizvođači koji proizvode dobru pšenicu, zbog odsustva podjele po klasama, gube od 10 do 30 eura po toni.

              

VIŠKOVI OBARAJU 

CIJENU

 

I sada dolazimo do onog ključnog pitanja – cijene. 

»Rodit će manje nego lani, a sve je to posljedica suše. Ponadali smo se efektima ove posljednje kiše, ali onda je naglo zatoplilo, što opet nije dobro. Žita imam oko 80 jutara, očekujem rod od oko pet tona po hektaru. A cijena? Pa, kakva bude. Mi o tome ne odlučujemo. Prodat ću ono što moram, a nešto ću ostaviti za kupovinu gnojiva i kemije. Za nas bi prihvatljiva bila cijena oko 24-25 dinara za kilogram«, kaže poljoprivrednik Franjo Parčetić. 

No, tu će cijenu ratari samo priželjkivati, jer ono što se neslužbeno pominje ovih dana tek je 17 dinara po kilogramu. 

Govoriti ovog trenutka o cijeni pšenice nije zahvalno, jer je riječ o burzanskoj robi, a u narednih desetak dana mogu se desiti promjene na svetskom tržištu. 

»Uzeo bih sebi slobodu da kažem da će se domaća cijena za pravna lica formirati na nivou od 16 do 16, 50 dinara po kilogramu. Za poljoprivrednike s dodanim PDV-om ta cijena će biti između 17 i 18 dinara. To je maksimum koji se može očekivati u ovom trenutku. Naprosto tako je kada  imate višak koji je polovica ostvarene proizvodnje i kada taj višak niste prodali unaprijed. Postoji opasnost ukoliko nam izvoz ne bude išao nekim zamišljenim tempom da se cijena još dodatno obori«, smatra Saković.