Arhiv tekstova
11.09.2015
Pomažete li djeci u učenju?
Dušica Žeravica, službenica, Šid
Uvijek sam tu
Moja djeca su srednjoškolci, ali i pored toga što su već stariji, nastojim im pomoći koliko god mogu. Smatram da su radne navike kod djece najbitnije i kada se one steknu ne bi trebalo biti problema. Točnije, svako dijete bi trebalo redovito učiti kako bi uspjelo svladati predviđeno gradivo. Mislim da na satima posebice predmeta prirodnih znanosti, nekada nije dovoljno vremena da se djeci objasni, pa kada dođu kući i trebaju uraditi postavljene zadatke, nastane problem. Koliko god je to u mojoj moći nastojim pomoći svojoj djeci, a ukoliko ne mogu spremna sam uvijek platiti za dodatne sate kako bi uspjeli svladati predviđeno gradivo. Moj stariji sin pohađa gimnaziju, četvrta je godina, dok je mlađi sin u drugom razredu ekonomskog smjera. Oba smjera iziskuju dosta učenja, ali jednostavno je nekada nemoguće, posebice kada pred kraj tromjesečja ili polugodišta krenu kontrolni zadaci, svladati sve predmete. Uvijek sam tu i da ih kontroliram, podsjećam da moraju učiti. Mnogi su mišljenja kako su djeca nekada bila dosta samostalnija, što donekle i jest točno. Ali vremena su se promijenila. Školstvo više nije kao prije i čini mi se kako su se nekada profesori i nastavnici više trudili oko djece i nastojali da djeca u školi više nauče. Naravno da su se generacije izmijenile. Djeca danas više vremena provode uz računala, mobitele, a sve manje uz knjige. Kako god, važno mi je da mi djeca svladaju predviđeno gradivo i dobiju pozitivnu ocjenu i zato sam uvijek tu da im pomognem jer im je u ovom periodu roditeljska podrška najvažnija.
S. D.
Mirjana Šarčević, knjigovođa, Subotica
Zadovoljni
Naša obitelj ima tri školarca. Trudimo se od početka ih osamostaljivati da sami rade zadaću i pakiraju školsku torbu. Marija ide u četvrti razred i s njom nemamo problema oko učenja. Od prvog dana je bila samostalna, stekla je radne navike i tako nastavila. Voli čitati i pisati sastavke. Svu zadaću uradi samostalno, ali je treba podsjećati da počne s radom. Mi je samo povremeno iskontroliramo. David ide u treći razred, s radošću ide u školu, ali zadaću ne voli raditi. Kad se vrati iz škole inzistiramo da se sve što je učiteljica zadala uradi odmah, jer to zna potrajati. Radi zadaću, ali dosta dugo i s puno komentara. Prije je u vrtiću volio raditi radne listove i radovao se njima, sada kao da je opalo interesiranje za učenje. Voli matematiku i engleski, a često mu treba pomagati oko pisanja sastavaka. To mu jednostavno ne leži. Kristina nam je prvašić. Voli školu i za sada joj nije problem uraditi domaću zadaću. Za sada učimo čitati raspored sati i pakirati torbu, ali vjerujem da ćemo do kraja tjedna to savladati. Trudimo sa da sva zadaća bude urađena dok su mlađi u vrtiću ili spavaju, kako ih ne bi remetili. Nastojimo djecu što više učiti samostalnosti, jer svaki učenik treba sam voditi računa o svojim školskim obvezama. Stariji školarci, osobito kćer Marija, pružaju dobar primjer našoj najmlađoj kćeri koja je tek pošla u školu, dok sinovljevo oduglovlačenje s domaćima je također efektivno za primjer kako sve to može izgledati malo teže i duže. Ipak, zadovoljni smo našom djecom, a sada su njih troje školarci i neće biti više privilegiranih među njima.
N. S.
Biljana Milivojević, ekonomistica, Sombor
Djeca nisu samostalna
Imam dva đaka u osnovnoj školi. Mlađi je sin krenuo u treći, a stariji u peti razred i moja pomoć oko zadaće još uvijek im je potrebna. Djelom je to i moja krivica, jer djeca nisu samostalna i navikla su oslanjati se na mene, ali mislim i da je program preopsežan i da djeci danas treba svakodnevna pomoć oko zadaće. S mlađim sinom više radim, dok stariji sada treba manje moje pomoći, ali ipak na kraju kada uradi zadaću ja sve prekontroliram. Djeca koja idu u dnevni borakak imaju pomoć učiteljice iz boravka oko zadaće, ali s obzirom da moja djeca nisu u boravku, sve što treba od zadaće radimo kod kuće. Na sreću mogu im pomoći, jedino starijem sinu sada ne mogu pomoći oko francuskog jezika, koji je u petom razredu dobio kao drugi strani jezik.
Ima danas i puno djece koja idu na dodatne sate i to ne da bi imalA neke vrhunske, već prosječne ocjene. Ne znam što je u pitanju. Je li gradivo preopsežno, ili ne paze na satima, ili roditelji nemaju vremena raditi s njima, ili je to jednostavno neko pomodarstvo? U vrijeme našeg školovanja bilo je onih kojima su roditelji pomagali, ali većina nas bila je samostalna u izradi zadaće, jer smo bili svjesni kako moramo sami raditi, jer roditelji u većini slučajeva nisu bili toliko obrazovani da su mogli pratiti gradivo i pomagati djeci. Mislim da su današnja djeca svjesna da se mogu poUzdati na pomoć roditelja, pa se zato i ne trude dovoljno znajući da su mama ili tata uvijek tu priskočiti. Tu možda griješimo i mi roditelji, jer nam djeca nisu samostalna.
Z. V.
