Arhiv tekstova

Ove se godine navršilo 25 godina od smrti subotičkog slikara Gustava Matkovića (1922.-1990.). Tim je povodom Hrvatska likovna udruga CroArt, uz logističku potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, organizirala hommage program ovom umjetniku, kao i retrospektivnu izložbu članova udruge koja ove godine obilježava pet godina rada.

Na izložbi, koja je otvorena u utorak u Galeriji Otvorenog sveučilišta u Subotici, prikazan je mali dio radova iz Matkovićeva bogatog opusa, nastalih u različitim vremenskim razdobljima. U pitanju su djela iz fundusa subotičke Gradske knjižnice, kao i djela koja se nalaze u privatnom vlasništvu. Među ostalim, izložena je i njegova slika Dvorište Hrvatskog narodnog kazališta, koja je dobila prvu nagradu u kategoriji slikarstva na izložbi polaznika Tečaja figuralnog crtanja, daleke 1949. godine. 

 

 

Bijelić, scenografije i mozaici

 

Matković se slikarstvom počeo baviti od rane mladosti, krajem 40-ih godina prošloga stoljeća sudjelovanjem na spomenutom Tečaju figuralnog crtanja kojega je vodio András Hangya. Iako 1952. godine upisuje Akademiju likovne umjetnosti u Beogradu, nakon godinu dana je napušta i prelazi učiti u atelje Jovana Bijelića, čiji će slikarski postavi obilježiti Matkovićevo cjelokupno slikarsko stvaralaštvo, s izraženim kolorističkim senzibilitetom.

Za subotičko Narodno kazalište izrađuje scenografije, među ostalim za Vašange (1952.), Ča Boninu razgalu (1961.), Jednu curu, sto nevolja (1969.). U njegovu slikarskom opusu dominantnu temu čini pejzaž, ponajprije onaj zavičajni, gradske vedute te portret, a izrađuje i šest mozaika za zgradu subotičke tiskare Panonija (1957.-1958.), nakon čega se povlači s likovne scene, te slika u osami.

Samostalno je izlagao dva puta – 1955. i 1971. Jedan je od prvih članova likovne sekcije osnovane pri HKUD Bunjevačko kolo (1970.), te izlaže na njenim izložbama. Na izložbi subotičkih stvaralaca za razdoblje 1944.-1984. godine, njegova djela nisu izložena zbog optužbe da je kao aktivist sudjelovao u Hrvatskom proljeću. Posthumnu izložbu imao je 1995. u Vestibilu Gradske kuće u Subotici.

 

Neizbrisiv trag

 

O Gustavu Matkoviću govorio je predsjednik HLU CroArt Josip Horvat istaknuvši kako je iza ovog umjetnika ostao neizbrisiv trag u likovnom životu Subotice. »Ovo sjećanje na velikog umjetnika samo je mali korak da se Gustav Matković istrgne od zaborava,  a njegov opus i dalje čeka svoga obrađivača«, kazao je Horvat. 

Izložbu je otvorila savjetnica gradonačelnika Subotice za kulturu Valéria Ágoston Pribilla koja je navela kako su Matkovićeva djela, a posebice Dvorište Hrvatskog narodnog kazališta »vječita slika trajanja nečega čega više nema«, te da potiču na razmišljanje o prošlosti, ali i o sadašnjosti. 

Na izložbi Gustavu Matkoviću u čast s po jednim radom predstavio se dvadeset i jedan član CroArt-a.  U okviru otvorenja nastupio je Duo ContraBayando iz Subotice, kojega čine prof. Miroslav Idić (harmonika) i prof. David Sič (kontrabas). Izložba se može pogledati do 4. listopada.