Arhiv tekstova

Glede pokrajina Ustav  iz 2006. godine, osim što pokrajine nisu više »u skladu s posebnim nacionalnim, historijskim, kulturnim i drugim svojstvima njihovih područja«, ima i neke interesantne »novine« u odnosu na prethodni Ustav. Uzmimo, primjerice, članak 182, stavak 3: »Nove autonomne pokrajine mogu se osnivati, a već osnovane ukidati ili spajati po postupku predviđenom za promjenu Ustava. Prijedlog za osnivanje novih ili ukidanje, odnosno spajanje postojećih autonomnih pokrajina utvrđuju građani na referendumu, u skladu sa zakonom. Teritorij autonomnih pokrajina i uvjeti pod kojima se mogu promijeniti granice između autonomnih pokrajina određuju se zakonom. Teritorij autonomnih pokrajina ne može se mijenjati bez suglasnosti njenih građana izražene na referendumu, u skladu sa zakonom«  (Sve po zakonu, kao, primjerice, plaćanje odvodnjavanja s poplavljenih njiva). Ako razmišljamo laički, pošto su po Ustavu postojale dvije pokrajine, teoretski moglo se predložiti da se,  primjerice, ujedine pokrajine Vojvodina i Kosovo ili pak da se obje ukinu. Naravno, sve u skladu sa zakonom!

 

Financijska autonomija? 

 

Najinteresantnije je sljedeće poglavlje pod imenom Financijska autonomija autonomnih pokrajina. U članku 184 stoji: »Autonomna pokrajina ima izvorne prihode kojima financira svoje nadležnosti. Vrste i visina izvornih prihoda autonomnih pokrajina određuju se zakonom« (koji još nije donijet, prim. a.). Zakonom se određuje sudjelovanje autonomnih pokrajina u dijelu prihoda Republike Srbije (nema ni ovog zakona). Proračun APV iznosi najmanje 7 posto u odnosu na proračun Republike Srbije, s tim što se 3 posto od ovih 7 posto koristi za financiranje kapitalnih rashoda«. 

Ovaj član kaže sve što je »zakonodavac« mislio o »financijskoj autonomiji«, a to je mišljenje  u stilu izreke »može da bidne, ali ne mora da znači«, ili »evo tebi ništa, drži ga čvrsto«. S ovim članom se do današnjeg dana manipulira, neovisno od toga koja je partija na vlasti, jer je u javnosti ovo tumačeno da iz proračuna Republike Srbije treba izdvojiti »najmanje 7 posto« za Vojvodinu, što naprosto nije istina, jer da je namjera »zakonodavca« bila jasna, u Ustavu bi trebalo stajati ovako:  »Iz proračuna Republike Srbije obavezno se izdvaja najmanje 7 posto« (može i više, naravno ako se to propiše zakonom). Ako AP Vojvodina ima »financijsku samostalnost«, onda zašto »zakonodavac određuje« kako će pokrajine rasporediti svoja sredstva? Primjerice, za financiranje kapitalnih  investicija može se koristiti manje ili više od 3 posto, po potrebi pokrajine(a). Da je donijet zakon koliko AP treba uplaćivati u proračun RS, moglo bi se desiti da nakon uplate pokrajini ostaje za vlastiti proračun više sredstava od 7 posto! Znači, može biti i 10 posto u odnosu na republički. Hoće li to republička Vlada tolerirati ili će se morati uplatiti više u republički proračun itd. Do sada ni DS, kao niti koalicija SNS i SPS ovu očiglednu nelogičnost nisu uklonili (a imali su/imaju parlamentarnu većinu). Možemo se zapitati »zašto« (zapravo, možda svim partijama to tako odgovara).

»Pokrajina« Beograd

 

Aktualni Ustav ne kaže, ali u Republici Srbiji postoji još jedna »pokrajina«, a to je Beograd. 

Članak 189, stavak 5: »Položaj grada Beograda, glavnog grada Republike Srbije, uređuje se zakonom o glavnom gradu i statutom grada Beograda. Grad Beograd ima nadležnosti koje su Ustavom i zakonom povjerene općini i gradu, a zakonom o glavnom gradu mu se mogu povjeriti i druge nadležnosti«. 

Kao što vidite, proračun glavnog grada nije precizno određen u odnosu na republički, znači može biti »koliko je potrebno«. Duboko sam uvjeren da »pokrajina« Beograd ne može sama financirati megaprojekt Beograd na vodi. Hoće li mu pokrajina Vojvodina priskočit u pomoć (kao Srbima u Hrvatskoj preko Tesla banke)? Indirektno sigurno da, jer ono što je nesporno je da će republička Vlada financirati »projekt u interesu za cijelu republiku« a u taj proračun svi mi uplaćujemo.

Aktualni Ustav je svakako manjkav, jer dio »građanki i građana« otvoreno diskriminira. Naime, dio stanovništva  je obuhvaćeno raznim autonomijama, ali što je s populacijom ostatka RS? Oni nemaju svoju samoupravu (izabranu skupštinu), nemaju posebnim zakonom im dodijeljene vlastite izvorne prihode (osim one u općinama ili što im Vlada dodijeli), nije im određeno da 3 posto moraju ulagati u kapitalne investicije recimo u »obranu od bujičnih poplava« itd. Osobno se ne čudim što ovakav »nečešljan« tekst Ustava nije pušten na javnu raspravu. Uzgred, u Vojvodini nije ni prošao na referendumu. Sviđalo se to nama ili ne, zasad je ovaj Ustav važeći, ali ne trebamo gubiti nadu. Upravo smo dobili vijest da je »Akcijska grupa za pisanje novog ustava i reformu političkog sustava« održala svoj prvi sastanak. Proces je započet.