Arhiv tekstova
02.10.2015
Kako komentirate aktualne hrvatsko-srpske odnose u kontekstu izbjegličke krize?
Davor Marko, medijski analitičar
Napisi bez javne osude
Hrvatski premijer Zoran Milanović, u susret novim izborima, odlučio je pokazati mišiće svom kolegi iz Srbije, na momente djelujući bahato. Kolega premijer Aleksandar Vučić jedva je tako nešto dočekao. Karizmu i potporu koju zasniva na aferama, skandalima, pseudoprojektima i medijskoj manipulaciji, Vučić je dodatno »napumpao« tijekom prepucavanja s Milanovićem. Taktika već oprobana – dok Vučić »ćuti kao zaliven«, glasno progovaraju njemu naklonjeni tabloidi, neprofesionalno bi ih i bilo nazivati medijima. Već dobro uhodana matrica – upiranje prstom u druge kao ključne neprijatelje srpskog naroda, beskrupulozno korištenje jezika mržnje, potpirivanje netrpeljivosti i jasno stigmatiziranje, nešto je po čemu je dnevnik Informer odavno poznat. Zabrinjavajuće je što su se Informeru ovoga puta u medijskoj borbi protiv ‘ustaških’ metoda socijaldemokrata Milanovića i etničkog Srbina Ostojića, inače hrvatskog ministra policije, priključila većina dnevnih novina. Još više brine što nije bilo javne osude ovakvog pisanja, etiketiranja, korištenog jezika. O sankcijama da ne pričamo. Koliko god to na prvi pogled zvučalo nevjerojatno, ali Milanoviću i njegovoj partiji ovakvo pisanje ide u prilog. HDZ i Karamarko nisu se pokazali rivalima po mjeri, pa je Milanović u Vučiću i njegovoj medijskoj mašineriji dobio neprijatelja ‘po mjeri’ uoči predstojećih izbora. Kako su posljednje ankete pokazale, taktika je upalila, SDP-u i Milanoviću popularnost je skočila za više od 4 procenta. O izbjeglicama i migrantima s početka ove priče nitko i ne haje.
D. B. P.
Vladimir Kranjčević, vijećnik HNV-a
Da se odnosi poprave
Izbjeglička kriza je posljedica globalnih političkih dešavanja i kao takva je zahvatila i našu regiju. Taj problem je utjecao i na pogoršanje srpsko-hrvatskih međudržavnih odnosa, kada su se izbjeglice počele preusmjeravati prema hrvatskoj granici. Ni jedan ni drugi premijer, niti Milanović a niti Vučić, u ovim dešavanjima koja prate izbjegličku krizu, nisu se ponijeli najadekvatnije. Iako je ta situacija, barem što se tiče zabrana prelaska hrvatske, odnosno srpske granice, ubrzo okončana. Vjerojatno je da na ovo pogoršanje odnosa imaju utjecaj predizborne kampanje u obje države. Moguće da je ova kriza premijeru Milanoviću dobro došla, ali mislim da je nije nešto pretjerano zlouporabio. On je tražio da Srbija jedan dio izbjeglica usmjerava prema mađarskoj granici, što se na kraju i desilo. To je, po meni, i rješenje za cijelu ovu krizu u odnosima Srbije i Hrvatske. No, ovo nije kraj izbjegličke krize i vjerojatno je da će tu biti još problema, što umnogome ovisi od toga kako će se Europska unija prema tom slučaju odrediti. Inače, mislim da se Srbija uopćeno dobro odnosi prema izbjeglicama koje bježeći od rata tu prolaze i žele dospjeti do država Zapadne Europe u kojima će bolje živjeti.
Što se tiče medijskog praćenja aktualnih srpsko-hrvatskih odnosa, situacija je jako loša. Osobito u slučaju tabloida, koji predsjednika vlade jedne države nazivaju pogrdnim imenima. Na to pojedine medijske udruge i ukazuju, ali bez nekog značajnijeg utjecaja. Jako je važno da se odnosi između Srbije i Hrvatske poprave i stabiliziraju i nadam se da će do toga u skorije vrijeme doći.
D. B. P.
Slaven Bačić, predsjednik HNV-a
U svjetlu predizborne kampanje
Uvijek kada dođe do zahlađenja ili pogoršanja odnosa između Srbije i Hrvatske, što se dešava i sada u povodu izbjegličke krize, to se reflektira i na dvije manjinske zajednice u obje zemlje. Cijeli taj kompleks oštre retorike, mjera i potumjera, medijskih napisa itd. nikako ne ide u prilog dvama spomenutim zajednicama. No, treba imati na umu da u obje zemlje uskoro slijede izbori na različitim razinama vlasti, zbog čega se sve ovo mora promatrati i u svjetlu bliže ili daljnje predizborne kampanje, u kojima politički akteri i na ovaj način u svojim zemljama pokušavaju ostvariti političke poene. Što se izbjegličke krize tiče vidljivo je da se uslijed tolikog stupnja migracija ne mogu poštovati pravne procedure za dobivanje azila i uopće imigraciju, prije svega registracija ulazaka u tranzitne države. Teško je vjerovati da EU može primiti toliko imigranata, među kojima, osim političkih azilanata, ima i ekonomskih migranata i iz drugih bliskoistočnih zemalja, te će nakon smirivanja izbjegličke krize vjerojatno doći do readmisije dijela imigranata u prve sigurne zemlje. Podsjetio bih da EU ima Sporazum o readmisiji i sa Srbijom, pa bi moglo doći do readmisije dijela izbjeglica koji ne ispunjavaju uvjete za azil u Srbiju, pa i u Hrvatsku, iako bi striktno gledano te prve države trebale biti Grčka, kao najčešća prva zemlja članica EU u koju su ušle izbjeglice, ili Turska, koja je prva sigurna zemlja. Ako dio izbjeglica bude vraćen u Srbiju i ako se one tu trajnije zadrže, vjerojatno bi to prouzročilo porast ksenofobnih ispada i desnog ekstremizma, koji bi mogao utjecati i na položaj ovdašnje hrvatske manjinske zajednice.
D. B. P.
