19.06.2015
Objavljen roman Posliednji Gizdarev Ivana Antunovića
U povodu 200. obljetnice rođenja hrvatskog preporoditelja u Bačkoj Ivana Antunovića, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj zajednički su objavili roman Posliednji Gizdarev, Pripoviest, osnovana po Ivanu Antunovich bivšem uredniku »Bunjevačkih i šokačkih novinā«, objavio je portal zkvh.org.rs. Pristupivši mu više kao složenu kulturnopovijesnomu spomeniku nego kao dovršenom romanu, rukopis teksta je za tisak priredio izv. prof. dr. sc. Petar Vuković, a knjigu je uredio Tomislav Žigmanov. Roman je izišao u biblioteci Prinosi za istraživanje književne baštine, knj. 3, u nakladi od 500 primjeraka.
Osim samog romana na kraju knjige nalazi se Rječnik te Pogovor i Životopis što je također djelo priređivača dr. sc. Petra Vukovića.
Posliednji Gizdarev jedan je od tri Antunovićeva romana a dosad nije objavljen. Bavi se poročnim životom bunjevačkih plemića u Ugarskoj u prvoj polovini XIX. stoljeća te njihovom postupnom mađarizacijom. Rukopis ovog, kao i njemu srodnog romana Bariša Kitković, koji su nastali najvjerojatnije u drugoj polovini 1870-ih, danas se čuvaju u arhivi Katoličkoga društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović u Subotici. Kao i velik broj drugih Antunovićevih tekstova, i njegovi su romani pisani hrvatskim književnim jezikom druge polovine XIX. stoljeća, tj. varijetetom koji se u kroatistici naziva jezikom Zagrebačke filološke škole.
Kako navodi Matija Evetović u Životu i radu biskupa Ivana Antunovića, narodnog preporoditelja (Subotica, 1935.), »sačuvani rukopis romana Posliednji Gizdarev prepisao je Andrija Frank, učitelj iz Badljevine u Slavoniji; štoviše, u rukopisu su na tri mjesta sačuvani i njegovi komentari potpisani inicijalima Fr. i F. Frankov prijepis, koji je paginiran tako da je brojem označena svaka četvrta stranica, Antunović je naknadno osobno pregledao te je u njega vlastoručno unio izmjene: na nekim je mjestima dijelove prvotnoga teksta precrtao, dok je na drugima dodao nove tekstovne segmente.« U želji da se vjerno prikaže višeslojnost ovoga rukopisa, priređivač se potrudio donijeti tekst sa svim izmjenama i rekonstruirati rukopisni predložak u ovom, prvom tiskanom izdanju. Kao poseban dodatak romanu objavljuje se i osam stranica koje je Antunović naknadno izbacio iz prvotnoga teksta. One su uvezane na kraju sveska koji sadržava rukopis romana pa su zahvaljujući tomu i sačuvane.
Autor naslovnice i grafičkog oblikovanja unutarnjih stranica knjige je Darko Vuković. Tiskanje knjige pomoglo je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu.
Priredio: D. B. P.