Arhiv tekstova

Nevladina organizacija Ženska alternativa iz Sombora uspostavila je suradnju s udrugom Vještina iz Opatije. Inicijator suradnje je somborska organizacija koja se skoro dva desetljeća bavi  zaštitom žena od nasilja, mirovnim aktivizmom, unapređenjem položaja žena, a ovim projektom želja im je razvijanje suradnje između dviju regija kojima je zajednički mirovni rad. Planirane su aktivnosti koje će se paralelno odvijati u Hrvatskoj i Srbiji, planirano je povezivanje institucija u objema državama koje se bave ženama, mirom i ugrožnim socijalnim skupinama. Poslije dužeg vremana Narodno kazalište Sombor gostovalo je ljetos u Osijeku. Interes za predstavu bio je toliki da se ona za gledatelje koji je nisu mogli pratiti na pozornici prenosila putem video bima. Ovih dana čujem kako su Somborci ostavili takav dojam u susjednom Osijeku da su pozvani gostovati svakog mjeseca. Već smo pisali o potpori koju Sombor daje kandidaturi Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture. Sigurno je da takvih primjera suradnje između institucija, udruga, nevaladinih organizacija ima još, a da se za njih u javnosti i ne zna. Sigurno je da ima i pojedinaca koji rade na međusobnom povezivanju i suradnji. A sve ovo gore napisala sam kao ilustraciju nečega što bi trebala biti želja svih nas i s jedne i s druge strane granice. I pravo govoreći, laknulo mi je kada su proteklih tjedana utihnuli svi oni glasovi, s obiju strana, koji su nas podsjećali na, za sve normalne ljude tužne i ružne 90-e. Voljela bih čuti više glasova ljudi koji usprkos granici, opterećujućoj povijesti grade neke nove odnose. Ne za vrijeme koje je prošlo, ne toliko na za nas ovovremene, već za one koji tek dolaze. Oni to zaslužuju, jer u ono, već spomenuto, tužno i ružno vrijeme nisu bili niti rođeni. Znam da zaslužju jer vidjela sam i slušala neke mlade ljude iz Hrvatske koji su u Sombor došli bez predrasuda, družiti se sa svojim vršnjacima. Družiti se, upoznati i zajedno učiti. Znam da zaslužju jer znam mlade Somborce kojima su ti njihovi prijatelji toliko prirasli za srce da planiraju ovih zimskih ferija posjetiti ih u Varaždinu. Ne razmišljaju oni o tome da ih dijeli granica, da im je za putovanje potrebna suglasnost roditelja, da ih treba netko stariji otpratiti. Oni samo znaju kako žele ponovno vidjeti svoje prijatelje. Pa čak i ako ne otputuju ostat će veza i možda novo druženje na nekom novom kampu, pa čak ako se ni to ne desi, ostat će sjećanje da tamo negdje postoje neki dragi mladi ljudi koje će možda nekada ponovno sresti. Ne rušimo im te snove.