Arhiv tekstova

Papa Franja proglasio je ovu godinu Godinom Bogu posvećenog života, koja se obilježava od 21. studenoga 2014. godine do 2. veljače 2016. godine. Centralna proslava za redovnike i redovnice, Bogu posvećene laike i laike povezane s redovničkim zajednicama preko svjetovnih redova i bratstava u Srbiji održana je u srijedu, 16. rujna, u Somboru, u karmelićanskom samostanu. Organizator susreta bio je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, u zajedništvu s ostalim biskupima iz Srbije. Proslavi je nazočio i apostolski nuncij u Beogradu nadbiskup Orlando Antonini. 

 

 

SLIJEDIMO GOSPODINA PREMA OBEĆANOJ ZEMLJI

 

Sombor i karmelski samostan nisu slučajno odabrani za mjesto održavanje ove proslave. Dva su razloga za to, a oba se odnose na karmelićanina oca Gerada Tomu Stantića. »Prvi razlog je što je ovdje sahranjen Božji sluga otac Gerard, a drugi razlog je da bi bolje upoznali njega, da bismo vidjeli kako je moguće svagdje živjeti taj Bogu posvećeni život. Došli smo ovdje da bi naši redovnici i redovnice širili poznavanje oca Gerarda, ali isto tako da bi u ljudima pobudili povjerenje u njegov zagovor. Želimo da ljudi koji su u teškoćama pronađu u njemu svog zaštitnika, njemu se utjecali i tako na djelu vidjeli kakva je Božja snaga i po njegovom zagovoru, među nama jaka i poznata«, kazao je beogradski nadbiskup. On podsjeća da su redovnice i redovnici sve Bogu posvećene osobe. »To kažemo, jer postoje vrlo različite forme tog Bogu posvećenog života. Neki ne nose vanjske uniforme, nije niti nužno da žive u zajednici i zato upotrebljavamo taj izraz. Ali oni su u srcu Crkve, jer na poseban način žive dubinu evanđelja. Crkva se ne može ukorijenti u sve dubine nekoga naroda, društva, zajednice, zato Crkva bez njih ne može disati punim plućima. Oni evanđelje uzimaju na poseban, dubok, sveobuhvatan način, tako da svjedoče snagu evanđelja. To je ono što sama Crkva jest – zajednica, zajedništvo. Zato redovničke zajednice bez propovijedanja najbolje propovijedaju«, kazao je nadbiskup Hočevar. Redovnica i redovnika danas Katolička crkva u svijetu ima nekoliko stotina tisuća i oni su pravi misionari koji odlaze u one krajeve gdje Crkva još nije ukorijenjena, tamo gdje su problemi. 

Svečanu svetu misu za nova redovnička zvanja u crkvi svetog Stjepana kralja u Somboru predvodio je apostolski nuncij, nadbiskup mons. Orlando Antonini, a koncelebrirali su nadbiskup Hočevar, potpredsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, zatim zrenjaninski biskup Laslo Nemet, subotički biskup Ivan Penzeš, srijemski biskup Đuro Gašparović, vladika Đuro Džudžar, tajnik apostolske nuncijature u Beogradu mons. Janoš Blachowiak, provincijal HKP-a sv. o. Josipa Srećko Rimac, OCD i tridesetak svećenika. »Abrahamov poziv, o kojem smo slušali u prvom čitanju, upućen je svim vjernicima, a svoje potpuno ispunjenje nalazi u životu redovnika i redovnica, posvećenom životu koji postaje znakom i metodom kako se ovaj poziv prihvaća i živi na duboki i cjeloviti način. Zato uvijek moramo imati na umu dvije dimenzije poziva na posvećeni život: osobno ostvarenje poziva i obvezu svjedočiti ga drugima«, kazao je u homiliji nadbiskup Antonini i još dodao. »Kao narod vjere koji je izišao iz krila Abrahamova, kao nasljednici Abrahamove vjere i obećanja koja je on primio od Gospodina, također i mi kršćani, a ponajviše redovnici i redovnice, imamo zadaću prihvatiti Gospodinov poziv i napustiti sebe same i naše zemaljske stvari, i na savršen način započeti slijediti Gospodina prema obećanoj novoj zemlji, misleći više na druge nego na same sebe, znajući da svaki Božji dar postaje učinkovit samo ako se podijeli s drugima. Zato redovnici i redovnice imaju veliku čast i zadaću: živjeti i biti za druge vidljivim znakom Božje volje u ovome svijetu. Predragi, ovo je želja koju vam za samu vašu radost ostavljam na kraju svoje misije u Srbiji kao Papin predstavnik, moleći, upravo kako to čini papa Franjo, da molite za mene«, zaključio je nadbiskup Antonini.

 

ISTINSKA SVETOST JE RADOST

 

Na proslavi Godine Bogu posvećenog života u Somboru predavanje Sv. Terezija i mi danas održao je mgs. o. Srećko Rimac.On je podsjetio da je sv. Terezija naučiteljica molitve. Za sv. Tereziju istinska svetost je radost, ona unutarnja skromna radost, radost što se može služiti drugima ljubavlju bez interesa. »Sveta Terezija i danas šalje nekoliko poruka redovništvu. Prva poruka bila bi – radosno i oduševljeno živite svoj poziv, težite svetosti, ne zadovoljavajte se osrednošću, jer Bog je nas slabe i nesavršene stvorio za to. Druga je važnost molitve, koja je osobito važna za redovnike i redovnice. Kada se zanemari molitva, onda se sve pomalo hladi. Molitva je važna za svakog svećenika, redovnika, redovnicu. Molitva su vrata koja vode u samu nutrinu, gdje je sami Bog. Treća poruka svete Terezije je važnost ljubavi prema Crkvi. Moramo otkriti veliko milosrđe Božje, shvatiti da smo i slabi i nesavršeni vrijedni milosti Božje. To bi bila četvrta poruka redovnicima i redovnicama. I na koncu, peta poruka je poruka o važnosti kreposti i poniznosti. Poniznost i ljubav prema bližnjima ono je što i sam Isus naglašava«, kazao je provincijal otac Srećko Rimac.

Mag. o. Mato Miloš, OCD vicepostulator, govorio je o slugi Božjem ocu Gerardu Tomi Stantiću. »Još kao sjemeništarac u Kaloči otac Gerard zapisao je da želi biti svet. Vrlo rano on je shvatio važnost svete ispovijedi, važnost poniznog služenja onima koji su pali u grijehu. Ali ona će također reći da je za njega ispovijed tamna noć, izvjesna tjeskoba, da se na početku svoga djelovanja osjećao nesposobnim za sakrament svete ispovijedi. Ali ta je tjeskoba polako nestajala. Tako je 1917. godine u ljetopisu karmelskog samostana u Somboru otac Gerad zapisao da su ispovjedaonice bile pune, od pet sati, pa do podneva i da se ispovijedalo na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Otac Gerard isticao se i ljubavlju prema bolesnicima, oni su za njega blago Crkve i treba ih hrabriti. Otac Gerard posebice je bio poznat po svom ekumenizmu i zahvaljujući njemu u Somboru je izgrađeno povjerenje između Katoličke i Pravoslavne crkve. U Somboru je na sprovodu oca Gerarda 1956. godine bilo i osam pravoslavnih svećenika«, kazao je otac Mato.

Susret u Somboru završen je scenskim prikazom života i rada sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, koji je priredila Marija Šeremešić.