Arhiv tekstova

Bila je srijeda, 17. rujna, a granični prijelaz na Horgošu uskoro je postao nalik ratnoj zoni, kada je mađarska policija suzavcem, pendrecima i vodenim topovima odgovorila na pokušaj grupe izbjeglica da probiju bodljikavu graničnu ogradu i čelična vrata. Tisuće ljudi, izbjeglica, postavilo je šatore na cesti i livadi pokraj ceste. Šetali su gore-dolje, nervozni, iznemogli, po vrućini nakon višednevnog boravka na ničijoj zemlji između Srbije i Mađarske. Iako je ovo već stara vijest, bio je to uvod u otvaranje novog puta za migraciju, onog preko Hrvatske.  

 

Horgoš 1, Horgoš 2

 

Ipak, vratimo se još na Horgoš i prošli tjedan. Povlačeći za rukav, zaustavio nas je jedan stariji Sirijac, Osman Ajamia. Na arapskom nam je objašnjavao da želi pričati, ali ne zna engleski, pa je prijatelja zamolio da prevodi. Iz ratom razorenog sirijskog grada Aleppo na put je krenuo sa sinom i kćerkom. Bavio se građevinom i imao je svoju firmu. »Sin je bio na prvoj godini medicine i učio je uz svijeće jer nije bilo struje. Kćerka je počela studirati biologijski inženjering. Nismo turisti, imamo svoje živote ali rat nas je natjerao da krenemo na ovaj težak put. Izgubili smo kuću. Nemamo više ništa«, rekao je ovaj 60-godišnjak. »Europa nam daje nadu, a zbog Arapa se osjećamo bijedno. Vjerujemo u humanost Europe«, rekao je Osman, uvjeren u istinitost riječi koje govori. 

U šatoru na poljani između dva prijelaza, Horgoša 1 i Horgoša 2, o daljnjim koracima tog se dana dogovarala ekipa Iračana. Ahmed je završio fiziku, ali je radio kao webmaster za onlajn izdanje jednih iračkih novina. »Idem u Finsku, ona je nova za imigrante i mislim da je veća mogućnost da prime nas iz Iraka. Mislim da imam osnova za azil, pripadam jednoj religijskoj manjini koja u Iraku nije prihvaćena«, kaže Ahmed koji nas je tad pitao za Šid i mogućnost prolaska kroz Hrvatsku. Brzinom munje, vijest o novoj putanji proširila se među ljudima, a svi su od nas očekivali nekakav odgovor. Nije im bilo jasno zašto je Mađarska zatvorila svoje granice. »Moja je teorija da Mađari žele više novca od Europske unije, pa zato na ovaj način vrše pritisak«, pretpostavlja Ahmed. Malo dalje, za nama trči mladi momak: »Jeste vi međunarodni medij? Jeste li?« uzvikuje. Nismo, kažem, mi smo lokalni. Bio je malo razočaran. »Želim da ova slika ode u svijet. Ovo mora vidjeti Europa. Ja sam premlad da umrem!«, kaže ovaj 18-godišnji Sirijac Bilal Kouraish koji putuje s rođacima i prijateljima, a svi su mlađi od njega. Pokušali smo mu objasniti što je Šengen kako bi probali razumijeti zašto Mađarska traži da se registriraju. Ne znaju, ne zna gotovo nitko. Samo žele doći do Njemačke i ne žele se drugdje registrirati. 

 

Granični prijelaz Horgoš 2 samo za izbjeglice

 

Tjedan dana kasnije, ovog tjedna, komunalne službe iz Kanjiže raščišćavaju smeće ostalo na graničnom prijelazu Horgoš 2 na kojem, osim komunalaca, nema nikoga. Ervin Palfi, direktor Komunalca, javnog komunalnog poduzeća iz Kanjiže, kaže da svaki dan odnesu oko 15 kubika smeća. »Nadamo se da ćemo za dva tjedna uspjeti očistiti ovaj prijelaz. Pogledat ćemo da li je nešto u funkcionalnom stanju od šatora pa ćemo dati dalje. U Kanjiži postoji dobrovoljno vatrogasno društvo, ima dječji kamp, njima ćemo to predati. Neke šatore imamo sklopljene, ali 80, 90 posto njih su nefunkcionalni. Nakon čišćenja, morat ćemo dezinficirati ovaj cijeli prostor«, kaže Palfi. Prošlog vikenda granični prijelazi Bački Vinogradi i Horgoš 1 otvoreni su za promet, a Horgoš 2, kako su ministri unutarnjih poslova Srbije i Mađarske rekli, ostat će zatvoren i koristit će se za registraciju izbjeglica. Međutim, u Horgošu nema nikoga, u Kanjiži u prihvatnom centru svega je desetak osoba koji vjerovatno čekaju neke članove obitelji ili prijatelje prije nastavka puta. Policijska patrola dežura kraj pruge u Horgošu gdje su još prošlog tjedna autobusi iz Beograda dovozili i iskrcavali izbjeglice. Sada ni tu nema nikoga. »Pozvani smo na ispomoć, ali sve je mirno. Ne znam ni zašto smo tu«, kaže policajac koji je u Horgoš na tjedan dana stigao iz Pančeva. 

 

Diplomatski rat Hrvatske i Srbije: »Šaraj malo brate« 

 

Prazan sjever Vojvodine znači da ovo za sada nije ruta za migracije. U Subotici, na prostoru stare ciglane boravi oko 300 izbjeglica, ali će svi putem Hrvatske. Do zaključenja ovog broja u Hrvatsku je ušlo gotovo 35.000 izbjeglica. Većina napušta državu preko Mađarske, samo manji dio preko Slovenije. I Hrvatska je zatvorila sve granične prijelaze sa Srbijom osim Bajakova, što je ipak nejasno zašto, jer sve izbjeglice svakako prelaze kroz njive, ilegalno. Zatvaranje granica i za teretni promet, odnosno za kamione s robom dodatno je rezultiralo tenzijom u hrvatsko-srpskim odnosima. »Srbiji mogu da poručim da malo snizi ton i, što bi se reklo: Šaraj malo, brate. Dakle, šalji malo u Mađarsku, Rumunjsku, Hrvatsku...«, poručio je Zoran Milanović, premijer Hrvatske svojem kolegi Aleksandru Vučiću, a srbijanski premijer je najavio: »Vlada Republike Srbije donijela je odluku da vodim razgovore s najvišim zvaničnicima Hrvatske da pokušamo postignuti dogovor. Vlada je spremila paket mjera koji bi Srbija, ukoliko ti razgovor ne uspiju, kao mjeru obrane sebe i svojih ekonomskih interesa poduzimala od 24. rujna od 00.00 sati. Imamo još nekih 30 sati da postignemo konačni dogovor, ja sam uvjeren da ćemo to moći napraviti«. Do zaključenja ovog broja otvoren je promet za kamione s kvarljivom robom, no svi ostali kamioni iz Srbije ne mogu ući u Hrvatsku. 

 

Europa nespremna dočekala val izbjeglica

 

Činjenica je da jedinstvenog stava Europske unije nema. U ljeto ove godine u Europu je došao najveći broj izbjeglica nakon Drugog svjetskog rata. Sirija je postala zemlja iz koje trenutno najveći broj izbjeglica bježi. UNHCR (Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice) nije bio spreman na krizu ovih razmjera. Zbog toga su i mnogi izbjeglički kampovi prenapučeni i nedovoljno opskrbljeni hranom. Bez nade da će mir u njihovu zemlju ubrzo doći, mnogi Sirijci odlučili su tražiti azil u zemljama Europske unije. Prema Dublinskim sporazumu tražitelj azila mora ostati u prvoj zemlji EU u koju stigne, a to je stvorilo ogroman pritisak na zemlje koje se nalaze na granici. Grčka, usred ekonomske krize, nije mogla zbrinuti ovoliko ljudi koji se nalaze na otocima, inače turističkim odredištima. 

Umjesto zajedničkog pristupa EU, zemlje su postale sve više podijeljene. Percepcija ljudi i država promijenila se slikom utopljenog dječaka na Bodrumskoj plaži, Kurdija Aylana. Njemačka je objavila da će, bez iznimke, primiti Sirijske izbjeglice, odnosno njih 800.000, više nego što je cijela EU primila tijekom 2014. godine. Ali samo par dana kasnije, Njemačka je privremeno istupila iz Šengena i ponovno uspostavila kontrole na svojim granicama. U cijeloj Europi sve više običnih građana preuzima akciju i velika potpora tražiteljima azila stigla je od aktivista i volontera, ne od država. Postoje i strahovi europljana, najglasnije artikulirani kroz mađarskog premijera Viktora Orbana: islam, veliki natalitet, kriminal i kolaps sustava socijalne zaštite. Ipak, procjene pokazuju da čak i ako Europa primi svih 4 milijuna izbjeglica i da su svi muslimani, postotak muslimana u EU narastao bi za samo jedan do dva posto. 

 

Brutalna igra muzičkih stolica

 

Ministri unutarnjih poslova Europske unije dogovorili su u utorak navečer plan za podjelu 120 tisuća izbjeglica u zemljama EU, unatoč snažnom protivljenju četiri istočne države, Češke, Mađarske, Slovačke i Rumunije. Također je najavljena mogućnost vraćanja onih izbjeglica koji ne dobiju azil u zemljama EU natrag u Srbiju. Prema sporazumu o readmisiji  koji je Srbija potpisala sa EU, Mađarska i sve zemlje Unije mogu sa svoje teritorije u Srbiju vraćati migrante koji ne dobiju azil u Evropskoj uniji, što je izazvalo burne reakcije srbijanskih zvaničnika. Komentar na ovu situaciju dobro je formulirao Aleksandar Hemon, bosanskohercegovački i međunarodno prevođeni pisac s prebivalištem u Chicagu za hrvatski Jutarnji list: »Dok se na djecu baca suzavac, dok se ljudima preko žice kao psima baca hrana, dok oružane snage obučene da ne suosjećaju pendreče majke i djecu, Europa se pred našim očima rasipa u vilajete koji se panično samo o sebi brinu, igrajući se brutalnih muzičkih stolaca: tko zadnji zatvori granice, dobiva sve izbjeglice.«