Arhiv tekstova
28.08.2015
Jeste li spremili djecu za školu?
Danijela Molnar, frizerka, Subotica
Na vrijeme
Majka sam dvije školarke, starija kćer polazi u treći razred, dok je mlađa ove godine prvaščić u hrvatskom odjelu OŠ Matko Vuković u Subotici. Mislim kako je nekako teže za školu pripremiti starije dijete, jer ona možda misli da zna što će joj trebati, a u stvarnosti to sve bude posve drugačije. S druge strane za mlađu smo na roditeljskom sastanku prvo dobili jedan popis svega što će joj biti potrebno za polazak u školu, pa smo to nabavili, potom je uslijedio još jedan prošireni popis i to smo, na koncu, nabavili. Nabava školske torbe je najveća i najskuplja stavka na popisu nužnih školskih stvari, koja se kreće od 3.000 do 11.000 dinara, potom slijede tenisice i ostali odjevni predmeti. No, kad se sve sabere i školski pribor uzme dosta u cijeloj financijskoj konstrukciji, sve to za obje školarke izađe otprilike 20.000 dinara. Mi smo svu potrebnu opremu za obje kćeri nabavili na vrijeme, a većinu smo kupili na prigodnim sniženjima u Mađarskoj. Ni za školski pribor nismo željeli čekati posljednji tren, pa smo teke i pribor uzeli još u srpnju. Kako su obje djevojčice, veliku pomoć predstavlja nam mogućnost da mlađa kćer naslijedi pojedine odjevne predmete od starije sestre, što je, također, značajna ušteda. S obzirom na to da već imamo iskustva sa starijom kćeri, priprema mlađe za polazak u prvi razred ne predstavlja nikakav problem i prilično smo opušteni u iščekivanju prvoga rujna. Osobito zato što kćer zna svu djecu s kojom će dijeliti školske klupe, u pitanju je jedan lijepi razred s četrnaestero djece.
D. P.
Marijana Štrangar, kućanica, Monoštor
Trošimo koliko možemo
Za nekoliko dana počinje školska godina, a nama do tada treba za školu spremiti dva đaka, jer su nam oba sina školarci. Stariji će u četvrti, a mlađi u drugi razred osnovne škole. Knjige, teke, pernice i pribor koštat će nas oko 250 eura. To je ono što se mora kupiti svake godine, a školske torbe nosit će od prošle godine.
Knjige smo već osigurali i za njih dvojicu su nas s popustom koštale 8.000 dinara. U protivnom, platili bi ih skoro 15.000 dinara. Nije tu kraj troškovima jer su, primjerice, pernice oko 1.500 dinara, lani nas je školska torba koštala 4.000 dinara, i tako redom – troškovi se samo gomilaju. To je ono najosnovnije što im treba za školu, ali troškovniku treba dodati i odjeću, obuću, tenisice, jer po pravilu djeca svu obuću i odjeću prerastu. Tenisice biramo one srednje, ni najlošije ni najskuplje, tu su trenerice, traperice, pa kada se sve zbroji i za to treba oko 100 eura. To je sve ukupno već blizu 400 eura. Mogla bi ta cifra biti i 500 i više eura, ali trošimo onoliko koliko možemo.
Tako izgleda naše besplatno školovanje. Troškovnik je toliki, a oni su tek na početku školovanja. Svake godine to će biti sve više i više, jer, koliko čujem, knjige za starije đake koštaju i po 14, 15.000 dinara. Što nas tek čeka kada postanu srednjoškolci i kada se na sve troškove mora dodati i mjesečna autobusna karta, ne smijem ni misliti. Valjda će se do tada nešto promijeniti, pa nam za opremanje djece u školu neće trebati jedna prosječna plaća.
Z. V.
Vesna Mijić, kućanica, Sonta
Moram se uklopiti
Samohrana sam majka, a kćerka će mi kroz koji dan poći u četvrti razred osnovne škole. Dio neophodnih kupovina već smo obavile, morala sam tako rasporediti sredstva. Veliko rasterećenja kućnog proračuna, a time i veliko olakšanje za mene su besplatni udžbenici za učenike nižih razreda. Izuzetak je jedino udžbenik iz engleskog jezika, ostalo će kćerka dobiti. Istina, poneki od roditelja morali su na kraju školske godine pojedine udžbenike platiti, jer su ih djeca oštetila, no, ja s tim nisam imala problema, jer mi je kćerka vrlo uredna. Sve što kupujemo, od torbe, preko bilježnica, olovaka, bojica i ostalog, svake godine je skuplje, a plaće nam stagniraju. Samo na televiziji vidim da nam je prosječna plaća 40 – 50 tisuća, a u stvarnosti, mnogi se zadovoljavaju mjesečnim primanjima čak i ispod minimalca, ukoliko i dobiju neko uposlenje. Zbog toga o kvaliteti kupljenog baš i ne možemo razmišljati. Primjerice, čak i školske torbe iz srednje kategorije cijena vrlo su nekvalitetne, pa je pravo čudo ukoliko izdrže do zimskog raspusta. Moram razmišljati i o tenisicama, cipelama, odjeći. Djeca ove dobi ubrzano rastu, pa pored školskog pribora, početkom školske godine moramo računati i na obnavljanje obuće i garderobe za jesensku sezonu. Ni sanjati ne mogu o nekoj firmiranoj odjeći i obući. Dijete mi se mora zadovoljiti robom kupljenom od Kineza, ili u najboljem slučaju u nekom od jeftinijih butika. Prije nekoliko dana sve sam stavila na papir i veliko je pitanje hoću li se uspjeti uklopiti u četrdesetak tisuća dinara.
I. A.
