Arhiv tekstova

Proizvođači soje nemaju ove godine razloga za zadovoljstvo. Suša je desetkovala prinose, a po pravilu nešto veća cijena koja im se nudi, a to je krajem kolovoza bilo nešto iznad 40 dinara, neće nadomjestiti gubitak zbog manjeg roda. No, nećemo ovoga puta o tome, već o jednoj drugoj strani priče u proizvodnji soje, a to je pokušaj da se za europsko tržište proizvede što više soje koja nije genetski modificirana, kako bi to tržište bilo manje ovisno o uvozu soje s američkog kontinenta, koji najvećim dijelom proizvodi GMO soju. S tim ciljem osnovana je udruga Danube Soya – Dunav soja, kojoj pripadaju zemlje podunavske regije, pa i Srbija i Hrvatska.

 

VOJVOĐANSKI MODEL

 

Dunav Soja, sa sjedištem u Beču, posluje od 2012. godine, a Regionalni centar u Novom Sadu osnovan je u svibnju 2014. godine. Regionalni centar je strateški pozicioniran u Novom Sadu, u Vojvodini, koja predstavlja model za ostale europske zemlje u proizvodnji visoko kvalitetne genetski nemodificirane soje, jer raspolaže s kvalitetnim domaćim sortama, dobrim proizvođačima i prerađivačima. »Regionalni centar je zadužen da pruža potporu na području Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije i Mađarske. Osim Beča i Novog Sada, ured postoji u Bukureštu (Rumunjska), a predstavnike imamo u: Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj i Ukrajini. Dunav Soja je neovisna međunarodna, neprofitna organizacija osnovana s ciljem unapređenja i promoviranja proizvodnje, prerade i korištenja genetski nemodificirane soje, kontrolirane kvalitete i podrijetla iz regije Dunava«, kaže Andrea Vučinić, projektna koordinatorica Dunav Soje u razgovoru za Hrvatsku riječ. Udruga trenutačno ima više od 180 članova iz 16 europskih zemalja, prije svega proizvođače i prerađivače soje, proizvođače stočne hrane, mesa, jaja, mlijeka, trgovinske lance, kao i neprofitne udruge, poljoprivredne institute, fakultete, laboratorije, certifikacione kuće. Udruga Dunav Soja ima svoj standard kvalitete koji je široko prepoznat i rabljen u Europi i koji garantira da je riječ o genetski nemodificiranoj soji.

A koliko je soja značajna i koliko je značajno da se s njiva skida genetski nemodificirana soja govori i podatak da je soja najznačajnija proteinska komponenta u prehrani ljudi i životinja. 

»Svake godine približno 35 milijuna tona soje i sojine sačme osigurava važne proteine za industriju stočne hrane u Europi. Više od 97 posto se uvozi iz prekooceanskih zemalja, prije svega iz Brazila i Argentine. Na 12 milijuna hektara u Sjevernoj i Južnoj Americi proizvodi se soja za europsko tržište. Nažalost, oko dvije trećine soje koja se uvozi iz prekooceanskih zemalja je GMO i u velikoj većini se ne proizvodi u skladu s preporukama održive proizvodnje«, kaže Vučinićeva.

 

EUROPSKA PROIZVODNJA

 

Europa uglavnom ovisi o uvozu soje, pa se sve više se radi na tome da se površine pod sojom na Starom kontinentu povećavaju. Prema podacima Dunav Soje površine pod sojom u Dunavskoj regiji (isključujući Ukrajinu) su u značajnom porastu. U 2012. godini sojom je bilo zasijano 600.000 hektara, dok je u 2014. površina povećana na 750.000 hektara. Očekuje se da će proizvodnja soje u 2015. godini porasti za još 50.000 do 100.000 hektara. U 2012. godini u regiji Dunava proizvedeno je skoro četiri milijuna tona soja, ove godine očekuje se 7,7 milijuna tona, a projekcije su da bi 2020. godine to moglo biti skoro 15 milijuna tona. No, i uz taj porast proizvodnje Europa će i dalje biti ovisna o uvozu soje sa sve većim rizikom da to bude GMO soja. Već spomenuta Dunavska regija definirana je sukladno definiciji Međunarodne komisije za zaštitu Dunava i u tu regiju spadaju: Njemačka, Švicarska, Italija, Češka, Slovačka, Austrija, Poljska, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina i Moldavija. Najveći proizvođač soje u toj regiji je Ukrajina, koja daje 60 posto ukupne proizvodnje, dok Srbija sudjeluje s 10, a Hrvatska s dva postotka. A Dunavska regija nije slučajno odabrana. Izuzev Italije, sve pobrojane zemlje imaju u Europi najpovoljnije uvjete za proizvodnju soje. Potrebu da se iz vlastite proizvodnje zadovolje potrebe za sojom sve više uviđaju i dužnosnici europskih država, pa su tako Bugarska i Rumunjska ove godine dale značajne poticaje za proizvodnju soje. Kod nas za sada takvih poticaja nema, ali usprkos tomu proizvođači imaju svoju računicu i svake godine površine pod sojom se povećavaju i sada su u Srbiji premašile 160.000 hektara. 

            

IZAZOVI TEK PREDSTOJE

 

I dok Dunav Soja radi na promoviranju proizvodnje bez GMO, takve soje na našim njivama ima, a novi izazov bit će pregovori s EU, a što bi to tačno moglo značiti za Srbiju, koja ima kompletan lanac proizvodnje soje koja nije genetski modificirana i to dovoljno za svoje potrebe? »Preporuka Europske unije kao i Svjetske trgovinske organizacije je da se važeći zakon Republike Srbije o GMO uskladi s EU regulativom. Zakon koji trenutačno važi u Srbiji, deklarativno zabranjuje stavljanje u promet proizvode od GMO, a po zakonima EU to bi se trebalo promjeniti. Najveći izazov u narednom periodu bit će kako donositi nove zakone u skladu s EU standardima, a opet sačuvati domaću GMO free proizvodnju soje i lidersku poziciju koju Srbija trenutačno ima u Evropi. Zato je veoma bitno valorizirati domaći proizvod, a to je moguće kroz obilježavanje proizvoda dodatnim oznakama kvalitete i stalnim edukacijama i kampanjama usmjerenim prema proizvođačima, potrošačima i svim akterima u proizvodnom lancu. Dunav Soja standard kvalitete je jedini zvanično odobren standard od strane Ministarstva poljoprivrede i zaštite životnog okoliša koji daje mogućnost označavanja  prehrambenih proizvoda dodatnom oznakom kvalitete GMO free u Srbiji. Oznaka Dunav Soja na proizvodima poput mesa, jaja i mlijeka ukazuje da je proizvod kontroliranog podrijetla i kvalitete i potrošač kupujući proizvod s oznakom Dunav Soje bira kvalitetan i kontroliran proizvod«, kaže naša sugovornica iz Dunav Soje.

 

KORAK DALJE

 

Korak dalje od proizvodnje genetski nemodificirane soje je organska proizvodnja, a pionirske pokušaje u toj oblasti čine proizvođači u selu Telečka kraj Sombora, koji se organskom proizvodnjom bave već sedam godina i to za poznatog kupca u Njemačkoj. Svom proizvodnom asortimanu, u kome dominira paprika, žele dodati i soju. »Tek smo na početku i ove godine postavili smo ogledna polja da bi vidjeli koje sorte su najbolje za proizvodnju u nekonvencionalnoj poljoprivredi. Problem s plasmanom nemamo i kada krene organska proizvodnja soje proizvodnja će ići kupcima u Austriju i Italiju«, kaže Valeria Balint, predsjednica udruge Ecoland rs iz Telečke.

»Organska proizvodnja soje moguća je na našem terenu, a naročito je zanimljiva za male poljoprivrednike kojih je sve više. Takvom proizvodnjom postiže se veća cijena, pa se na takava način može naplati uloženi rad. Još uvijek nemamo značajnijih površina pod organskom sojom u regiji zapadne Bačke i za sada imamo nekoliko proizvođača koji su u postupku konverzije zemljišta, koja traje tri godine. Što se tiče prinosa, on je na nivou prinosa iz konvencionalne proizvodnje, a jedina razlika je što u organskoj proizvodnji soje, kao i u organskoj poljoprivredi uopće, ima više ručnog rada«, kaže Vladimir Sabadoš, direktor PSS Sombor.