Arhiv tekstova

Prva ovogodišnja premijera Narodnog kazališta u Somboru bit će predstava koja se bavi, do prije dvadesetak godina, jednom od zabranjenih tema, a to su logori koji su u Vojvodini postojali poslije Drugog svjetskog rata i u kojima su stradale tisuće podunavskih Nijemaca. Konkretno, riječ je o komadu Heimatbuch Kaće Čelan, a priča je smještena u logor u Gakovu kraj Sombora u  koji su dovođeni vojvođanski Nijemci poslije Dugog svjetskog rata i u kome je stradalo njih oko osam i pol tisuća. Peaizvedba ovog komada bila je 1988. godine u Subotici, a na njemačkom jeziku je premijerno izvedena 2006. godine u Direnu, u Njemačkoj. Priča je to o stradanju obitelji Drah i Šmit, odnosno o tragičnoj ljubavi između šesnaestogodišnje zatočenice Roze Drah i četrdesetjednogodišnjeg komandanta logora Dragiše Pavlovića. Premijera je zakazana za polovicu listopada. I tek što je ova vijest objavljena stigli su i prvi (negativni) komentari na ovaj pothvat somborskog kazališta. Kako to i biva u današnje vrijeme, za to je iskorišten jedan od sajtova koji je objavio najavu premijere. Tako se iz komentara može pročitati da se na ovakav način perfidno provlači tema njemačke žrtve i srpskog terora, da za jedan od spomenika stradalim borcima u Drugom svjetskom ratu nema novca, a za ovakvu predstavu ima, da bi prije ovakve priče trebalo napraviti tisuće priča o stradanjima u njemačkim logorima...

Na sreću, ovakvih ili sličnih komentara nema na vijest da će somborska predškolska ustanova Vera Gucunja u jednom od svojih objekata (a riječ je u kući koju su gradu darovale Anica Đanić i njena kći Mirna Dražić) biti organizirana dvojezična nastava na srpskom i njemačkom jeziku.

Na sreću, negativnih komentara nije bilo ni nakon potpisivanja protokola o suradnji Grada Sombora i Nacionalnog vijeća njemačke nacionalne zajednice. A grad od formaliziranja već postojeće suradnje s njemačkom manjinom u Somboru očekuje pomoć prilikom lobiranja za Sombor, kako u Njemačkoj tako i u Austriji. Na sreću, tako nešto nikome u ovom gradu ne smeta.

Na sreću, nikome ne smeta ni to što naša djeca imaju mogućnost boraviti u kampovima na njemačkom jeziku i pohađati zanimljive radionice u njemačkoj udruzi u Somboru. Ne smeta nikome što je nekoliko somborskih škola uključeno u projekt učenja njemačkog jezika koji učenicima, nakon polaganja ispita, omogućava upis na sveučilišta na njemačkom jeziku. Vjerujem da će tako i ostati, i da će oni glasovi s početka ovog teksta ostati usamljeni primjeri i da će odlučiti doći u kazalište i pogledati predstavu, o kojoj bi tek onda i mogli suditi.