Arhiv tekstova

Antun Kovač sudionik je  mnogih programa koje organizira HKUD Vladimir Nazor, a i onda kada ne sudjeluje u programima tu je da pomogne oko organizacije. Ali ono što ga izdvaja jest to što je član tri Nazorove sekcije literarne, pjevačke i dramske. Zato je nekoliko puta tijekom tjedna na probama u Hrvatskom domu. Između dvije probe napravili smo ovaj razgovor. A počeo je u Kovačevom prepoznatljivom stilu. »Počeću sa jednom pitalicom: ‘Koja je razlika između tašte i Vegete?’ Kažu nema razlike, obadvi se mišu u sve. Ja nisam ni jedno ni drugo, možda štogod treće, možda ‘tri u jedan’. Član sam  tri sekcije, što mislim da niko nije i član sam Upravnog odbora društva i redakcijskog odbora Miroljuba. Ponosit sam na to, ali mi je žao što naše sekcije nemaju više članova«, kaže Kovač.

 

Pjevačka, dramska, literarna sekcija

  

»Mislim da ni u jednoj sekciji nisam ni najbolji ni najgori, već u zlatnoj sridini i time sam zadovoljan. U pivačkoj nema nikaki nagrada, a u literarnoj i dramskoj sam dobio po dvi nagrade, a objavio sam i dvi knjige. Pivački sekciju sam utemeljio, ali jedini ja iz te sekcije nisam dobio zahvalnicu. Nije mi stalo do tog parčeta papira, imam dosta zahvalnica, ali mi je krivo što  postoji, bez razloga, nikaka zavist ljubomora, (ne)vaspitanje. U dramskoj sekciji dobio sam dvije nagrade i to za uloge di sam  skoro pola teksta izminio i dodao svoj tekst. Mislim da je to presudilo, pa i to što što sam te uloge igrao na šokačkoj ikavici. Uloga pijanca mi nikako nije išla, ali sam se zato dobro snašao u ulozi boema. Tu ja ubacim malo igre, po neku pismu, bećarac i uspio sam da zabavim gledetelje«, kaže Kovač koji je i u ovom razgovoru inzistirao da njegove riječe prenesemo onako kako on govori – ikavicom. Razgovor nastavljamo o njegove dvije objavljene knjige pjesama –Na dvoru Pašinog Tune i Pisma, ljubav, vino i/kavica.

Obzirom na sva ova interesiranja pitamo našeg sugovornika za početke njegovog amaterskog bavljenja glazbom, glumom i pisanjem. Sjeća se da je pisati počeo u srednjoj školi u Subitici u četvrtom razredu i to šaljive tekstove za školski list Vrabac. Literarna sekcija bila je i prva sekcija čiji je postao član, a danas je njen pročelnik. Rešetari, Đeletovci, Gunja, Lira naiva, Panonski ljetopis zbornici su i knjige su u kojima su tiskane i Kovačeve pjesme.

Priča o glumi malo je drugačija, jer je drugovanje s kazališnim daskama napustio na kraju osnovne škole. »Najveći problemi su mi bili trema, stid i učenje teksta. No, kako su falili glumci u Nazorovoj dramskoj sekciji prihvatio sam poziv i postao njihov član«, kaže Kovač. No, nama je posebice bila zanimljiva priča o njegovim pjevačkim počecima. Bilo je to 60-tih godina prošlog stoljeća u Monoštoru ma natjecanju Mikrofon je vaš. »Jedne godine sam pivao pismu Ave Maria koju je na San Remu pivao Tony Dallara. Ja sam je pivao na talijanskom. Zamislite ti godina kada većina Monoštoraca nije bila dalje od Sombora, ja pivam na talijanskom ‘svetu pismu’ (tako su je protumačile starije žene), pa to je bila katastrofa. Mislim da sam dobio pljesak, kao što dobiju pisnici koji čitaju ove moderne, nerazumljive pisme«, sjeća se Kovač.

 

Aktivan umirovljenik

 

To što nekoliko puta tijekom tjedna po nekoliko sati provodi Hrvatskom domu ne pada mu teško. Dapače umirovljeniku koji živi u stanu ovakva aktivnost jedna je vrsta rekreacije. »U Hrvatskom sam skoro svako veče. Susrećemo se družimo se, putujemo. Nekada sam putovao po Europi, a sada je tih putovanja manje, ali zato rado sudjelujem sa našim sekcijama na gostovanjima u okolnim selima i Hrvatskoj. Kad nisam u »Nazoru« pišem, vježbam za dramsku i pivačku sekciju, družim se s prijateljima. Rekao bih da sam jedan angažirani umirovljenik, ali ne radim za novce«, priča naš sugovornik i dodaje da je jedna od njegovih redovitih aktivnosti i odlazak biciklom do Monoštora.

Pitamo ga i razmišlja li o trećoj knjizi, a on iskreno odgovara: »Zašto ne?«. Prva knjiga tiskana je 2009., druga 2014. godine, pa zašto poslije pet godina ne bi objavio i treću knjigu. U prve dvije knjige objavio je oko 120 pjesama. »Moje su pisme PHZ. To je skraćenica, a znači protesno, humoristično, zabavne. Ja ne mogu napisati pismu kako je čela sletila na ružu. Kod mene mora biti nešto konkretno, nešto što se dešavalo. Ako je motika to je kopanje, ako je more to je plavo more, a ne more ruža ili more ljudi. To se sviđa običnim ljudima i često mi se događa da neko iz gledališta traži papir sa koga sam čitao pismu«, riječi su Nazorovog glumca, pjevača i pjesnika, koji i narednih godina namjerava aktivno sudjelovati u radu ove tri sekcije. Priznaje najteže mu je na probama dramske sekcije, jer godine donose svoje pa se i tekst teže pamti, ali ipak putovanja i aplauzi gledatelja ono je što ga vuče na te »daske koje život znače«.

  

Putovanja

 

Kovač je u mirovinu otišao s radnog mjesta projektanta. Ured i radni stol bili su mu uvijek isti, samo se mijenjao naziv poduzeća u kome je radio. U neka bolja vremena rado je putovao i gotovo da nema zemlje Europe u kojoj nije bio. Zanimljivo je da je dio Europe prošao sa svojim renoom i to čuvenom »četvorkom«. Navika mi je bila da  svojim kolegama na poslu pošalje razglednicu s tih putovanja s nekim šaljivim tekstom. A prvo što bi ga pitali poslije povratka bilo je kuda ide sljedeće godine i što će im napisati. Većinu tekstova s tih razglednica prepisao je za sebe i kaže zanimljivo je danas pročitati što je prije nekoliko desetljeća pisao iz Kopenhagena ili Barcelone. Za razliku od većine turista koji u europskim metropolama traže kafić i trgovine Kovač vrijeme koristi za obilazak i to pješice, a nekada te šetnje traju satima i duge su kilometre i kilometre. »Volim vidjeti vidim bulevare, tornjeve, fontane, parkove, fasade, trgove...«, kaže Kovač. U vrijeme našeg razgovora spremao se na višednevni obilazak zemalja Beneluxa. Koje je sve znamenitosti obišao vidjeli smo na fotografijama poslije njegovog povratka.