Arhiv tekstova

Snežana Đaković iz Srijemske Mitrovice nije, kako nam kaže, uposlena kao i mnogo ljudi danas. Po struci je učiteljica, no, nemoguće joj je naći posao u struci. Rad s djecom joj je i jedina neostvarena želja. Snežana je jedno vrijeme radila kao vjeroučiteljica, ali sada ni to više ne radi.

Što radi, čime se bavi, kako provodi vrijeme, pored kućanskih obveza i djece, priča nam: »Volim pjevati. Pjevam u katedralnom zboru u Srijemskoj Mitrovici od svoje mladosti i nikada mi nije žao odvojiti vrijeme za probe zbora. Što se hrvatskih udruga tiče, članica sam Hrvatskog kulturnog centra ‘Srijem’ – Hrvatski dom u Srijemskoj Mitrovici i vijećnica sam Hrvatskog nacionalnog vijeća. Nadam se da ću preko HNV-a, kao vijećnica, učiniti nešto dobro i korisno za svoj narod«, kaže Snežana.

 

SVE SE STIŽE

 

Snežana smatra da je ponekad teže biti kućanica nego biti uposlena u školi. »Iako sam samo kućanica, mislim da je to ponekad veća obveza nego raditi u školi. Najveći dio vremena provodim sa svojom obitelji, brinem o djeci, kući i dvorištu. Hvala Bogu financijski solidno živimo, ne bogato ali niti siromašno, jer suprug ima uspješan obrt.«

Nađe vremena za puno toga, jer kad čovjek hoće, kako i sama kaže, može se naći vrijeme za sve.

»Uvijek se nađe vremena za ono što čovjek želi. Često čujem od mlađih kako ne stižu ovo ili ono, ali kad čovjek dobro rasporedi svoje vrijeme sve se stiže«, kaže Snežana. 

U pogledu slobodnog vremena putovanja su nekada bila češća, kaže Snežana, a danas su ostala lijepa sjećanja: »Ne putuje se kao nekada. Iskreno, već neko vrijeme nisam išla na dulja putovanja. U najljepšem sjećanju ostala su mi putovanja u Zadar gdje sam se povezala s jednom obitelji koja je hodočastila u Mitrovicu.« Osjeća se ostvarenom u životu i veći dio želja je ostvarila.

 

O ženama u politici

 

»Žene u politici su kod nas, nažalost, rijetkost. Zadovoljna sam što se za izbore za HNV, uglavnom drži do europskih standarda o zastupljenosti žena, pa sam kao predstavnica svoje udruge i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini postala vijećnica. Ne znam da li bih mogla ocijeniti rad u HNV-u kao politički, jer ondje raspravljamo o stvarima koja se tiču naše zajednice – po pitanjima kulture, informiranja i obrazovanja. Da bismo te ciljeve ostvarili za našu zajednicu, politika se ne može zaobići.« 

 

Obitelj

 

»Živim u kući. Nisam prevelik ljubitelj kućnih mezimaca, ali volim brinuti o dvorištu i cvijeću u njemu. Udana sam, imam dva sina. Stariji sin Martin završava drugi razred osnovne škole, a mlađi Tomislav kreće u prvi razred. Martin pohađa hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, a tako će i Tomislav kad krene u školu. Važno je, vjerujem, da se djeca upoznaju sa svojom kulturom i poviješću, jer danas nismo više u prilici čuti o Hrvatskoj ili posjećivati Hrvatsku, kao što je to bilo prije devedesetih. Iako ima puno učenja, škola odlično ide, ali, kao i sva djeca u tim godinama, najviše se vole igrati vani, ili  kad kao obitelj odemo na neki izlet.«