Arhiv tekstova

»Molimo Gospu na ovom svetom mjestu, u svetištu na ovom Bunariću, da se odavde i mi danas ne uputimo svojim kućama, a da ne progledamo, da se njezinim zagovorom izliječi i naša sljepoća, da uvijek govorimo i činimo ono što je istina, da se ne dijelimo i da prevladamo naše podjele kako bismo sačuvali svoj identitet i kao narod i kao pojedinci bili sretni i imali budućnost gdje god živjeli i radili... Doista, ono što nas uče naši zemaljski roditelji dobro je za naš zemaljski život, a čuvati zapovijedi nebeskog Oca dobro je za naš nebeski život, odnosno slušati nauk Majke Marije ‘svjetlost je i put života’. Njezin život, njezina poniznost i njezino služenje Sinu Božjemu, našemu Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu, za nas je pouka, nauk koji svijetli, koji nam pokazuje put kroz život«, poručio je sisački biskup mons. Vlado Košić vjernicima iz Subotice i okolice te drugih mjesta Subotičke biskupije okupljenima u Svetištu Majke Božje Bunarićke, na svetoj misi proštenja koju je predslavio 30. kolovoza u zajedništvu s váckim biskupom Lajosem Vargom i domaćim biskupom Ivanom Pénzesom te svećenicima Subotičke biskupije.

 

Marija »tip i uzor Crkve«

 

Osvrnuvši se na Knjigu otkrivenja, biskup Košić je u nastavku propovijedi rekao kako je Marija »tip i uzor Crkve«, kako uči Drugi vatikanski sabor, ona predstavlja sve ono što mi kao Crkva trebamo činiti, što trebamo postati, ona ostvaruje i našu vjeru ovdje na zemlji i ona je naš uzor koji trebamo ostvariti na nebu. Govoreći nadalje o Gospi koja plače, a koja se štuje i na Bunariću, propovjednik je ustvrdio kako Majka Marija za nas moli, za nas zagovara svoga Sina, za nas i plače jer osjeća naše boli, naše muke, naše borbe i naše grijehe. 

»Početkom XX. stoljeća Subotica je bila grad s najvećim brojem stanovnika Hrvata, više nego li je tada imao Zagreb stanovnika. Kako to – pitamo se – da je danas naš narod u ovom gradu toliko umanjen, zar ga je netko prognao iz Subotice i lijepe Bačke? Na žalost, XX. stoljeće nije bilo dobro za naš narod koji je proživio u njemu toliko patnji kao nikada u svojoj povijesti. Sustavno se radilo na umanjivanju prava Hrvata u Bačkoj, Srijemu i posebno u Subotici. A tijekom Domovinskog rata, u kojem je Hrvatska pretrpjela agresiju Srbije i okupaciju trećine teritorija, iz Vojvodine – prema nekim podacima – što zbog javnih neprijateljskih prijetnji, što zbog vlastitog straha za obitelj, iselilo se preko 40 tisuća Hrvata! Zar to nije progon jednog naroda? I to u krajevima gdje nije bilo ratnih zbivanja, razaranja, prisutnosti vojske i vojnih djelovanja! I kako da ne plače Blažena Gospa s nama, nad našom sudbinom? Ona nas je uvijek razumjela, uvijek bila uz nas, i kroz povijest i danas je s nama, kada nas mnogi ne razumiju. Molimo ju da nam izmoli jedinstvo i slogu, molimo ju da nam izmoli hrabrost da izdržimo i opstanemo, da i naš narod doživi bolju budućnost«, naznačio je biskup Košić. 

 

Odgovornost za izrečeno

 

U svojoj se propovijedi također osvrnuo i na Domovinski rat u Republici Hrvatskoj, rekavši kako i danas, na žalost, još ima sljepoće. 

»Sjećam se kako mi je pokojni župnik mons. Boško Radielović pričao da mu je na početku rata, onih 90-tih, dakle prije 25 godine, jedna baka koju je došao ispovjediti i pričestiti u Rumi postavila pitanje: što to naši u Hrvatskoj rade tim jadnim Srbima? A on joj je odgovorio: To vam, bako, nije istina, to je samo propaganda! Reče mi preč. Boško da mu je baka tada jako zahvaljivala, jer joj je pomogao budući da se ona veoma mučila s tim informacijama, koje su međutim bile lažne, jer su bile dio propagandnog rata. Za tolike laži nitko nije odgovarao, ni na kojem sudu, a upravo su te neistine unosile nemir i u ljudima izazivale otpor i mobilizirale ih da pođu u rat, da od mirnih ljudi postanu ubojice, palikuće i osvajači. No, ni danas nisu te laži prestale, i danas se sije bura pa nije neočekivano da takvo zlo sjeme izazove nove sukobe i razdore. A koliko smo svi odgovorni za svoje riječi! Kada bismo to znali i tako se ponašali, bilo bi manje zla u svijetu, među nama i u nama. Već stoljećima se sije zlo razdora i u naš hrvatski narod pa ga se pokušava dijeliti na Bunjevce i Hrvate, kao da i Bunjevci nisu Hrvati. No, tako se lakše našim narodom vlada, kada ga se zavadi i podijeli«, ustvrdio je propovjednik. 

 

Gajiti zajedništvo i suradnju 

 

Okupljene vjernike potaknuo je da ih svojim primjerom nadahnjuju vrijedni hrvatski književnici, znanstvenici, glazbenici i umjetnici, svećenici i biskupi koji su potekli upravo iz ovih krajeva u kojima su živjeli i danas žive naši hrvatski ljudi.

»Neka nas oni nadahnjuju da je lijepo čuvati svoj identitet, da to nije usmjereno ni protiv koga, da će nas i drugi više poštivati ako i mi sami sebe više poštujemo, ako znamo tko smo i kamo pripadamo, ako smo kao hrvatski narod i kao Božji narod odani dobru te graditelji mira i napretka, kao što nas uči i riječima i svojim primjerom naš hrvatski blaženik i nadamo se uskoro sveti Alojzije Stepinac koji je trpio nevin, ali nije pokleknuo pred nepravdom, a sve je ljude volio i svima u teško vrijeme pomagao tko god je bi u potrebi, bez obzira koje je bio vjere ili nacije«, rekao je biskup Košić. 

»Prije svega ovdje, u vjekovnom prebivalištu Hrvata, trebamo gajiti iskreno zajedništvo i prijateljstvo s Mađarima, s kojima nas spaja ista vjera i pripadnost Crkvi Katoličkoj. Također i sa Srbima trebamo gajiti iskrenu suradnju, jer tu zajedno vjekovima živimo kao dva slavenska naroda koji svoje odnose moramo temeljiti na istini, a ne na mitovima i lažima, na pravednosti i međusobnom poštovanju. Zajedno moramo graditi dobre odnose sa svima, i s Nijemcima i sa Slovacima«, zaključio je biskup Košić, pozivajući da molimo Mariju osobito za naše obitelji, za život i vjernost, za djecu i mlade, za našu budućnost, jer Marija je Majka, ona razumije sve naše nevolje, ona je naša Kraljica. 

Misna čitanja čitali su predvoditelji Dužijance 2015., koja završava upravo Bunarićkim proštenjem, bandaš Nikola Bašić i djevojka koja je u odsutnosti zamijenila ovogodišnju bandašicu, Anita Kovač, a molitvu vjernika predmolila je brojna kršćanska obitelj iz župe Marija Majka Crkve. Pjevanje na misnom slavlju predvodio je Miroslav Stantić.

Na kraju misnoga slavlja nazočnima su se obratili rektor svetišta mons. Slavko Večerin te vácki biskup Lajos Varga koji je istaknuo kako je najdublje jedinstvo među kršćanima ono u euharistiji, dodajući pri tom da je Crkva znak najdubljeg jedinstva između Boga i ljudi. Poželio je da Crkva bude znakom jedinstva među svim narodima koji žive na ovim prostorima, jer pripadaju jednom Kristu. 

Poslije misnoga slavlja, hodočasnici su poljupcem iskazivali svoju ljubav Gospinu liku, kojega su u svečanoj procesiji na početku misnoga slavlja zajedno s mladima odjevenim u bunjevačku narodnu nošnju do oltara donijeli ovogodišnji bandaš i zamjenica bandašice. Na dan Bunarićkog proštenja slavljena je u 6.30 sati sveta misa za hodočasnike pješake koju je predslavio župnik župe sv. Jurja, István Palatinus, biskupsku svetu misu na mađarskom jeziku u 8 sati predslavio je vácki biskup Varga, a poslijepodnevnu misu u 16 sati za bolesnike i djelatnike Caritasa predslavio je ravnatelj Caritasa Subotičke biskupije, vlč. Csaba Paskó.