Arhiv tekstova

Dvadesetdvogodišnja Goranka Amra Sopi rođena je u Dragašu, a najveći dio života proživjela je u Sonti. Potomak je slastičarske obitelji koja već nekoliko generacija živi u ovom mjestu. Kapetan je ŽRK Sonta i briljantna studentica Učiteljskog fakulteta u Somboru.

 

Od malih nogu u rukometu

 

Amra je zavoljela rukomet jako rano. Iako se u početku otac kategorički protivio njezinom aktivnom igranju, svojom upornošću je kod njega slomila okove teškoga tradicionalizma i otvorila novo poglavlje u obiteljskim odnosima. Već u petom razredu počela je s treninzima kod pokojnog Bore Narandžića, tada trenera juniorki RK Sonta. »Bila je to solidna generacija, trenirale smo redovito i od Bore smo puno naučile. Nismo bile uključene u juniorsku ligu, u našem rangu natjecanja nije postojala. Redovito smo igrale  na školskim natjecanjima i pokazivale sve što smo na treninzima naučile. I osobno sam puno napredovala, pa sam 2007. godine bila proglašena najboljom mladom rukometašicom općine Apatin. Toga ljeta sam sa još nekoliko mladih igračica priključena  seniorskoj ekipi. To mi je bilo veliko priznanje, redovito sam trenirala i puno naučila od trenera  Ivana Matića – Gibe. U početku nisam imala neku zamjetnu minutažu, ali sam s klupe pozorno pratila igru svojih iskusnijih suigračica, ali i protivnica, pa sam i na taj način ponešto naučila«, prisjeća se Amra. Na njenu veliku žalost, odlaskom većine iskusnih rukometašica  i sve katastrofalnijom materijalnom situacijom klub dolazi u vrlo tešku situaciju i zamrzava ligaške aktivnosti. U Treću ligu Srbije, skupina Srijem – Južna Bačka vraća se prije četiri godine. Amra je naprosto eksplodirala, u obnovljenoj ekipi postala jedna od najpouzdanijih igračica, a ubrzo preuzima i kapetansku vrpcu. »Ovo je za mene bilo nenadano priznanje, ali i nova obaveza. Od trenera Gorana Matića sam i na terenu i van terena imala potpunu podršku, ali isto tako i od suigračica. Najveći mi je uspjeh što sam brzo uspjela uspostaviti komunikaciju sa svima, jer smo se generacijski, ali i po stilu igre dosta razlikovale. Trener Matić je s nama uporno radio, nametao nam svima stil igre kojega je uporno gradio i mislim da smo uspjeli u tom segmentu. Danas smo u ligaškom natjecanju prepoznatljive po ogri sa čvrstom obranom i brzim kontrama, sa dosta igračica koje postižu zgoditke, tako da protivnice ne znaju kad i s koje strane prijeti opasnost. Sa svim suigračicama sam u korektnim odnosima, kako sa starijima, tako i s mlađima«, priča Amra. 

 

Škola i sport u planovima

 

Iako je zaljubljena u rukomet, Amri je na prvom mjestu obrazovanje. Briljantna je studentica Učiteljskog fakulteta u Somboru. U dosadašnjem studiranju zna za desetke i gdje koju devetku. Namjeravala se povući, privremeno ili trajno, vrijeme će pokazati, već u upravo završenoj sezoni, no, popustila je nagovoru trenera i suigračica i ostala je, ali osobno nije zadovoljna odigranom sezonom. »Dosta se razlikujem od dijela svojih suigračica, koje ne pridaju veliku važnost treninzima. Sve do prošle sezone dobrom organizacijom vremena uspijevala sam uskladiti treninge i obaveze u školi. Sad već imam previše obaveza, a i želim se potpuno posvetiti studiju. Glede životnih planova ne smišljam nešto veliko, samo bih se željela uposliti u struci koju volim i za koju se školujem. Od rujna ću biti na završnoj godini, pa mi slijedi diplomski, tako da najvjerojatnije neću imati vremena za treninge. Bez treninga ne volim igrati, ne želim u jednoj sezoni uništiti ono što sam stvarala godinama. Nadam se da ću se nakon diplomiranja vratiti omiljenom sportu o svojem klubu, pa ću i igrati sve dok mi to tjelesne mogućnosti dopuštaju«, Kaže Amra. I na koncu, nema dvojbe o lokacijama za koje je sentimentalno vrlo vezana. I rodni Dragaš i Sonta voli podjednako. »Sonta i Dragaš su mi podjednako draga mjesta. I u rodnom mjestu i u mjestu u kojem živim postoje ljudi koje jako cijenim, ljudi koji su znatno uticali na mene, na moje školovanje, jednom rječju na dosadašnji dio života. Ljeti volim otići na neko vrijeme u Dragaš, tamo su mi bake i djedovi, kod njih se najljepše odmorim od svega. S druge strane, u dobi odrastanja pokupila sam dio mentaliteta sonćanskih Šokaca i kad odem, jedva čekam da se vratim mojoj Sonti i mojim prijateljicama. A mislim da će mi najveće bogatstvo zauvijek ostati veze s mnogim dragim ljudima i u Dragašu i u Sonti«, završava priču Amra Sopi.