Arhiv tekstova

Ako vam srce još uvijek radi bim-bam-bam ili slično, kao u godinama rane mladosti, dok čekate početak prikazivanja filma ili ako već na vaš način osjećate čaroliju kada se ugase svjetla u kino dvorani i krene projekcija pokretnih slika, onda ste pravi ljubitelj filma. Razloga za filmski bim-bam-bam naših srca ima, jer predstoji 22. po redu, Festival europskog filma na Paliću, jedan od rijetkih u svijetu sa 100 posto europskim sadržajem, a za izuzetan doprinos europskoj kinematografiji, nagradu Festivala  Aleksandar Lifka će dobiti i redatelj Želimir Žilnik.

Iako su njegovi filmovi bili zabranjivani u SFRJ, Žilnik sada ipak neće proći na ovome Festivalu kao kultni redatelj Rainer Werner Fassbinder u Cannesu, koji je neposredno prije svoje smrti, u svibnju 1982., pokušavao na Croazeti, na filmskom festivalu, ući na projekciju Herzogovog filma Fitzcarraldo.

»Nikada neću saznati što mu se vrzmalo po glavi dok sam gledao kako ga festivalski kerberi guraju niz stubište Grand Palaisa«, svjedoči novinar Bogdan Tirnanić u svojoj knjizi Coca-Cola art.

Tako ovdje stižemo i do dobrog starog pitanja – je li film umjetnost ili najčešće tek industrija, ili jedno i drugo? Filmovi su se stvarali i u odnosu prema državi i odnosu prema publici, a uvijek je bila prisutna borba za prevlast na tržištu, kako navodi jedan od najvažnijih britanskih producenata David Puttnam u svojoj knjizi Nedeklarirani rat. Za Amerikance je pretežito film industrijska djelatnost, dok su Europljani uglavnom zagovarali i zagovaraju umjetnički pristup, jer je dominantno mišljenje da bi u oblasti filmske produkcije, a spram američkih pravila igre, podvrgavanje logici slobodnog tržišta, snizilo kvalitetu filmskog prozvoda. Priča je veoma složena, jer se u današnje vrijeme, osim vertikalnog pristupa filmu, a što znači da je na vrhu proizvodnja, širi i horizontalni pristup, koji podrazumijeva veze sa srodnim medijima kakvi su prije svega televizija, ali i internet i diskografija.

Naravno, na svakom konzumentu proklamiranog demokratskog potencijala interneta postoji mogućnost izbalansiranog pregleda i izbora sadržaja, jer je jedan od ključnih trendova koji određuje razvoj interneta i modularnost, a što znači neovisno postojanje različitih elemenata,  a konzument može odlučivati o primjeni tih putanja u budućnosti, ako želi da se u nestruktuiranoj i beskonačnoj ponudi-bazi podatka, unutar istoga razvija vlastitu etiku i estetiku. Starim teorijskim alatima ne mogu se razumjeti sve nove globalne kulture, ali je možda prije Festivala ipak dovoljno da nam srce radi bim-bam-bum.