Arhiv tekstova

»Neće li biti tragično ako društvo sutrašnjice ne bude kao jedan od kriterija svoga usmjerenja imalo humanizam nego nekakav tehnicizam ili gole ekonomske imperative? Nećemo li time nakon svih stoljeća razvoja humaniteta dati suglasnost za njegovo odumiranje? To su ozbiljna pitanja s kojima će se civilizacija suočiti i morati dati svoj odgovor, pozitivan ili negativan«, kaže  vlč. dr. Ivica Čatić predsjednik katedre Novoga zavjeta u Đakovu, asistent na Bogoslovskom fakultetu u Đakovu iz područja humanističkih znanosti i doktor teoloških znanosti iz biblijske teologije. Vlč. Ivica Čatić od prošle je godine župnik župe Uzvišenja svetog križa u Rumi, ali i pored svih obveza u pastoralu, ima brojna druga interesiranja kao što je dizajniranje i realiziranje web stranice Srijemske biskupije i vlastita web stranica  www.sveto-pismo.net.

HR: Iz vašeg životopisa sam saznala kako ste završili poljoprivrednu školu, a potom i studij ratarstva. Odmah nakon toga upisujete Filozofsko-teološki fakultet na KBF-u u Đakovu. Što vas je potaknulo da se odlučite za teološki fakultet?

 Da, moj školski kurikulum počeo je normalno. Barem je tako izgledalo. Izabrao sam srednju školu prema tadašnjima afinitetima. I studij ratarstva također, jer moja je obitelj bila zemljoradnička pa mi je ta problematika – barem u izboru zvanja – bila bliska. S 19-20 godina nisam imao drugačijih ideja. Međutim, nekako u isto vrijeme kad sam počeo studij ratarstva, u moju rodnu župu Semeljci došao je na službu novi župnik – vlč. Marko Milinković. Prvih nekoliko godina suradnje i mog aktivnijeg angažmana u crkvenom zboru i raznim radovima na obnovi župne kuće itd. pripremali su teren za ključnu stvar – posuđivanje knjiga od župnika. Sve od 5. razreda osnovne škole puno sam čitao. Sada je novost bila u tome što su mi po prvi put postali dostupni naslovi iz kršćanskog teološkog i duhovnog područja. I tu je počelo nešto poput zaljubljivanja – niti sve opažaš, nisi svega svjestan… samo znaš da ti ovo jako odgovara, ispunjava i čini sretnim. I tako sam negdje kao student treće godine ratarstva župniku iznio svoju želju – prijeći u bogosloviju! On mi je mudro savjetovao da završim započeti fakultet i kroz to vrijeme pratim sazrijevanje svoje želje – hoće li prijeći u čvrstu i zrelu odluku. Živeći po tom pitanju opušteno, ali nastavljajući s čitanjem knjiga iz župnikove knjižnice, dočekao sam i posljednji dan predavanja te burne 1991. i tih dana sa župnikom otišao na razgovor za prijem u bogosloviju u Đakovu.

HR: Ubrzo nakon zaređenja za svećenika odlazite na poslijediplomski studij iz biblijske teologije u Rim gdje stječete zvanje magistra teološke znanosti iz biblijske teologije, a nešto kasnije stječete i akademski stupanj doktora teološke znanosti. Može se sa sigurnošću reći kako ste imali visoke ciljeve u oblasti teologije pogotovo biblijske. Možete li mi reći razloge zbog kojih ste se odlučili da se stalno usavršavate u toj oblasti?

Prije odlaska u Rim na spomenute specijalizacije događa se nešto bez čega  ne bi bilo ovog intervjua za Hrvatsku riječ – postao sam župni vikar, ili kapelan, u župi Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu. Te 1997. godine po prvi puta sam boravio u Srbiji, susreo srijemske katolike i odlučio vratiti se čim mi prilike dopuste. To će se po završetku specijalizacije i dogoditi – postat ću župnikom u Srijemskim Karlovcima. Kao što sam studirajući ratarstvo gajio afinitete za teološkom literaturom, tako sam za sve vrijeme teološkog studija osjećao posebnu naklonost biblijskim temama. Tome su pridonijeli moji profesori mr.sc. Luka Marijanović, te sad već pokojni mr.sc. Marko Tomić. Uz njih zahvalnost dugujem i našim glasovitim profesorima Svetog pisma o. dr. Celestinu Tomiću i dr. Adalbertu Rebiću za njihove radove na kojima su rasle generacije studenata. Teologija kao takva ima dodira s različitim područjima ljudske kulture i načina razmišljanja. Međutim, njezina duša jest Sveto pismo (II. vatikanski sabor). U njemu Bog progovara kroz svakodnevna povijesna zbivanja. Govori jednostavno, toplo, pun ljubavi. Govori i oštro, jasno. Kako kažu, Sveto pismo je Njegovo ljubavno pismo – poruka ljubavi čovjeku svih prostora i vremena. Da bi čovjek i čovječanstvo živjelo i zdravo se razvijalo. Uvijek mi je bio izazov – može li se u takvu slikovitom, jednostavnom govoru tražiti nijanse, stupnjeve diferenciranja i ići za većom preciznošću izričaja? Odgovor sam dobio tijekom specijalizacije – da, moguće je iščitavati uvijek više, uvijek s većom preciznošću. Moguće je ulaziti u umješnost semitskog pripovijedanja tj. hebrejske narative i uočavati tolike signale koji su tu kako bi naznačili suptilna razlikovanja, stupnjevanja itd.

HR: Izabrani ste za višeg asistenta iz područja humanističkih znanosti, polja teologije i egzegeze na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Što sve obuhvaćaju humanističke znanosti i u čemu je njihov značaj? 

Područje humanističkih znanosti obuhvaća one discipline koje za primarni objekt svoga proučavanja imaju čovjeka kao takvog. One proučavaju sve što se može o čovjeku istraživati – njegovom razmišljanju, psihičkoj, povijesnoj, društvenoj, političkoj i drugim dimenzijama. Suvremene humanističke znanosti kreću u najranijih pisanih i nama razumljivih svjedočanstava o čovjeku – spisi antike,  religijska baština i drugo. Na primjer, interesatno je pratiti usporedni razvoj etičke misli u grčkoj filozofiji u odnosu na moralni nauk Svetog pisma koji je u kronološkom smislu stariji. Naravno, akumuliranjem znanja kroz povijest, današnje humanističke znanosti pokrivaju gotovo nepregledna prostranstva znanja, tim više što su moguće mnoge kombinacije u istraživanjima. Nažalost, danas zbog društvenog favoriziranja ekonomije i profita sve manja sredstva se izdvajaju za humanističke znanosti. Društvo se tako odlučuje, ali u povratku ostaje pitanje: neće li biti tragično ako društvo sutrašnjice ne bude kao jedan od kriterija svoga usmjerenja imalo humanizam nego nekakav tehnicizam ili gole ekonomske imperative? Nećemo li time nakon svih stoljeća razvoja humaniteta dati suglasnost za njegovo odumiranje? To su ozbiljna pitanja s kojima će se civilizacija suočiti i morati dati svoj odgovor, pozitivan ili negativan.

HR: Dizajnirali ste i realizirali web stranicu Srijemske biskupije, a istovremeno ste obnovili i vlastitu web stranicu  www.sveto-pismo.net. Tu uglavnom objavljujete svoje tekstove namijenjene promicanju biblijske kulture i pastorala. Recite nam nešto više o tome.

 Web stranicu sam postavio da ono što sam pripremio za predavanja koja držim na terenu (dok nisam postao župnikom u Rumi držao sam serijale biblijskih predavanja u Zemunu, Novom Sadu, Subotici i Osijeku) bude dostupno zainteresiranim ljudima bez obzira gdje žive jer nam to internet, hvala Bogu, omogućava. Svake godine postavim neki novi serijal. Trenutačno se tjedno pojavljuju tekstovi koji komentiraju nedjeljna biblijska čitanja (jer ih pišem za zagrebački Glas Koncila). U osnovi, namjera je bila postaviti nekoliko serijala, počevši s uvodom u Stari zavjet, kako bi odrasli čitatelj koji nema nikakvih predznanja dobio solidan uvod u ono što bismo mogli nazvati biblijskom osnovom kršćanstva. Naravno, i za ovu osnovu potrebno je puno više nego što ću za svoga života uspjeti staviti na papir. No, kad god čujem kako su mi čitatelji zadovoljni, onda vidim da moj trud ima smisla.

HR: Također ste bilu direktor programa Radio Marije  gdje vodite svakog tjedna nekoliko emisija uživo. Dakle, može se reći da su vaše aktivnosti brojne. 

Aktivnosti na Radio Mariji Srbije zapravo su čedo onoga što sam radio za biblijske grupe i za www.sveto-pismo.net. Ni u kom slučaju ne nastupam nepripremljeno tako da sam na radio izlazio s gotovim materijalima iz ovih prethodnih aktivnosti. S jedne strane, ne mislim da bih stalno  – i to godinama – trebao biti baš ja na radiju, ali s druge kad te urednik uvjerava da trebaš, onda nemam kamo nego u već pretrpanom tjednom rasporedu redovito odvajati vremena i za snimanje radijskih emisija.

HR: U znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti, polja teologije i grane egzegeze na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu pri katedri Novoga zavjeta ste izabrani 2011. godine, a 2012. postajete i direktor te katedre. Što obuhaća katedra Novoga zavjeta?

Vrlo kratko se može reći da katedra Novoga zavjeta obuhvaća kolegije posvećene novozavjetnoj problematici. U osnovi, kolegiji su organizirani tako da prate pojedine skupine novozavjetnih knjiga ili po njihovoj međusobnoj srodnosti (npr. sinoptička evanđelja) ili po njihovu nastanku (pavlovski spisi, ivanovski spisi). Uz održavanje nastave, katedra se bavi eventualno organiziranjem raznih događanja akademske naravi i, neizbježno,  proceduralnim pitanjima redovnih kontrola rada i sl.

HR: Vaša vlastita web stranica www.sveto-pismo.net  broji danas preko 400.000 posjeta. Stranice su prvenstveno važne za one koji tek počinju upoznavati Sveto pismo, ali ne manje važne i za one vjernike koji još više žele upoznati Bibliju. Koliko su danas vjernici upoznati sa sadržajem Biblije?

Određen broj vjernika je svjestan svojeg neznanja (učeno neznanje!) i traži sve moguće načine ne bi li napredovao u poznavanju Svetoga pisma. Drugi također žele naprijed, ali ako pred sobom nemaju živog predavača onda im je  »bezveze«. Trećima bi napredak također trebao, ali oni toga ne žele biti svjesni – treba im jer ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista (sv. Jeronim). Susreo sam vjernike sa zadivljujućim poznavanjem i življenjem Pisma. Divio sam se i pitao gdje su sve to pronašli s obzirom na njihov životni put? S druge strane, mnogi »zadivljuju« svojom nezainteresiranošću i uvjerenjem da im je svejedno, poznavali više ili manje.

HR: U kojoj mjeri  danas ljudi  imaju prave osnove za razumijevanje kršćanstva?

Mislim da je to veoma individualno. Svatko se ponaša sukladno svom unutarnjem glasu i slobodi kojom odlučuje što je za njega dobro ili ne. Ipak, gledajući u cjelini – pogotovo s obzirom na tehničke mogućnosti današnjice – smatram  kako premalo ljudi ulazi u ozbiljnije poznavanje koje im je dostupno. Teolozi se znaju sa sjetom sjećati onih vremena kad su i piljarice raspravljale o argumentima Sv. Tome ili sv. Bonaventure. Hoće li nam to trebati u očuvanju života Crkve i zapadne civilizacije, pokazat će vrijeme.

HR: Jeste li zadovoljni brojem zainteresiranih posjetitelja vaše web stranice i u kojoj se mjeri ona pokazala dobrom?

Da budem iskren, nisam očekivao ovoliki broj posjeta. No, nisam njome u potpunosti zadovoljan. U posljednje vrijeme prije nego sam postao župnikom u Rumi bavio sam se mišlju da na njoj ponudim i sadržaje uživo kao razgovor o nekim biblijskim temama, a slušatelji bi se npr. javljali Skypeom. Međutim, preuzimanje župe onemogućilo mi je planiranje daljnjeg unapređivanja web stranice. Sad sam sretan kad uspijem na nju postaviti neki novi tekst.

HR: Koliko su, prema vašoj procjeni, vaši tekstovi pridonijeli rastu u vjeri?

Ovo mi je najteže pitanje. Kao i svaki entuzijast želio bih ostvariti veliki doprinos, a s druge strane svjestan sam da svaki rast bilo koje osobe u vjeri jest prije svega stvar te osobe i Boga. U tišini srca svatko može čuti Njegov glas i može s Njim početi dijalog. Ili ga odbiti, nastojati na uljudan način zaobići itd. Meni je drago da danas imamo način u globalnim razmjerima podijeliti ono što volimo s ljudima svih prostora. To je velika blagodat. Ja i danas preko istog tog interneta učim od ljudi koji meni otvaraju oči za ono što sam ne vidim u Svetom pismu. U isto vrijeme i uzimam i dajem.

HR: Danas smo svjedoci i udaljavanja određenog broja  vjernika od Crkve. Mislite li da su razlozi ipak nedovoljno razumijevanje Crkve i Svetog pisma, ili razlog leži u nečem drugom?

Teško je o tome reći kratko i dovoljno suvislo. Uz maločas rečen dijalog svake osobe s Bogom, mislim da u ovaj problem itekako ulaze kulturološki kontekst i problemi koji iz njega proizlaze. Izdvojit ću samo jedan moment. Bilo koji član svake župe ima toliko mogućnosti da svakog dana pa i nedjeljom susretne i sluša mnoštvo drugih ljudi, bilo uživo ili preko mass-medija, društvenih mreža itd. Zašto da sluša svoga župnika? Ili, još važnije, zašto da mu vjeruje i postane vjeran član župne zajednice? Naravno, ima razloga da to bude, ali ima i toliko razloga da ne bude. Kad dođu teška vremena, kad se župnik počne isticati kao pastir i postaje prepoznatljiv kao kredibilan a župna zajednica kao živa zajednica u kojoj se dijeli dobro i zlo, onda situacija postaje jasnijom. Za sada mnogima nije jasno što će u tom ambijentu koji ih podsjeća na muzej, na čuvara starina koji obiluje nerazumljivim obredima. Paradoksalno, tek kad stignu nevolje, Crkva ima veće izglede prodisati punim plućima. Davno, još u počecima kršćanstva  veliki teolozi su rekli da crkvenog života nema bez krvi (non sine sanguinem) i da je krv mučenika sjeme novih kršćana.

HR: Od skora ste župnik i u župi Ruma. Sigurna sam da su i vaši župljani upoznati s vašim radom u profesuri. Jeste li zadovoljni njihovim odzivom u crkvi i vidi li se određeni pomak u smislu poticanja mladih na bliže upoznavanje Biblije?

U župi smo uveli biblijska predavanja četvrtkom uvečer. Svi imaju priliku doći i napredovati. Znate, kad se danas kaže  »predavanje« nema puno onih koji će biti oduševljeni. No, kad pogledam npr. poljoprivrednike kako su zainteresirani ako im se ponudi nešto kvalitetno, jasno je zašto je to – treba im, žele unaprijediti svoj rad i uložena sredstva. Tako da na području Biblije opet dolazimo do temeljnog pitanja: nije važno kakva je ponuda, presudno je želi li vjernik ići naprijed ili smatra da mu to ne treba i da ima ljepših načina da provede sat vremena.

HR: Voditelj ste i tribina posvećenih krugu slušatelja koji žele učiniti korak dublje u upoznavanje i življenje svoje vjere. Koliko su one posjećene?

O tribinama sam već rekao  kako od kada sam postao župnikom ne stižem putovati u spomenuta mjesta i držati predavanja. To sada činim samo u Rumi. Ovisno o mjestu, redovnih posjetitelja je bilo ponegdje tek desetak a u ponekim mjestima, npr. u Subotici i Osijeku, 40 do 50.

HR: Što biste poručili vjernicima, posebice onima koji do sada nisu pročitali Bibliju?

 Hm, instant poruka! Vidite, i tu je vidljiv kulturološki raskorak. Biblija nikamo ne žuri i uopće se ne trudi govoriti kratko. Iako su u to vrijeme bile velike teškoće oko pisanja, a pribor i materijal veoma skup, ona o Bogu priča polako i naširoko. Valjda zbog toga što se, bez obzira na skupoću pisanja, ne može reći nešto kratko a da bude razumljivo. Pogotovo kad se radi o Bogu, temelju cjelokupne stvarnosti. No, danas je kratkoća i jasnoća imperativ u izražavanju. Ipak, pokušaj instant poruke: Ako je istina da život koji nije ispitan, istražen nije vrijedan življenja  (Sokrat), bez Svetoga pisma zauvijek će ostati neistražen.