Arhiv tekstova

Odnos čovjeka i životinje može se iščitati i iz najstarijih postojećih povijesnih dokumenata. U starom Egiptu postojao je svojevrstan kult obožavanja životinja. Tako je primjerice kod požara iz kuće prvo spašavana mačka. U hinduizmu i budizmu životinje imaju posebnu ulogu zbog reinkarnacije, odnosno oni vjeruju da za čovjeka uvijek postoji mogućnost da se u novom životu rodi kao životinja. U židovskoj kulturi je također ugrađeno pravilo poštovanja životinja. Mučenje životinja u Kabbali strogo je zabranjeno, te se naglašava odgovornost ljudskog vlasnika za svoju životinju ili ljubimca koja čak na dan sabata ne smije izostati.

Što se kršćanstva tiče, u Bibliji jasno piše: »Rađajte se i množite se i napunite zemlju, i vladajte njom i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji« (Knjiga Mojsijeva, I, 28). Prema tome, čovjek stoji iznad životinja. Postavlja se pitanje: treba li navedeno tumačiti kao odgovornost za sve žive stvorove ili kao vladanje i samovolju nad njima? 

 

ZBRINJAVANJE NAPUŠ-TENIH ŽIVOTINJA

 

Kada razmišljamo o odnosu čovjeka i životinje, shvatimo kako taj odnos ima više dimenzija. Od prijateljstva do industrije mesa. Odnos koji čovjek ima prema životinjama najviše govori o samom čovjeku, njegovom moralu i životnoj filozofiji. Slijedom rečenog, ovoga puta želja mi je progovoriti o odnosu prema životinjama koje nazivamo kućnim ljubimcima, a najčešće su to psi i mačke. Povod je nažalost tužan, a to je činjenica da je na ulicama previše napuštenih tužnih »bivših« kućnih ljubimaca, koji gladni tumaraju ulicama u nadi da će ih netko nahraniti ili usvojiti. O nekima koji imaju sreće pobrinu se aktivisti iz različitih udruga za zaštitu životinja. Jedna od njih je i subotička udruga za pomoć životinjama Anima Subotica koja putem društvenih mreža aktivno sudjeluje u spašavanju bolesnih i povređenih životinja, te njihovom udomljavanju. Ova udruga nema azil za prihvat životinja, nego povređene životinje s ulice nose izravno veterinarima i plaćaju pansion do kraja oporavka. Njihov cilj je masovna sterilizacija pasa i mačaka. U protekloj su godini s ulice udomili tristotinjak životinja.

Na sreću, iako je život težak i ljudi žive skromno, ima ljudi koji su spremni udomiti napuštenu životinju s ulice i pobrinuti se da ostatak života proživi u domu u kojem će joj biti pružena sigurnost i ljubav. Jedan od njih je i Slaven Gabrić koji je do sada s ulice spasio više pasa i mačaka, a o svom iskustvu govori sljedeće:

»Prvi put smo supruga i ja usvojili životinju prije 15 godina kada smo na ulici vidjeli  psa koji nema dom. Kod napuštenih životinja naprosto osjećate da im je potrebna ljubav isto kao i ljudima. S obzirom da su psi najčešće na ulici, njih smo najčešće usvajali. Trenutačno imamo šest pasa i tri mačke. Sve smo sterilizirali i kastrirali. Automatski su zdraviji. Usvajanje životinja vas oplemenjuje, upoznajete neki novi svijet iz druge dimenzije. Uče vas pozitivnim stvarima koje inače ne biste znali da postoje. Ljubav koju one iskazuju prema vama je ista kao i ona koju dobijete od ljudi. Ponašaju se isto kao i ljudi. Ako vi ljubav date prvi, oni to prepoznaju, pogotovo je kod mačaka to važno, a zauzvrat dobijete mnogo više nego što očekujete«.

 

ŠTO NAM DOBRO DONOSI PRIJATELJSTVO SA ŽIVO-TINJOM

 

Psiholozi i pedagozi navode brojne benefite koje donosi suživot s kućnim ljubimcem.   Dokazano je kako se djeca koja odrastaju uz kućnog ljubimca uče odgovornosti, uče dijeliti i suosjećati s drugima. Nauče razumjeti suptilne osjećaje i kako gledati na svijet iz druge perspektive. Tu vještinu će kasnije primijenjivati u interakciji s drugim ljudima. Posebno treba naglasiti dobrobit koju kućni ljubimci donose kod izgradnje samopouzdanja. Naime, dijete je često predmet procjena, počev od roditelja, preko nastavnika do vršnjaka. Kućni ljubimci nemaju takva očekivanja, oni su bezuvjetno vjerni i oduševljeni svakom pažnjom koja im se pokloni. Djeci daju osjećaj bezuvjetnog prihvaćanja. Takav odnos kod djece razvija beskrajno samopouzdanje i samopoštovanje. Djeca koja imaju kućnog ljubimca bolje se nose s traumatskim situacijama jer uvijek imaju nekoga od povjerenja pokraj sebe.

Tako ispravno odabran kućni ljubimac značajno može poboljšati kvalitetu života cijele obitelji. Međutim, odgovornost je na roditeljima, jer moraju biti sigurni da njihovo dijete želi ljubimca. Također, roditelji trebaju znati da ma koliko dijete želi ljubimca, u konačnici će oni brinuti o njemu. Tu nastaju problemi jer nekada slatko malo štene ili mala maca porastu i dogodi se da nikoga u obitelji više ne zanimaju. Problem je dodatni kada se nekontrolirano spare i okote mlade. 

 

STERILIZACIJA KAO PRE-VENCIJA ODBACIVANJA ŽIVOTINJA

 

Jedan od načina da zaštitimo svog kućnog ljubimca i preveniramo nepotrebnu patnju kako njega, tako i neželjenih mladunaca, je sterilizacija. Sterilizaciju vrše veterinarske postaje u gradu. Također, postoje međunarodne donacije koje participiraju u troškovima sterilizacije, tako da vlasnici ne moraju snositi cjelokupne troškove zahvata. Dr. Grgo Tikvicki, vlasnik veterinarske postaje Veterinar iznosi nam svoje mišljenje o nužnosti potrebe sterliziranja kao prevencije neželjenog potomstva.

»Sterilizacija je način na koji se vrši kontrola populacije pasa i mačaka. Sami znamo da ima puno pasa lutalica zbog neodgovornog vlasništva. Pas je na ulici prepušten sam sebi, a zna se da ženka dolazi u polni žar dva puta godišnje. Može ošteniti od jednog do trinaest štenadi. Već s godinu dana života ženka se može šteniti. Drugo, parenje pasa koji nisu rasni nema mnogo smisla ako ne znate kome ćete dati štene. To je opterećenje za ženku dva puta godišnje. Prepuštena je sama sebi, niti ima šta jesti i piti i treba othraniti mlade. To je patnja i za mladunce i za kuju. Sterilizacija je rutinska operacija, i ako se uradi stručno ne ostavlja traume na životinji. Sama sterilizacija ženki, bez sterilizacije mužjaka je nekompletan posao jer i njih treba sterilizirati. Nemoguće je sve ženke sterilizirati odjednom. Treba raditi na tome i na edukaciji ljudi. Treba podesiti i zakonsku regulativu. Još od 2007. godine postoji obveza čipiranja pasa, ali koliko ih ima čip to je upitno. Drugo, ljudi uzmu psa za sebe ili djecu, pa kad im dosadi izbace ga na ulicu. Ako nije steriliziran, počinju drame«.

Iskustva vlasnika koji su sterilizirali svoje ljubimce govore kako su nakon sterilizacije oni bili puno privrženiji obitelji i kući. Naime, nisu više bili agresivni, a nagon za skitnjom i bježanjem na ulicu se smanjio. Ta činjenica također znači da su u rjeđem kontaktu s drugim životinjama i na taj način manje su izloženi različitim bolestima i zarazama koje mogu prenijeti na vlasnike i druge životinje.

I moral i pravo obvezuju čovjeka da poštuje dobrobit životinja i bude human prema njima. Ubijanje i zlostavljanje životinja predstavlja kazneno djelo u velikom broju država, uključujući i Srbiju. Zakoni postoje, ali se nažalost ne primjenjuju dovoljno. 

Postoje različita stajališta o tome od čega ovisi naš stav prema životinjama. Neki znanstvenici mišljenja su da je on urođen i duboko usađen u mozak. Drugi su pak stava da je odnos prema životinjama stvar kulture kojoj pripadamo. Kako god bilo, obveza je svakog ljudskog bića, koje za sebe voli govoriti da je najinteligentniije biće, brinuti o životinjama, a naročito o onima čiji opstanak ovisi neposredno od njega.