Arhiv tekstova

Trčanje u prirodi lijepa i je zdrava sportska aktivnost. Subotičanka Jelena Ademi od prošle godine počela se aktivno baviti ovom atletskom disciplinom i ubrzo su stigli i prvi zapaženiji rezultati. Kako sama kaže, postala je velikom zaljubljenicom u trčanje i svaku natjecateljsku priliku u zemlji ili bližem inozemstvu uvijek rado koristi.

 

Kada si se počela aktivno baviti natjecateljskim trčanjem?

S trčanjem sam se počela baviti u ožujku prošle godine jer sam osjećala potrebu za aktivnim bavljenjem sportom. Okušala sam se u nekoliko kolektivnih sportova s loptom (košarka, nogomet) i novi izbor je pao na trčanje. Počela sam s redovitim treninzima i zaljubila se u trčanje.

Koja je bila tvoja prva utrka?

Moja prva službena utrka je bio Apatinski polumaraton, u listopadu prošle godine i moram priznati kako mi je bilo jako teško istrčati je. Imala sam i osobnog tzv. pejsera Nikolu Kujundžića i uz njega sam uspjela stići do cilja u vremenu 2 sata i 2 minute.

Nedavno si istrčala jednu međunarodnu utrku na Plitvicama u Hrvatskoj. Kakvi su dojmovi?

Utrka je bila dosta teška i zahtijevna, ali bilo je lijepo. Na natjecateljskom programu su bili maraton, polumaraton (21,5 km) i utrka na 5.000 m, a ja sam sudjelovala na polumaratonskoj stazi.

Prošle godine si si oprobala na prvom Palićkom triatlonu. Kako si se snašla u kombinaciji plivanja, voženje bicikla i trčanja?

Triatlon je super stvar i vrlo mi se svidio, jer u jednom danu u par sati se mora dobro plivati i voziti bicikl, a nakon svega toga i postići što bolji rezultat u trčanju. Plivanje mi je malo slabije išlo, ali sam na biciklu i na koncu u trčanju popravila rezultat i osvojila treće mjesto u ženskoj konkurenciji.

Što za tebe predstavlja trčanje?

Uvijek je to jedna borba sa samim sobom i želiš izgurati do kraja, unatoč poteškoćama i krizama koje se uvijek javljaju. Ali baš tada treba biti jak, izgurati dalje i nastaviti sve do kraja. Osjećaj je neprocjenjiv i zbog njega uvijek uživam u svakoj novoj utrci koju istrčim.